Novi zavet doneo je suštinsku promenu u odnosu između Boga i čoveka.
Stari i Novi zavet predstavljaju dve važne etape u biblijskoj istoriji odnosa Boga i čoveka. Njihova razlika ne ogleda se samo u vremenu u kojem su nastali, već i u načinu na koji je čoveku otvoren put ka spasenju.
Prema hrišćanskom učenju, dolazak Isusa Hrista i Njegova žrtva na krstu označili su ostvarenje Božjeg plana spasenja i uspostavljanje Novog zaveta, koji je obuhvatio čitavo čovečanstvo.
O tome zašto je Stari zavet ustupio mesto Novom zavetu i kakvu je promenu taj događaj doneo u duhovnom životu čoveka govorio je jeromonah Jov Gumerov, ukazujući na proročanstva koja su najavila dolazak Novog zaveta, kao i na značaj Hristovog iskupiteljskog dela.
Proročanstvo o Novom zavetu
Kako objašnjava jeromonah Jov Gumerov, uspostavljanje Novog zaveta bilo je deo Božjeg plana za spasenje čoveka. Njegov dolazak najavljen je još u Starom zavetu, kroz reči proroka Jeremije, koji je govorio o novom odnosu Boga sa Njegovim narodom.
Glavne razlike
Glavna razlika između Starog i Novog zaveta je u prirodi saveza između Boga i ljudi, kao i u centralnoj ličnosti koja taj savez posreduje.
- Stari zavet predstavlja savez Boga sa jevrejskim narodom (skopljen preko Mojsija) i temelji se na Mojsijevom zakonu i zapovestima.
- Novi zavet predstavlja novi savez Boga sa svim ljudima (bez obzira na naciju), uspostavljen kroz žrtvu i vaskrsenje Isusa Hrista.
Vreme nastanka i jezik
- Stari zavet je pisan pre nove ere (uglavnom od 1500. do 400. godine p.n.e.), na hebrejskom i aramejskom jeziku. Jevreji ga nazivaju Tanah.
- Novi zavet je pisan u 1. veku nove ere (u periodu od 30 do 50 godina nakon Isusovog života), na grčkom jeziku.
Sadržaj i svrha
- Stari zavet sadrži petoknjižje (Zakon), istorijske knjige, proroočanstva i poeziju; opisuje stvaranje sveta, istoriju Izraela i priprema tlo kroz nagoveštaje Hristovog dolaska.
- Novi zavet sadrži 27 knjiga, uključujući četiri Jevanđelja (život i učenje Isusa Hrista), Dela apostolska, poslanice (pisma apostola) i Otkrivenje.
Odnos prema grehu i spasenju
- Stari zavet je koristio privremeni žrtveni sistem životinja da pokrije grehe.
- Novi zavet uči da je Isus Hristos prineo savršenu, trajnu žrtvu kojom je obezbeđeno spasenje za čitavo čovečanstvo.
- Gospod je preko proroka prorekao Novi zavet: "Evo, idu dani, govori Gospod, kada ću sklopiti novi zavet s domom Izrailjevim i s domom Judinim, ne kao onaj zavet koji sam sklopio s njihovim ocima u dan kada ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje misirske". (Jer. 31:31–32).
Od ropstva zakonu do slobode sinovstva i blagodati
Prema rečima jeromonaha Jova Gumerova, Novi zavet doneo je suštinsku promenu u odnosu između Boga i čoveka. Hristovom dobrovoljnom smrću na krstu čoveku je otvoren put ka iskupljenju od prvorodnog greha i njegovih posledica, čime je započela nova etapa duhovnog razvoja.
- Novi zavet je uspostavio odnos između Boga i čoveka u kome je čovek, iskupljen od prvorodnog greha i njegovih posledica dobrovoljnom smrću Isusa Hrista na krstu kao Spasitelja sveta, ušao u fazu duhovnog razvoja potpuno drugačiju od one u Starom zavetu, prelazeći iz stanja ropstva pod zakonom u slobodno stanje sinovstva i blagodati. Rođen kroz tajnu krštenja, čovek dobija novu snagu da postigne ideal moralnog savršenstva koji mu je postavljen kao neophodan uslov za spasenje.
Hristova žrtva i put ka spasenju
Schutterstock
Novi zavet, Ilustracija
Jeromonah Jov Gumerov objašnjava da čovek nije mogao sam sebe da spase, već je spasenje ostvareno kroz Isusa Hrista, Bogočoveka koji je na sebe preuzeo greh sveta. Zbog toga se duhovni život u Novom zavetu ne svodi isključivo na poštovanje zakonskih propisa, već podrazumeva veru i dela koja iz nje proizlaze.
- Čovek, nemoćan da spase sebe, spasen je od strane Bogočoveka, koji je na sebe preuzeo greh celog sveta. Stoga, čovekov kasniji razvoj više nije uslovljen isključivo poštovanjem propisa zakona, kao u Starom zavetu. Unapređuje se novi princip, vera i dela vere kao sredstvo aktivnog usvajanja iskupiteljskih zasluga Isusa Hrista. Stari zavet je bio ograničen na jedan izabrani narod i izražavao se u zemaljskoj teokratiji. Novi zavet je uništio okvire nacionalizma i proglasio zakon blagodati za celo čovečanstvo.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
U besedi za ponedeljak 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta je Isus Hristos doneo ljudima i kako se otkriva neizmerna ljubav Nebeskog Oca
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.