Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Srpska pravoslavna crkva 6. novembra molitveno se seća Svetog velikomučenika Areta, hrišćanskog stradalnika koji je u dubokoj starosti, zajedno sa velikim brojem svojih sugrađana, podneo mučeništvo ne želeći da se odrekne vere u Hrista.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
U vreme kada je u Grčkoj vladao car Justin, u zemlji Omiritskoj na presto je stupio bezakoniti car Dunaan, Jevrejin po rođenju i veri, koji je bio veliki protivnik hrišćanstva. Njegovi savetnici, sluge i vojnici bili su ili Jevreji ili mnogobošci koji su se klanjali suncu, mesecu i idolima. Pod njegovom vlašću Crkva Božija našla se pred teškim iskušenjima, jer je car nemilosrdno progonio hrišćane, mučio ih i ubijao, nastojeći da ih silom odvoji od vere.
SPC
Sveti velikomučenik Areta
Želeći da sprovede svoj bezbožni naum, naredio je da pred njega dođu svi ugledni ljudi i gradske starešine. Okupili su se čestiti starci, načelnici, ugledni i imućni građani, a među njima se nalazio i blaženi Areta, čovek koji se izdvajao mudrošću, položajem i čestitim životom. Bio je najstariji među okupljenima, jer je imao čak 93 godine.
Car je pokušavao na različite načine da ih privoli da prihvate jevrejski zakon i odreknu se hrišćanske vere. Međutim, njegovi zahtevi nisu naišli na odaziv. Kada je video da ne može da ih pokoleba obećanjima i ubeđivanjem, posegnuo je za još strašnijim sredstvom - naredio je da im pobiju žene i decu, nadajući se da će ih tako slomiti i naterati da se odreknu Hrista.
Ipak, ni gubitak najbližih nije promenio njihovu odluku. Ostali su verni Gospodu, ne pristajući da zbog straha od smrti napuste veru koju su ispovedali. Tada se blaženi Areta obratio caru rečima koje su ostale zabeležene kao svedočanstvo njegove nepokolebljivosti:
"Ne oklevaj više, nego čini što hoćeš, jer ti vidiš našu rešenost; saznao si naše mišljenje i ubeđenje, da ne može biti da se mi odreknemo Hrista i sledujemo tvome bezbožju."
Videvši da ne može da ih privoli na odricanje od Hrista, car ih je sve osudio na smrt. Tako je blaženu končinu primilo 340 ljudi, koji su do poslednjeg trenutka ostali postojani u svojoj veri.
Tropar Svetom velikomučeniku Aretu, glas 1:
"Stradanjima Svetih, koji su postradali za Tebe, umoljen budi Gospode, i sve naše bolesti isceli, molimo Ti se, Čovekoljupče."
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima