KAD VAM JE SVE POTAMAN, A RAZDIRE VAS TUGA, RAZMISLITE DOBRO DA NIJE ZBOG OVOGA! Starac Tadej o grehu koji cepa dušu, a uporno ga potiskujete
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
U trci za bogatstvom, čovek lako gubi osećaj za meru.
U vremenu u kojem čovek sve češće meri svoju vrednost onim što poseduje, a ne onim što jeste, duša se neprimetno udaljava od izvora istinske radosti.
Materijalno blagostanje, koje se često postavlja kao najviši cilj, ne donosi mir srcu, već ga opterećuje brigama, strahovima i neprestanim nemirom. Čovek postaje čuvar prolaznog, a zaboravlja na ono večno, za šta je stvoren.
U toj trci za sticanjem, čovek lako gubi osećaj za meru. Ono što je nekada bilo sredstvo za život, postaje svrha života.
Misli se sve više vezuju za prolazne stvari, a molitva, tišina i sabranost ustupaju mesto planovima, računima i brigama.
Pravoslavna tradicija vekovima upozorava na opasnost takvog života. Ne odbacujući rad i trud, ona ukazuje na potrebu unutrašnje slobode - da čovek koristi dobra ovoga sveta, ali da njima ne robuje. Jer gde je blago čovekovo, tamo je i srce njegovo. Ako je srce vezano za prolazno, ono postaje nemirno, rastrzano i zatvoreno za blagodat.
U tišini monaških kelija, daleko od svetovne buke, podvižnici su jasno videli ono što savremeni čovek često previđa - da bogatstvo ne donosi spokoj, već često rađa novu žeđ. Što više čovek ima, to se više boji da ne izgubi.
Tako se rađa neprekidna unutrašnja napetost koja ne dopušta duši da se smiri i uzdigne ka Bogu.
Zato su sveti oci učili da je istinsko bogatstvo u čistoti srca, u poverenju u Promisao i u oslobađanju od suvišnih vezanosti. Samo takav čovek može da stoji pred Bogom sa čistim umom i otvorenim srcem, bez tereta koji ga vuče nadole.
Jer kako je govorio starac Siluan Atonski:
"Ko je privezan za imanje i novac, neće nikad imati čist um u Bogu, jer u dubini njegove duše neprestano postoji briga o njima".
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
Nametljive i uznemirujuće misli postaju sve češći problem savremenog čoveka.
Čovek koji se oslobađa suvišnih želja počinje jasnije da vidi ono što je zaista važno.
Istorija i svakodnevica svedoče da ono što je nepravedno stečeno ne ostaje trajno.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Briga je postala stalni saputnik savremenog čoveka, tiha senka koja ga prati i danju i noću.
Sve veći broj ljudi muči anksioznost.
Iako ;ovek zabrinutost često doživljava kao znak odgovornosti, ona može prerasti u stalnu unutrašnju napetost.
Strah je prirodna ljudska reakcija, ali on postaje opasan kada nam zarobi dušu i udalji nas od Boga.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.