Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Starešina Hrama Svetog Nikole u Južnom Milvokiju Nikola Radovančević, rođen daleko od zavičaja svojih predaka, prvi put je došao u Trubar, malo selo podno drvarskih planina, da se zajedno sa vernim narodom pokloni uspomeni na Svetog sveštenomučenika Iliju Trubarskog, svog dedu po majci. Dolazak u mesto iz kojeg je ponikao novi svetitelj Srpske pravoslavne crkve za njega nije bio samo put preko okeana i kontinenata, već tiho i duboko vraćanje korenima, veri i porodičnom zavetu sačuvanom kroz stradanje i molitvu.
"Tu je služio moj deda"
Jerej Srpske pravoslavne crkve Nikola Radovančević je rekao da je poseban i duboko dirljiv osećaj služiti u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, u kojoj je pre 84 godine njegov deda služio svetu liturgiju i propovedao veru Hristovu, zbog koje je na kraju i postradao.
- Mama je uvek govorila o velikoj ljubavi koju je osećala prema ocu, ali je to iskustvo bilo nešto tužno i teško i svi smo to nosili. Na Zapadu sve lepo ide, nismo imali nikakve probleme ni velike krize, ali je kod nas uvek bilo nešto što je nedostajalo srcu - naveo je sveštenik Nikola Radovančević.
On je naglasio da se sve promenilo kada je došao u majčin zavičaj da se pokloni dedi svetitelju.
Liturgija u Trubaru preokrenula sećanja i vratila mir koji se nije očekivao
- Kada smo bili u Trubaru, kada smo bili na liturgiji u Drvaru, pevali prve pesme, tropare, kondake i stihove posvećene Svetom sveštenomučeniku Iliji, mom dedi, sve što je bilo mračno postalo je svetlo, a sve što je bilo teško postalo je lako. Tako se sada osećamo - istakao je otac Nikola.
Govoreći o pravdi i stradanju svog dede, sveštenik Nikola Radovančević je rekao da čovek istinsku pravdu ne može tražiti u prolaznom svetu, već u Gospodu, koji svakome daje smisao i utehu.
Foto: SPC
Prvu litrurgijsku proslavu Svewtog Sveštenomučenika Ilije Trubarskog služio je vladika Sergije, a sasluživao je sveštenik Nikola Radovančević, svetiteljev unuk
- Šta je "džastis" (pravda)? Da svi koji su njemu to uradili budu zatvoreni i ubijeni? Ne, to nije naša vera. Mi ne živimo tako! Mi znamo da nas Bog sve voli. Mi se molimo Bogu za sve. Samo Bog može da sabere narod i samo Bog može da preobrazi i našu Pravoslavnu crkvu - ukazao je otac Nikola.
Povratak koji nije bio samo putovanje nego prepoznavanje sopstvenih korena
On je naveo da se trudi da kao paroh u crkvi u Milvokiju što više služi na srpskom jeziku kako bi mladi Srbi bolje naučili svoj maternji jezik i sačuvali vezu sa verom i poreklom svojih predaka.
- Trudim se da služim pola na srpskom, pola na engleskom, da ne izgubim svoje korene i jezik, jer jezik nije neki prut kojim ćemo tući mlade zato što ga ne znaju. Jezik je ključ kojim ulazimo u svoju kulturu, veru i istoriju i tako treba da ga koristimo. Slava Bogu, kod nas sada i dosta Amerikanaca prelazi u pravoslavlje - rekao je jerej Nikola Radovančević.
On je napomenuo da je dobio blagoslov da putuje zbog kanonizacije, a da će po povratku verovatno dobiti novu parohiju.
- Sada sam u bratstvu, u zajednici u Milvokiju. Tu služim, tu sam rođen, kršten i rukopoložen i to mi mnogo znači, ali će me na kraju Bog postaviti tamo gde budem potreban, kao što me je sada doveo u Trubar i Drvar - istakao je otac Nikola.
Paroh trubarski Ilija Rodić (1900-1942) postradao je na Vaskrs 1942. godine od partizana.
Prva liturgijska proslava Svetog sveštenomučenika Ilije Trubarskog održana je na dan njegovog molitvenog pomena, 9. maja, u Hramu Svetog Save u Drvaru.
Dan kasnije molitveno je proslavljen i u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u njegovom rodnom Trubaru, gde malobrojni Srbi i danas čuvaju pravoslavnu veru, uspomenu na svoje stradale pretke i sećanje na svetitelja koji je iz njihovog kraja poneo venac mučeništva.
Od Kosova i Metohije do smene u Žičkoj eparhiji i rasprave o savremenim izazovima - najviši jerarhijski skup SPC doneo je niz poteza koji otvaraju nova pitanja o pravcu i unutrašnjim odnosima Crkve.
Nakon višemesečnih spekulacija, zvanična odluka Svetog arhijerejskog sabora potvrđuje promene u vrhu Eparhije žičke i otvara pitanje njenog budućeg rukovođenja i stabilizacije.
Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Jedinstveni duhovni događaj u manastiru Rmnju okupio je episkope i mitropolite iz SPC i MPC – OA, uz praznične besede i odlikovanja, podsećajući vernike na vekovnu žrtvu i nepokolebljivu veru rmanjskih mučenika
Prepodobnomučenici i mučenici rmanjski proslavljeni u Manastiru Rmanj tokom svečane večernje službe koju je uveličao dolazak mitropolita Ilariona iz Ohridske arhiepiskopije.
Na hramovnoj slavi Uspenja Presvete Bogorodice u Krajini održana je litija, pomen postradalim borcima i dodela crkvenih odlikovanja, među kojima i orden Kralja Milutina.
U hramu Silaska Svetog Duha u Bihaću, između prošlosti ispunjene patnjom i boli, zapečaćena je molitva za vaskrsnuće duhovnog života i neugasivu snagu vere kroz proslavu novih svetitelja.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Uoči praznika Svetih Ćirila i Metodija, u hramu na Vračaru bogosluženje pred jednom od najvećih čudotvornih svetinja, koja se retko iznosi sa Svete gore.
U besedi za subotu 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako svet često odbacuje one koji upozoravaju, opominju i pozivaju na duhovnu promenu, ali i zašto upravo takvi ostavljaju najdublji trag kroz vreme.