Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
U vremenu velikih društvenih i političkih promena u Srbiji, kada su podele među ljudima sve izraženije, a javni prostor ispunjen međusobnim optužbama i teškim rečima, sve češće se postavlja pitanje gde je patrijarh srpski Porfirije i zašto se ne oglašava o događajima koji potresaju društvo.
Deo javnosti zamera mu što se u aktuelnom, a naročito u prethodnom periodu, nije jasnije odredio prema zbivanjima u zemlji, dok pojedini smatraju da se našao na pogrešnoj strani u trenucima kada su od njega očekivali odlučniji stav.
Najviše mu se poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet.
Upravo u takvoj atmosferi, kada mnogi očekuju da poglavar Srpske pravoslavne crkve bude među najglasnijima, arhimandrit Hrizostom Nešić, iguman manastira Namasija, govorio je o tome kako treba razumeti patrijarhovo ćutanje.
SPC
Patrijarh Porfirije
- Dragi moji, u ovom istorijskom času za naš srpski narod, u vreme velike podele, velike mržnje bratske, naš patrijarh Porfirije ćuti. Kako da tumačimo njegovo ćutanje? Isto kao što je i Hristos ćutao pred sinedrionom kad su ga mnogi lažno optuživali, tako i naš patrijarh ćuti i pokazuje nam da vreme mira i ljubavi treba da dođe. Da odbacimo klevete, mržnju, zlobu i da gledamo šta patrijarh radi i šta je govorio.
Arhimandrit Hrizostom podseća da se odnos prema patrijarhu ne bi trebalo zasnivati isključivo na tome koliko se često oglašava povodom pojedinih događaja, već i na njegovim dosadašnjim rečima i delima.
- Uvek je pozivao na mir i na ljubav i činio jevanđeljska dela. Brinuo se o svetinjama, o sirotinji, i lečio tužne i nemoćne u srcu. Tako da pogledajte i ispitajte svoje srce i svoju dušu. Kad slušate te klevete ili kad klevećete patrijarha, da li to donosi mir vašoj duši i vašoj porodici ili naprotiv, donosi uznemirenje - pitao je arhimandrit Hrizostom narod u Srbiji u objavi na društvenim mrežama.
U završnom delu svog obraćanja, iguman manastira Namasija pozvao vernike da se podsete poruka koje je patrijarh upućivao narodu, posebno onih koje se odnose na mir i jedinstvo Crkve i srpskog naroda. Umesto produbljivanja sukoba i međusobnog osuđivanja, ističe značaj molitve, kako za crkvene velikodostojnike, tako i za sve ljude.
- Ispitajte sebe i podsetite se da patrijarh Porfirije uvek pozivao na mir i jedinstvo Crkve, i na mir i jedinstvo naroda. Bog vas blagoslovio, molite se Gospodu za svog patrijarha i za svoje crkvenoslužitelje i sve pravoslavne hrišćane. Molite se jedni za druge, da se iscelimo - apelovao je otac Hrizostom.
Tokom praznične liturgije, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da Hrista stave na prvo mesto i upozorio na najveću opasnost za čoveka i narod.
Svečanost je okupila učenike, roditelje i nastavnike, a poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je poruku o veri, obrazovanju i očuvanju srpskog identiteta među mladim generacijama u Australiji.
Posle osvećenja kamena temeljca, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristu, duhovnim vrednostima i jedinstvu, dok je premijer Novog Južnog Velsa objasnio zašto ova obrazovna ustanova privlači sve više porodica.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.