ZAŠTO SVEŠTENIKE ZOVEMO "OČE", AKO JE ISUS REKAO DA JE OTAC SAMO ONAJ NA NEBESIMA: Evo šta pravoslavno predanje kaže o ovakvom oslovljavanju
Oslovljavanje sveštenih lica mora da bude primereno okolnostima i prilici.
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
U pravoslavnom učenju, ćutanje pred zlom nije znak mudrosti niti očuvanja sopstvenog mira, već često predstavlja prikrivenu slabost i ravnodušnost. Na to je još u 11. veku upozoravao Sveti Simeon Novi Bogoslov, jedan od najznačajnijih teologa pravoslavne crkve, čija poruka i danas odjekuje kao opomena savesti vernika.
- Svaki sluga koji, čuvajući svoj mir, nije uradio ništa da bi zaustavio lopove od provale u kuću svog gospodara biće osuđen od njegovog gospodara kao lukavi lopov iako nije ništa uradio da mu pomogne - govorio je Sveti Simeon Novi Bogoslov.
Ova misao otvara pitanje koje se nalazi u samom srcu hrišćanskog života: da li je dovoljno samo ne činiti zlo ili se od čoveka očekuje i aktivna borba za dobro i istinu?
U pravoslavlju se naglašava da vera nije pasivna, već delatna. Ravnodušnost pred nepravdom nije neutralan stav, već prećutno saučesništvo. Onaj ko zatvara oči pred grehom i nepravdom, pravdajući se željom da sačuva svoj mir, zapravo izneverava poverenje Gospodara - Hrista.
Kao što sluga koji ne brani kuću od provalnika snosi krivicu, tako i vernik koji ne brani svetinju života i zajednice biva odgovoran pred Bogom.
U savremenom društvu, gde mnogi biraju da budu posmatrači radi lične udobnosti, poruka Svetog Simeona zvuči kao izazov i poziv na budnost. Hrišćanin je, po učenju Crkve, so zemlji i svetlost svetu, što znači da ne sme ostati ravnodušan prema zlu jer i ćutanje može biti greh - greh propusta.
Pouka Svetog Simeona nije samo istorijska nego i savremena: vera zahteva delanje, a ne samo izbegavanje zla. Hrišćanin nije pozvan da bude nemi posmatrač, već svedok istine - makar i po cenu sopstvenog mira.

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 156. (14,20-25)
20. Braćo, ne budite deca umom, nego zloćom detinjite, a umom budite savršeni. 21. U Zakonu je napisano: „Tuđim jezicima i tuđim usnama govoriću narodu ovome, i ni tako me neće poslušati”, govori Gospod. 22. Tako su jezici ne znak verujućim, nego neverujućim, a proroštvo ne neverujućim, nego verujućim.
23. Ako se, dakle, skupi sva Crkva na jedno mesto, pa svi uzgovore jezike, a uđu neupućeni ili neverujući, neće li reći da ludujete? 24. A ako svi prorokuju, i uđe kakav neverujući ili neupućeni, biva pokaran od sviju i suđen od sviju, 25. i tako tajne srca njegova bivaju otkrivene i tada će pasti ničice i pokloniće se Bogu, objavljujući da je zaista Bog sa vama.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270. (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli.
16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Mateju, začalo 104. (25,1-13)
1. Tada će biti Carstvo nebesko kao deset devojaka koje uzeše svetiljke svoje i iziđoše u sretanje ženiku. 2. A pet njih behu mudre i pet lude. 3. Jer lude, uzevši svetiljke svoje, ne uzeše sa sobom ulja. 4. A mudre uzeše ulje u posudama sa svetiljkama svojim. 5. A budući da ženik odocni, zadremaše sve, i pospaše. 6. A u ponoći stade vika: „Evo ženik dolazi, izlazite mu u sretanje.”
7. Tada ustadoše sve devojke one i ukrasiše svetiljke svoje. 8. A lude rekoše mudrima: „Dajte nam od ulja vašega, jer se naše svetiljke gase.” 9. A mudre odgovoriše govoreći: „Da ne bi nedostalo i nama i vama, bolje idite prodavcima i kupite sebi.” 10. A kad one otidoše da kupe, dođe ženik, i spremne uđoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata. 11. A posle dođoše i one druge devojke govoreći: „Gospodaru, Gospodaru! Otvori nam.” 12. A on odgovarajući reče im: „Zaista vam kažem, ne poznajem vas.” 13. Stražite, dakle, jer ne znate dana ni časa u koji će Sin Čovečiji doći.
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Oslovljavanje sveštenih lica mora da bude primereno okolnostima i prilici.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
Jedna pouka ruskog svetitelja posebno se odnosi na trenutke kada tuđa nepravda probudi bes, želju za osvetom ili potrebu da uzvratimo, ali odgovor koji nudi ide u sasvim drugom smeru.
Amin nije uzrečica niti zamena za običan lajk na Fejsbuku ili Instagramu, naglasio je otac Bane.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Patrijarh se pozvao na odluku Svetog sinoda i potvrdio da se praznik Hristovog Rođenja u Jerusalimu i dalje proslavlja 7. januara.
Amin nije uzrečica niti zamena za običan lajk na Fejsbuku ili Instagramu, naglasio je otac Bane.
Tuga i čamotinja muče sve veći broj ljudi.