Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Starešina Hrama Svetog Nikole u Južnom Milvokiju Nikola Radovančević, rođen daleko od zavičaja svojih predaka, prvi put je došao u Trubar, malo selo podno drvarskih planina, da se zajedno sa vernim narodom pokloni uspomeni na Svetog sveštenomučenika Iliju Trubarskog, svog dedu po majci. Dolazak u mesto iz kojeg je ponikao novi svetitelj Srpske pravoslavne crkve za njega nije bio samo put preko okeana i kontinenata, već tiho i duboko vraćanje korenima, veri i porodičnom zavetu sačuvanom kroz stradanje i molitvu.
"Tu je služio moj deda"
Jerej Srpske pravoslavne crkve Nikola Radovančević je rekao da je poseban i duboko dirljiv osećaj služiti u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, u kojoj je pre 84 godine njegov deda služio svetu liturgiju i propovedao veru Hristovu, zbog koje je na kraju i postradao.
- Mama je uvek govorila o velikoj ljubavi koju je osećala prema ocu, ali je to iskustvo bilo nešto tužno i teško i svi smo to nosili. Na Zapadu sve lepo ide, nismo imali nikakve probleme ni velike krize, ali je kod nas uvek bilo nešto što je nedostajalo srcu - naveo je sveštenik Nikola Radovančević.
On je naglasio da se sve promenilo kada je došao u majčin zavičaj da se pokloni dedi svetitelju.
Liturgija u Trubaru preokrenula sećanja i vratila mir koji se nije očekivao
- Kada smo bili u Trubaru, kada smo bili na liturgiji u Drvaru, pevali prve pesme, tropare, kondake i stihove posvećene Svetom sveštenomučeniku Iliji, mom dedi, sve što je bilo mračno postalo je svetlo, a sve što je bilo teško postalo je lako. Tako se sada osećamo - istakao je otac Nikola.
Govoreći o pravdi i stradanju svog dede, sveštenik Nikola Radovančević je rekao da čovek istinsku pravdu ne može tražiti u prolaznom svetu, već u Gospodu, koji svakome daje smisao i utehu.
Foto: SPC
Prvu litrurgijsku proslavu Svewtog Sveštenomučenika Ilije Trubarskog služio je vladika Sergije, a sasluživao je sveštenik Nikola Radovančević, svetiteljev unuk
- Šta je "džastis" (pravda)? Da svi koji su njemu to uradili budu zatvoreni i ubijeni? Ne, to nije naša vera. Mi ne živimo tako! Mi znamo da nas Bog sve voli. Mi se molimo Bogu za sve. Samo Bog može da sabere narod i samo Bog može da preobrazi i našu Pravoslavnu crkvu - ukazao je otac Nikola.
Povratak koji nije bio samo putovanje nego prepoznavanje sopstvenih korena
On je naveo da se trudi da kao paroh u crkvi u Milvokiju što više služi na srpskom jeziku kako bi mladi Srbi bolje naučili svoj maternji jezik i sačuvali vezu sa verom i poreklom svojih predaka.
- Trudim se da služim pola na srpskom, pola na engleskom, da ne izgubim svoje korene i jezik, jer jezik nije neki prut kojim ćemo tući mlade zato što ga ne znaju. Jezik je ključ kojim ulazimo u svoju kulturu, veru i istoriju i tako treba da ga koristimo. Slava Bogu, kod nas sada i dosta Amerikanaca prelazi u pravoslavlje - rekao je jerej Nikola Radovančević.
On je napomenuo da je dobio blagoslov da putuje zbog kanonizacije, a da će po povratku verovatno dobiti novu parohiju.
- Sada sam u bratstvu, u zajednici u Milvokiju. Tu služim, tu sam rođen, kršten i rukopoložen i to mi mnogo znači, ali će me na kraju Bog postaviti tamo gde budem potreban, kao što me je sada doveo u Trubar i Drvar - istakao je otac Nikola.
Paroh trubarski Ilija Rodić (1900-1942) postradao je na Vaskrs 1942. godine od partizana.
Prva liturgijska proslava Svetog sveštenomučenika Ilije Trubarskog održana je na dan njegovog molitvenog pomena, 9. maja, u Hramu Svetog Save u Drvaru.
Dan kasnije molitveno je proslavljen i u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u njegovom rodnom Trubaru, gde malobrojni Srbi i danas čuvaju pravoslavnu veru, uspomenu na svoje stradale pretke i sećanje na svetitelja koji je iz njihovog kraja poneo venac mučeništva.
Od Kosova i Metohije do smene u Žičkoj eparhiji i rasprave o savremenim izazovima - najviši jerarhijski skup SPC doneo je niz poteza koji otvaraju nova pitanja o pravcu i unutrašnjim odnosima Crkve.
Nakon višemesečnih spekulacija, zvanična odluka Svetog arhijerejskog sabora potvrđuje promene u vrhu Eparhije žičke i otvara pitanje njenog budućeg rukovođenja i stabilizacije.
Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
Monahinja Kornelija Ris govori o svom prisustvu molitvama za oslobođenje od đavoimanosti, upozoravajući da se suština duhovne borbe nalazi u molitvi, pokajanju i smirenju pred Bogom.
Na liturgiji u hramu na Petlovom brdu poglavar SPC govorio je o snazi smirenja, pobedi nad egoizmom, istinskom pokajanju i tome zašto tek život sa Hristom svakom čoveku donosi radost, smisao i unutrašnji mir.
Ne želeći da stupi u brak sa smrtnim čovekom, Fevronija je svoj život posvetila Hristu i zamonašila se u ženskom manastiru u Asiriji, kojim je upravljala njena tetka Vriena.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jedinstveni duhovni događaj u manastiru Rmnju okupio je episkope i mitropolite iz SPC i MPC – OA, uz praznične besede i odlikovanja, podsećajući vernike na vekovnu žrtvu i nepokolebljivu veru rmanjskih mučenika
Prepodobnomučenici i mučenici rmanjski proslavljeni u Manastiru Rmanj tokom svečane večernje službe koju je uveličao dolazak mitropolita Ilariona iz Ohridske arhiepiskopije.
Na hramovnoj slavi Uspenja Presvete Bogorodice u Krajini održana je litija, pomen postradalim borcima i dodela crkvenih odlikovanja, među kojima i orden Kralja Milutina.
U hramu Silaska Svetog Duha u Bihaću, između prošlosti ispunjene patnjom i boli, zapečaćena je molitva za vaskrsnuće duhovnog života i neugasivu snagu vere kroz proslavu novih svetitelja.
Monahinja Kornelija Ris govori o svom prisustvu molitvama za oslobođenje od đavoimanosti, upozoravajući da se suština duhovne borbe nalazi u molitvi, pokajanju i smirenju pred Bogom.
Pozivajući se na reči Svetog pisma, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da se čovek koji se raduje padu drugoga ne udaljava samo od bližnjeg već i od ljubavi koju Bog očekuje od svakog svog stvorenja.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Jednostavan recept nadahnut pravoslavnom tradicijom donosi spoj ribe, mirisa limuna i hrskavih badema, a pokazuje da i skromne namirnice mogu postati pravo praznično uživanje.
Probajte mariniranu ribu po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za utorak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Filareta Moskovskog.