KAD VAM JE SVE POTAMAN, A RAZDIRE VAS TUGA, RAZMISLITE DOBRO DA NIJE ZBOG OVOGA! Starac Tadej o grehu koji cepa dušu, a uporno ga potiskujete
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
U trci za bogatstvom, čovek lako gubi osećaj za meru.
U vremenu u kojem čovek sve češće meri svoju vrednost onim što poseduje, a ne onim što jeste, duša se neprimetno udaljava od izvora istinske radosti.
Materijalno blagostanje, koje se često postavlja kao najviši cilj, ne donosi mir srcu, već ga opterećuje brigama, strahovima i neprestanim nemirom. Čovek postaje čuvar prolaznog, a zaboravlja na ono večno, za šta je stvoren.
U toj trci za sticanjem, čovek lako gubi osećaj za meru. Ono što je nekada bilo sredstvo za život, postaje svrha života.
Misli se sve više vezuju za prolazne stvari, a molitva, tišina i sabranost ustupaju mesto planovima, računima i brigama.
Pravoslavna tradicija vekovima upozorava na opasnost takvog života. Ne odbacujući rad i trud, ona ukazuje na potrebu unutrašnje slobode - da čovek koristi dobra ovoga sveta, ali da njima ne robuje. Jer gde je blago čovekovo, tamo je i srce njegovo. Ako je srce vezano za prolazno, ono postaje nemirno, rastrzano i zatvoreno za blagodat.
U tišini monaških kelija, daleko od svetovne buke, podvižnici su jasno videli ono što savremeni čovek često previđa - da bogatstvo ne donosi spokoj, već često rađa novu žeđ. Što više čovek ima, to se više boji da ne izgubi.
Tako se rađa neprekidna unutrašnja napetost koja ne dopušta duši da se smiri i uzdigne ka Bogu.
Zato su sveti oci učili da je istinsko bogatstvo u čistoti srca, u poverenju u Promisao i u oslobađanju od suvišnih vezanosti. Samo takav čovek može da stoji pred Bogom sa čistim umom i otvorenim srcem, bez tereta koji ga vuče nadole.
Jer kako je govorio starac Siluan Atonski:
"Ko je privezan za imanje i novac, neće nikad imati čist um u Bogu, jer u dubini njegove duše neprestano postoji briga o njima".
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
Nametljive i uznemirujuće misli postaju sve češći problem savremenog čoveka.
Čovek koji se oslobađa suvišnih želja počinje jasnije da vidi ono što je zaista važno.
Istorija i svakodnevica svedoče da ono što je nepravedno stečeno ne ostaje trajno.
Ljubav prema novcu ne ostaje samo na materijalnom planu, već postepeno menja čovekovu narav, briše zahvalnost i otvara prostor za duhovno otvrdnuće koje vodi u neočekivane krajnosti.
Pravoslavno učenje vekovima opominje da bez Boga nijedno spoljašnje dobro ne može ispuniti prazninu u čovekovom srcu.
Zašto ni spoljašnji mir ni uređeni život ne donose spokoj duši – snažne reči velikog pravoslavnog podvižnika razotkrivaju skrivene strasti koje čoveka udaljavaju od Boga i upozoravaju na najopasniji greh među njima.
Sveti oci često govore da strasti i grehovi, ukoliko im se čovek preda, ne razaraju samo duševni mir, već mogu da oslabe i telesne snage.
Crkveno-državna delegacija u audijenciji kod poglavara Katoličke crkve: razgovori o nasleđu svetih Ćirila i Metodija, Majci Terezi i jačanju odnosa sa Svetom stolicom.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Neki običaji datiraju još iz vremena kada je naš narod bio mnogobožački, pa tako i ovaj.
U pravoslavnom učenju stradanje nikada nije besmisleno.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Uoči praznika Svetih Ćirila i Metodija, u hramu na Vračaru bogosluženje pred jednom od najvećih čudotvornih svetinja, koja se retko iznosi sa Svete gore.