Novi zavet doneo je suštinsku promenu u odnosu između Boga i čoveka.
Stari i Novi zavet predstavljaju dve važne etape u biblijskoj istoriji odnosa Boga i čoveka. Njihova razlika ne ogleda se samo u vremenu u kojem su nastali, već i u načinu na koji je čoveku otvoren put ka spasenju.
Prema hrišćanskom učenju, dolazak Isusa Hrista i Njegova žrtva na krstu označili su ostvarenje Božjeg plana spasenja i uspostavljanje Novog zaveta, koji je obuhvatio čitavo čovečanstvo.
O tome zašto je Stari zavet ustupio mesto Novom zavetu i kakvu je promenu taj događaj doneo u duhovnom životu čoveka govorio je jeromonah Jov Gumerov, ukazujući na proročanstva koja su najavila dolazak Novog zaveta, kao i na značaj Hristovog iskupiteljskog dela.
Proročanstvo o Novom zavetu
Kako objašnjava jeromonah Jov Gumerov, uspostavljanje Novog zaveta bilo je deo Božjeg plana za spasenje čoveka. Njegov dolazak najavljen je još u Starom zavetu, kroz reči proroka Jeremije, koji je govorio o novom odnosu Boga sa Njegovim narodom.
Glavne razlike
Glavna razlika između Starog i Novog zaveta je u prirodi saveza između Boga i ljudi, kao i u centralnoj ličnosti koja taj savez posreduje.
- Stari zavet predstavlja savez Boga sa jevrejskim narodom (skopljen preko Mojsija) i temelji se na Mojsijevom zakonu i zapovestima.
- Novi zavet predstavlja novi savez Boga sa svim ljudima (bez obzira na naciju), uspostavljen kroz žrtvu i vaskrsenje Isusa Hrista.
Vreme nastanka i jezik
- Stari zavet je pisan pre nove ere (uglavnom od 1500. do 400. godine p.n.e.), na hebrejskom i aramejskom jeziku. Jevreji ga nazivaju Tanah.
- Novi zavet je pisan u 1. veku nove ere (u periodu od 30 do 50 godina nakon Isusovog života), na grčkom jeziku.
Sadržaj i svrha
- Stari zavet sadrži petoknjižje (Zakon), istorijske knjige, proroočanstva i poeziju; opisuje stvaranje sveta, istoriju Izraela i priprema tlo kroz nagoveštaje Hristovog dolaska.
- Novi zavet sadrži 27 knjiga, uključujući četiri Jevanđelja (život i učenje Isusa Hrista), Dela apostolska, poslanice (pisma apostola) i Otkrivenje.
Odnos prema grehu i spasenju
- Stari zavet je koristio privremeni žrtveni sistem životinja da pokrije grehe.
- Novi zavet uči da je Isus Hristos prineo savršenu, trajnu žrtvu kojom je obezbeđeno spasenje za čitavo čovečanstvo.
- Gospod je preko proroka prorekao Novi zavet: "Evo, idu dani, govori Gospod, kada ću sklopiti novi zavet s domom Izrailjevim i s domom Judinim, ne kao onaj zavet koji sam sklopio s njihovim ocima u dan kada ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje misirske". (Jer. 31:31–32).
Od ropstva zakonu do slobode sinovstva i blagodati
Prema rečima jeromonaha Jova Gumerova, Novi zavet doneo je suštinsku promenu u odnosu između Boga i čoveka. Hristovom dobrovoljnom smrću na krstu čoveku je otvoren put ka iskupljenju od prvorodnog greha i njegovih posledica, čime je započela nova etapa duhovnog razvoja.
- Novi zavet je uspostavio odnos između Boga i čoveka u kome je čovek, iskupljen od prvorodnog greha i njegovih posledica dobrovoljnom smrću Isusa Hrista na krstu kao Spasitelja sveta, ušao u fazu duhovnog razvoja potpuno drugačiju od one u Starom zavetu, prelazeći iz stanja ropstva pod zakonom u slobodno stanje sinovstva i blagodati. Rođen kroz tajnu krštenja, čovek dobija novu snagu da postigne ideal moralnog savršenstva koji mu je postavljen kao neophodan uslov za spasenje.
Hristova žrtva i put ka spasenju
Schutterstock
Novi zavet, Ilustracija
Jeromonah Jov Gumerov objašnjava da čovek nije mogao sam sebe da spase, već je spasenje ostvareno kroz Isusa Hrista, Bogočoveka koji je na sebe preuzeo greh sveta. Zbog toga se duhovni život u Novom zavetu ne svodi isključivo na poštovanje zakonskih propisa, već podrazumeva veru i dela koja iz nje proizlaze.
- Čovek, nemoćan da spase sebe, spasen je od strane Bogočoveka, koji je na sebe preuzeo greh celog sveta. Stoga, čovekov kasniji razvoj više nije uslovljen isključivo poštovanjem propisa zakona, kao u Starom zavetu. Unapređuje se novi princip, vera i dela vere kao sredstvo aktivnog usvajanja iskupiteljskih zasluga Isusa Hrista. Stari zavet je bio ograničen na jedan izabrani narod i izražavao se u zemaljskoj teokratiji. Novi zavet je uništio okvire nacionalizma i proglasio zakon blagodati za celo čovečanstvo.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
U besedi za ponedeljak 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta je Isus Hristos doneo ljudima i kako se otkriva neizmerna ljubav Nebeskog Oca
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima