KAD VAM JE SVE POTAMAN, A RAZDIRE VAS TUGA, RAZMISLITE DOBRO DA NIJE ZBOG OVOGA! Starac Tadej o grehu koji cepa dušu, a uporno ga potiskujete
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
U trci za bogatstvom, čovek lako gubi osećaj za meru.
U vremenu u kojem čovek sve češće meri svoju vrednost onim što poseduje, a ne onim što jeste, duša se neprimetno udaljava od izvora istinske radosti.
Materijalno blagostanje, koje se često postavlja kao najviši cilj, ne donosi mir srcu, već ga opterećuje brigama, strahovima i neprestanim nemirom. Čovek postaje čuvar prolaznog, a zaboravlja na ono večno, za šta je stvoren.
U toj trci za sticanjem, čovek lako gubi osećaj za meru. Ono što je nekada bilo sredstvo za život, postaje svrha života.
Misli se sve više vezuju za prolazne stvari, a molitva, tišina i sabranost ustupaju mesto planovima, računima i brigama.
Pravoslavna tradicija vekovima upozorava na opasnost takvog života. Ne odbacujući rad i trud, ona ukazuje na potrebu unutrašnje slobode - da čovek koristi dobra ovoga sveta, ali da njima ne robuje. Jer gde je blago čovekovo, tamo je i srce njegovo. Ako je srce vezano za prolazno, ono postaje nemirno, rastrzano i zatvoreno za blagodat.
U tišini monaških kelija, daleko od svetovne buke, podvižnici su jasno videli ono što savremeni čovek često previđa - da bogatstvo ne donosi spokoj, već često rađa novu žeđ. Što više čovek ima, to se više boji da ne izgubi.
Tako se rađa neprekidna unutrašnja napetost koja ne dopušta duši da se smiri i uzdigne ka Bogu.
Zato su sveti oci učili da je istinsko bogatstvo u čistoti srca, u poverenju u Promisao i u oslobađanju od suvišnih vezanosti. Samo takav čovek može da stoji pred Bogom sa čistim umom i otvorenim srcem, bez tereta koji ga vuče nadole.
Jer kako je govorio starac Siluan Atonski:
"Ko je privezan za imanje i novac, neće nikad imati čist um u Bogu, jer u dubini njegove duše neprestano postoji briga o njima".
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
Nametljive i uznemirujuće misli postaju sve češći problem savremenog čoveka.
Čovek koji se oslobađa suvišnih želja počinje jasnije da vidi ono što je zaista važno.
Istorija i svakodnevica svedoče da ono što je nepravedno stečeno ne ostaje trajno.
Ljubav prema novcu ne ostaje samo na materijalnom planu, već postepeno menja čovekovu narav, briše zahvalnost i otvara prostor za duhovno otvrdnuće koje vodi u neočekivane krajnosti.
Duhovnik Ruske pravoslavne crkve ostavio je kratku, ali snažnu pouku o tome kako male slabosti mogu da promene čovekov odnos prema drugima, materijalnom i Bogu.
Gledajući tuđe imanje, položaj, ugled ili bogatstvo, mnogi zaboravljaju da svako nosi svoj krst, svoje borbe i svoj put pred Bogom.
U trci za još većim bogatstvom mnogi ne primete da gube mir, dok poruka jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja razotkriva kako se u toj navici rađa stalna napetost i unutrašnja uznemirenost.
Sveti starac govorio je bez uvijanja o onima koji zanemaruju svoje zdravlje, ali i o pogrešnom shvatanju vere zbog kojeg čovek odbacuje pomoć koja mu je pružena.
Vatrogasci su uspeli da lokalizuju vatru, povređenih nema, ali je konak pretrpeo velika oštećenja. Isti objekat goreo je i 2018. godine, kada su među ostacima pronađene poluizgorele ikone.
Maskirani muškarci preko zidina ušli su u Manastir Taksiarha na grčkom ostrvu Serifos, dvojica monaha bili u manastirskom komleksu i ništa nisu primetili.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.
Vatrogasci su uspeli da lokalizuju vatru, povređenih nema, ali je konak pretrpeo velika oštećenja. Isti objekat goreo je i 2018. godine, kada su među ostacima pronađene poluizgorele ikone.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.
U pravoslavnom hrišćanstvu, odnos prema teškoćama povezan je sa trpljenjem, smirenjem i poverenjem u Boga.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.