U OVOM SLUČAJU ĆUTANJE JE RAVNO NAJVEĆEM GREHU: Opomena Svetog Simeona Novog Bogoslovа koju ne smemo ignorisati
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Prava radost, kako ističe starac Emilijan, postaje duhovna snaga koja pročišćava dušu i pretvara molitve, podvige i suze u put ka sjedinjenju sa Bogom. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. petak po duhovima.
Pravoslavna duhovnost kroz vekove naglašava značaj radosti kao temelja svakog duhovnog podviga. Starac Emilijan podseća da pravo sjedinjenje sa Bogom ne dolazi isključivo kroz trud i odricanje, već kroz radost koja pročišćava dušu i vodi ka istinskoj ljubavi.
“Prvo treba da stekneš radost i radošću se uspenješ lestvicama, kako bi nakon velikih napora i truda, nevolja i nedaća, molitava, bola, dobrih dela i odricanja, gostoljublja, nade, podviga, žalosti i suza i svega drugoga stigao do ljubavi. Kroz sve to treba da prođeš da bi mogao da zavoliš Boga. Ako je radost, kao što sveti Nil kaže, sigurnost (u Boga) u svemu kroz šta treba da prođem, kako bih bez radosti mogao da stignem gore? Dakle, radost je činilac ljubavi i ono što nas sjedinjuje sa Bogom”, govorio je Starac Emilijan Simonopetski.
Pouka Starca Emilijana jasno pokazuje da radost nije površna emocija, već duhovna snaga koja vodi ka istinskoj ljubavi. Kroz radost, molitvu i podvig, svaki trud postaje stepenica koja uzdiže dušu i približava je Božanskom. U pravoslavlju, radost je nit koja povezuje čoveka sa Bogom i bližnjima, pružajući snagu za svaki podvig i istinsku ljubav prema svetu.

Poslanica Svetog Apostola Pavla Efescima, začalo 234 (6,18-24)
18. I svakom molitvom i prozbom molite se u Duhu u svako doba, i uz to, bdite sa svakom istrajnošću i moljenjem za sve svete, 19. i za mene, da mi se dade reč kad otvorim usta svoja, da smelo obznanim tajnu jevanđelja, 20. za koje služim u okovima, da o njemu govorim smelo, kao što sam dužan govoriti.
21. A da biste i vi znali kako sam ja i šta radim, sve će vam kazati Tihik, ljubljeni brat i verni služitelj u Gospodu, 22. koga upravo za to i poslah k vama, da znate kako smo i da uteši srca vaša. 23. Mir braći i ljubav sa verom od Boga Oca i Gospoda Isusa Hrista! 24. Blagodat sa svima koji postojano ljube Gospoda našega Isusa Hrista. Amin.
Jevanđelje po Luki, začalo 14. (4,22-30)
22. I svi mu svedočahu, i divljahu se rečima blagodati koje izlažahu iz usta njegovih, i govorahu: „Nije li ovo sin Josifov?” 23. I reče im: „Svakako ćete mi reći ovu poslovicu: „Lekaru, izleči se sam”; što čusmo da je bilo u Kapernaumu učini i ovde u postojbini svojoj.” 24. Reče pak: „Zaista vam kažem da nijedan prorok nije priznat u postojbini svojoj." 25. A vaistinu vam kažem: „Mnoge udovice bijahu u Izrailju u vreme Ilije kada se nebo zatvori za tri godine i šest meseci, i bi velika glad po svoj zemlji;
26. i nijednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu sidonsku ženi udovici. 27. I mnogi behu gubavi u Izrailju u vreme proroka Jeliseja; i nijedan se od njih ne očisti do Neeman Sirijanin.” 28. I svi se u sinagogi ispuniše gneva kad čuše ovo. 29. I ustavši isteraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga na vrh gore gde beše njihov grad sazidan, da bi ga bacili odozgo. 30. Ali on prođe između njih i otide.
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Ruski svetitelj i veliki duhovnik 19. veka podseća da bez poslušnosti Bogu nema ni večne bliskosti, čak ni među najbližima.
U svetu punom brzih i popularnih rešenja, samo oni koji hrabro tragaju kroz Hrista mogu otkriti istinsku radost, spasenje i unutrašnju slobodu – a taj put nisu izabrali mnogi. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. ponedeljak po Duhovima, 6. oktobar.
Kada reči lako ranjavaju, ruski svetitelj i veliki duhovnik uči nas da se vera i mir ne brane silom, već tišinom srca koje preobražava nepravdu u snagu. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. utorak po Duhovima, 7. oktobar.
Velika ruska svetiteljka ostavila je pouke o veri, molitvi i iskušenjima savremenog života, koje odjekuju kao molitva, upozorenje i uteha u vremenu u kojem mi živimo. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. sredu po Duhovima, 8. oktobar.
Bezvremena mudrost ovog velikog svetitelja, izrečena pre više vekova, i danas odzvanja snagom istine — podsećajući da prava vrednost života nije u bogatstvu i moći, već u ljubavi, skromnosti i unutrašnjem miru.
Učenje jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja usmerava pažnju na to da se upravo kroz različitosti gradi punoća ljudskih odnosa i razumevanja među ljudima.
U kratkoj, ali nemilosrdno preciznoj pouci, veliki duhovnik pokazuje kako čovek, bežeći od blagodarnosti, sam sebi zatvara vrata smisla – i zašto se Bogu najčešće vraćamo tek kada nas život pritisne do kraja.
Svetogorski starac i veliki duhovnik 20. veka otkriva kako se prava ljubav u pravoslavlju pokazuje kroz rasuđivanje, strpljenje i molitvu, a ne kroz slepo popuštanje.
Svetogorski starac objašnjava kako pola sata posvećenog Isusovoj molitvi može da donese radost, oslobodi od stresa i pokaže da sreća ne zavisi od spoljnog sveta.
Prikaz Hrista sa prekrštenim stopalima, ističe, prikovanim za svako stopalo jednim ekserom, prvi put se pojavio na Zapadu kao inovacija u drugoj polovini 13. veka.
U besedi za nedelju 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na grehe, odricanje od vere i mržnju prema bližnjima, koji mogu imati dalekosežne posledice.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Episkop šabački osveštao je zvona hrama Svetog Kirijaka Otšelnika na tromeđi tri mačvanska sela.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.