Duhovna riznica 12.10.2025 | 00:01

OVO JE NAJVEĆA OPASNOST ZA DUŠU MODERNOG ČOVEKA: Starac Justin Paravu upozorava – ako srce ostane pusto, duša može nestati u tišini

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
OVO JE NAJVEĆA OPASNOST ZA DUŠU MODERNOG ČOVEKA: Starac Justin Paravu upozorava – ako srce ostane pusto, duša može nestati u tišini
Manastir-lepavina.org

Veliki rumunski duhovnik otkriva kako samo iskrena molitva u srcu čuva veru, snagu i jasnoću uma u vremenu duhovne zbrke.

Mnogo ljudi danas živi kao da molitva više nije potrebna, a srce – mesto naših misli i osećanja – često ostaje pusto. Upravo u toj tišini, u unutrašnjem svetu svakog čoveka, krije se snaga koja može očuvati dušu od zablude i iskušenja.

– U našem vremenu, čak i mirjani treba da se duboko mole Isusovom molitvom, jer će nam to postati jedino spasenje – molitva u srcu, jer je srce koren svih strasti i tu treba da se trudimo. Ako ne budemo imali molitvu ukorenjenu u srcu, nećemo izdržati psihološki progon koji nas očekuje, jer će uskoro doći sa skrivenim metodama da ponovo „obrazuju“ naš um – govorio je Starac Justin Paravu, veliki rumunski duhovnik ovog vremena.

– Danas je za mene to najveći greh. Naše srce se više ne pokreće molitvom, nemamo suze pokajanja. Doći će vreme kada će samo oni koji imaju blagodat Duha moći da razlikuju dobro od lošeg, jer sam od sebe ljudski um to ne može da učini. Doći će vreme velike konfuzije i samo nas Sveti Duh može spasiti. Zbog toga, molite se, moji ljubljeni, da ne upadnete u iskušenje i obmanu! Jer samo kroz molitvu možemo da dobijemo Božju blagodat. Ako se ne molimo i nastavimo u lenjosti i nepažnji, moguće je da izgubimo pokajanje. Ne daj Bože da izgubimo savest! – upozoravao je Starac Justin.

Pouka Starca Justina jasno pokazuje da molitva u srcu nije obična navika, već ključ za očuvanje duhovne jasnoće i snage. Samo kroz iskren trud, pokajanje i stalnu povezanost sa Bogom vernik može prepoznati istinu i sačuvati dušu u svetu koji lako zavarava.

Čitanje Jevanđelja za 18. nedelju po Duhovima, 12. oktobar

Shutterstock/Natasha Zakharova
Jevanđelje

 

Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 188 (9,6-11)

6. A ovo velim: Ko škrto seje, škrto će i žnjeti; a ko sa blagoslovima seje, sa blagoslovima će i žnjeti. 7. Svaki kako odluči u srcu, ne sa žalošću ili prinudno; jer Bog ljubi onoga koji dragovoljno daje. 8. A Bog je kadar da vas obogati svakom blagodaću, da u svemu svagda imajući dovoljno svega, izobilujete u svakom dobrom delu. 9. Kao što je napisano: „Prosu, dade siromasima; pravda Njegova ostaje do veka.” 10. A Onaj koji daje seme sejaču i hleb za jelo, daće i umnožiće seme vaše, i daće da uzrastu plodovi pravednosti vaše; 11. bogateći se u svemu za svaku prostodušnost koja kroz nas prinosi zahvalnost Bogu;

Jevanđelje po Luki, začalo 17. (5,1-11)

1. A dogodi se kada se narod sleže k njemu da sluša reč Božiju i on stajaše kraj Genisaretskog jezera, 2. i vide dve lađe gde stoje ukraj jezera, a ribari behu izišli iz njih i ispirahu mreže. 3. I uđe u jednu lađu, koja beše Simonova, i zamoli ga da odmakne malo od obale; i sede i učaše narod iz lađe. 4. A kad presta govoriti, reče Simonu: „Hajde na dubinu i bacite mreže svoje za lov.”

5. I odgovarajući Simon reče mu: „Učitelju, svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo; ali na tvoju reč baciću mrežu.” 6. I učinivši to uloviše veliko mnoštvo riba, te im se mreža poče cepati. 7. I dadoše znak društvu koje beše na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obe lađe tako da se one potapahu. 8. A kad vide Simon Petar, pripade kolenima Isusovim govoreći: „Izađi od mene, Gospode, jer sam čovek grešan. 9. Jer zaprepašćenje obuze njega i sve koji behu s njim zbog lova ribe što uhvatiše,

10. a tako isto i Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji behu drugovi Simonovi. I reče Isus Simonu: „Ne boj se, od sada ćeš ljude loviti.” 11. I izvukavši obe lađe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim.