ZAŠTO JE STARI ZAVET ZAMENJEN NOVIM?! Jeromonah Jov Gumerov o velikom Božjem planu i šta je to donelo ljudima!
Novi zavet doneo je suštinsku promenu u odnosu između Boga i čoveka.
Novi zavet doneo je suštinsku promenu u odnosu između Boga i čoveka.
U besedi za sredu 13. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava vezu između nevolje jednog grada i spasenja celog ljudskog roda.
Najveća zabluda savremenog sveta jeste sigurnost u "novo sutra".
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.
Pitanje pušenja u pravoslavnom duhovnom životu ne svodi samo na posledice koje cigarete ostavljaju na telo, već i kako one deluju na dušu.
Govoreći o porodici, posebno je naglašavao da hrišćanski dom ne treba da bude samo mesto u kojem se živi, već prostor u kojem se osećaju mir, tišina, toplina i međusobno poštovanje.
U besedi za nedelju 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da najveća vrednost čoveka nije u onome što poseduje, već u daru kojim je izbavljen iz ropstva greha, zla i smrti.
Mi ljudi često zaboravljamo da nam je smrt bliža od kragne, upozorava otac Goran.
Jedna neobična pouka o kanti punoj vode otkriva zašto veliki broj ljudi dolazi pred Boga sa molbama, ali malo njih sa iskrenim pokajanjem.
U vremenu u kojem se sve češće gubi osećaj za meru, pouka ruskog svetitelja nas podseća da izbor društva nije nevažna odluka, već duhovna prekretnica koja može čoveka voditi ka uzdizanju ili ka postepenom unutrašnjem padu.
Svetitelj našeg vremena uči da vera nije samo lična borba za duhovni mir, već poziv da u molitvu uključimo i bližnje.
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Kada čovek smatra da je uvek u pravu, kada ne želi da popusti, da oprosti ili da zatraži oproštaj, tada se srce udaljava od ljubavi i mira.
Pravoslavna tradicija uči da je svaki dar koji čovek ima, bilo da je reč o novcu, znanju ili vremenu, dat sa razlogom.
Hrišćanski život nije put bez poteškoća.
U besedi za četvrtak 3. sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovu silu koja ne samo što pobedjuje smrt, nego otvara put svakome ko veruje.
Veliki pravoslavni duhovnik i teolog 20. veka objasnio je zašto Gospod ne gleda na naša dobročinstva, ni zla dela, već prepoznaje sliku svoje ikone u čoveku.
Jedan od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka objasnio je kako da se spasemo od najveće opasnosti u životu – kroz jedan vrlo praktičan savet.
Pouka podvižnice iz Svetopsovske pustinje otkriva kako zemlja koja nas hrani, pokajanje i briga za bližnje mogu biti jedina zaštita u vreme nesigurnosti i straha.
U svetu gde svakodnevne oluje preplavljuju srce i um, njegova pouka pokazuje da trpljenje i strpljenje otvaraju put do unutrašnje snage i istinske vere.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 29. subotu po Duhovima, kroz priču o Jakovu pokazuje da tiha snaga vere može nadvladati strah, nepravdu i otvoriti put spasenju.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
U jednoj od svojih pouka veliki ruski podvižnik i duhovnik ističe da ništa ne može zameniti smirenje i objašnjava kako ono oblikuje dušu prema Božjem daru.
Reči igumana manastira Podmaine o božićnom postu ruše privid sigurnosti i otvaraju pitanje izbora - između praznog života i života koji kroz pokajanje, Crkvu i duhovnu borbu dobija istinski smisao.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
U razgovoru sa svetogorskim monahom, hodočasnik otkriva kako post i strpljenje oblikuju duh, a istina Hrista daje snagu za životne izazove.
Ljudi oduvek traže eliksir mladosti, ali protojerej Andrej Tkačov podseća da starost nije kazna, već dar - vreme u kojem čovek može da pogleda u svoje unutrašnje ogledalo i otkrije koliko je ljubavi i svetlosti poneo iz života.
Pouka shi arhimandrita Ilije o duhovnom zdravlju razotkriva da svaka rana, ako se nosi sa verom, postaje znak Božje blizine, a ne kazne.
Dok mnoge obuzima strah i nesigurnost, svetitelj iz Gruzije ostavlja pouku koja budi nadu: prava snaga nije u onome što dolazi spolja, već u veri koja gori u srcu i ne može biti ugašena.
U pravoslavlju se veruje da Bog nikada ne dopušta iskušenje koje je jače od čovekove snage.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako izbegavanje zlih saveta i sablazni može promeniti ne samo vaš život, već i živote onih oko vas.
Nije toliko važno koliki je krst, već kako ga nosimo.
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
U svetu prepunom reči, najmoćnije je ono što ostane neizgovoreno. Neka duša ostane skrivena – ne iz straha, već iz mudrosti.
Gospod Isus Hristos, koji je svojim životom i smrću pokazao šta znači služiti drugome, poziva sve ljude da idu tim putem - putem smirenja, opraštanja, saosećanja.
Kako prihvatiti nepravdu, izbeći osvetu i pronaći unutrašnju snagu - saznajte kroz pouke jednog od najvećih učitelja Crkve.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio vernike da svako ima svoj stepen u duhovnom životu, a pobeda u Hristu pripada svima koji iskreno traže život večni.
Vodeći nas kroz prizore Isaijinih proročanstava, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 13. četvrtak pokazuje kako Božja moć i danas menja život i veru ljudi.
U pravoslavlju, vera nije puko prihvatanje određenih istina ili moralnih načela, već živi odnos sa Bogom, zajedništvo sa Njim kroz Crkvu, molitvu, svete tajne i svakodnevni podvig.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima.
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
Đavo ume da nas ubedi da smo bolji nego što jesmo, svetiji, pravedniji, mudriji, a kad ta iluzija pukne, ubacuje drugu misao: da smo bezvredni, izgubljeni i da nema spasenja za nas.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu šeste sedmice po Duhovima otkriva surovu realnost o iskupljenju koje se ne može kupiti ni zlatom ni srebrom, već samo Hristovom krvlju.
Da li svojim rečima i postupcima isceljujemo ili ranjavamo druge? Zlatoust poručuje da na Sudu Božjem neće biti važno koliko smo puta izgovorili molitvu, već koliko smo srca iscelili, a koliko povredili.
U besedi za četvrtak šeste sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto vera sama po sebi ništa ne znači ako čovek ne zna njen pravi cilj – spasenje svoje duše i večno življenje u Carstvu Božjem.
Koliko god bio spreman za životne bitke, zapamti - sve tvoje pripreme samo su predlog Bogu jer spasenje dolazi jedino od Njega, poručuje vladika Nikolaj u besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima.
Smrt je trenutak kada se duša odvaja od tela. Telo se raspada, ali duša nastavlja da živi - zauvek. Na kraju vremena, telo i duša će se ponovo sjediniti pri opštem vaskrsenju.
Prema hrišćanskom učenju, u svakom čoveku koji trpi, prisutan je sam Spasitelj
Molitva - kao vid komunikacije sa Bogom, anđelima i svecima, naša je direktna linija sa nebom, bilo da smo srećni, tužni, u problemu ili nam je život ispunjen i sve ide kako treba.
Za hrišćanina, iskušenje je prilika da pokaže veru, istrajnost i ljubav prema Bogu uprkos okolnostima.
U tišini bola, rađa se snaga.
Na Nedelju Silaska Svetoga Duha na apostole, sedme nedelje po Vaskrsu, Sveti Teofan Zatvornik, piše o večnoj istini o spasenju, veri i nerazdeljnom jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga.
U tišini podviga i molitve, iguman manastira Rukumija govori o biblijskom proroštvu – kraju jedne civilizacije, kao i dolasku antihrista i ruskom caru koji će biti utočište verujućih.
U zapisima iz 1901. i 1902. godine, ovaj ruski svetitelj predvideo je vreme kada će se svetinje gaziti, greh uzdizati, a istina izvrnuti u laž — i ostavio poruku koja i danas može da spase dušu i narod.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, u četvrtak druge sedmice po Vaskrsu, ruski svetac razmatra duboku istinu o sudbini svakog čoveka prema delima koja čini.
U svetu gde su se pravila odevanja izmenila, malo ko zna da Biblija strogo zabranjuje nošenje odeće suprotnog pola. Arhimandrit Sava upozorava na značaj ove zapovesti i objašnjava zašto njeno zanemarivanje može imati ozbiljne duhovne posledice.
U utorak treće sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik poziva da se ne lišavamo svetih tajni, jer samo kroz njih možemo doći do spasenja.
Otac Venijamin iguman je manastira Preobraženje već 51 godinu i bez ustezanja govori o duhovnoj lenjosti, ispravnom putu ka Bogu i odgovornosti onih koji vode narod ka spasenju.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za nedelju druge sedmice Velikog posta, svetitelj piše o tome kako se, kroz Hrista, dolazi do spasenja, naglašavajući snagu vere, ljubavi i nade kao ključnih stanja koja nas vode ka Ocu.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.