Dok mnoge obuzima strah i nesigurnost, svetitelj iz Gruzije ostavlja pouku koja budi nadu: prava snaga nije u onome što dolazi spolja, već u veri koja gori u srcu i ne može biti ugašena.
U vremenima kada svet sve brže srlja u neizvesnost, a srca ljudi preplavljuje nemir zbog onoga što dolazi, reči svetitelja zasijaju kao luč u tami. Glas jednog od najsvetijih podvižnika novijeg doba, Sveti Gavrilo Gruzijski, i danas odjekuje snagom koja budi dušu i podseća nas na ono najvažnije – živu i iskrenu veru u Gospoda.
– Činite dobro, da bi vas spasla vaša dobrota. Zemlja je već postala polu-pakao... Proizvodi, na koje stavljaju broj antihrista, ne mogu vam nauditi. To još nije pečat antihrista. Potrebno je izgovoriti molitvu „Oče naš“, prekrstiti se, pokropiti osveštanom vodom – tako se osvećuje svaka hrana... Šta god da se desi, ne gubite nadu u Boga. Gospod će urazumiti kako postupiti. Ko bude jak u veri – neće osećati ni glad, ni žeđ, niti će ga se dotaći prirodne katastrofe... Prava vera je u srcu, a ne u umu. Za antihristom će poći onaj koji veru bude imao u umu, a prepoznaće ga onaj koji veru bude imao u srcu – govorio je Sveti Gavrilo Gruzijski.
Njegove reči nisu poziv na strah, već na unutrašnje buđenje. Prava vera, kako je naglašavao, nije intelektualna konstrukcija, već oganj u srcu koji se ne gasi ni u najmračnijim vremenima. Zato ni najteže okolnosti ne mogu nadjačati onoga ko živi iznutra povezan s Bogom.
Čitanje Jevanđelja za 19. petak po duhovima, 17. oktobar
Shutterstock/Wirestock Creators
Jevanđelje
Poslanica Svetog Apostola Pavla Filipljanima, začalo 239 (1,27-30; 2,1-4)
27. Samo živite dostojno jevanđelja Hristova, da vas kada dođem vidim, ili ako vam ne dođem, da čujem za vas da stojite u jednome duhu, jednodušno boreći se za veru jevanđelja, 28. i ni u čemu da se ne plašite protivnika; to je njima znak pogibli, a vama spasenja, i to od Boga. 29. Jer je vama darovano za Hrista, ne samo da verujete u Njega, nego i da stradate za Njega,
30. imajući onu istu borbu kakvu kod mene videste i sad čujete o meni. 1. Ako, dakle, imate neku utehu u Hristu, ako li toplinu ljubavi, ako li zajednicu Duha, ako li saosećanje i samilost, 2. upotpunite moju radost, da isto mislite, da istu ljubav imate, jednodušni, jednomisleni: 3. Ništa ne činite iz prkosa, niti za praznu slavu, nego smirenjem smatrajte jedan drugoga većim od sebe. 4. Ne starajte se svako za svoje, nego svako i za ono što je drugih.
Jevanđelje po Luki, začalo 24. (6,17-23)
17. I sišavši s njima, stade na mestu ravnom i mnogo učenika njegovih; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog, 18. koji dođoše da ga slušaju i da se isceljuju od svojih bolesti, i koje su mučili duhovi nečisti; i isceljivahu se. 19. I sav narod tražaše da ga se dotakne; jer iz njega izlažaše sila i isceljivaše ih sve.
20. I on podignuvši oči svoje na učenike svoje govoraše: „Blaženi siromašni, jer je vaše Carstvo Božije. 21. Blaženi koji ste gladni sada, jer ćete se nasititi. Blaženi koji plačete sada, jer ćete se nasmejati. 22. Blaženi ste kad vas ljudi omrznu i kad vas odbace i osramote, i razglase ime vaše kao zlo zbog Sina Čovečijega,. 23. Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, velika je plata vaša na nebu. Jer su tako činili prorocima ocevi njihovi.“
Jedan od najuticajnijih savremenih svetogoraca i učenik Svetog Siluana Atonskog poručuje da Crkva nije zajednica bezgrešnih, već brod na kome oni koji padaju ne odustaju od Boga ni jedni od drugih.
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatoustog mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
U vremenu kada mnogi beže od tišine i sopstvenih misli, pouka jednog od najznačajnijih hrišćanskih svetitelja pokazuje kako se upravo u trenucima unutrašnje borbe rađa snaga koja nadvladava očaj.
Veliki pravoslavni duhovnik i svetitelj ostavio je snažnu poruku o nevidljivoj bitki koja odlučuje sudbinu duše — i otkrio zašto pogled može biti naš najveći saveznik ili pad.
U kratkom savetu svetogorski podvižnik objasnio je kako jedan naizgled običan trenutak prolaska pored bolnice postaje ogledalo našeg odnosa prema patnji, zahvalnosti i sopstvenoj savesti.
Oproštaj od poštovanog monaha biće upriličen 21. aprila u Petrovaradinu, gde će biti služene zaupokojena Liturgija i opelo, dok će njegovo telo biti položeno u manastiru Grgeteg, uz prisustvo vernika, sveštenstva i monaštva.
Protojerej-stavrofor Žarko Uskoković podizao je svetinje i u godinama rata čuvao narod i nadu, ostajući na svom mestu onda kada je bilo najteže i najneizvesnije.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kako jedan jednostavan pokret može zaštititi dušu i umiriti duh – pouka velikog svetitelja našeg vremena otkriva zašto se pravilno osenjivanje ne sme zanemariti.
U kratkom savetu svetogorski podvižnik objasnio je kako jedan naizgled običan trenutak prolaska pored bolnice postaje ogledalo našeg odnosa prema patnji, zahvalnosti i sopstvenoj savesti.
U besedi za ponedeljak druge sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na to kako smer srca određuje ono što čovek vidi i zašto se smisao prepoznaje tek kada se pogled podigne iz prolaznosti ka večnom izvoru života.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Zašto se na groblje nosi vaskršnje jaje, šta znači „Hristos vaskrse“ među humkama i zbog čega ovaj dan nije običan pomen - objašnjava jerej Borislav Petrić
Kopriva, pirinač i jaja pretvaraju se u skroman, ali snažan obrok za dane bez strogog posta – jelo koje neguje telo i vraća meru u svakodnevnoj ishrani.