Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Posle više od dve decenije od filma koji je obeležio početak 21. veka kada je reč o biblijskim ekranizacijama, Mel Gibson je predstavio prve fotografije sa snimanja svog novog ostvarenja „Vaskrsenje Hristovo“, nastavka filma „Stradanje Hristovo“ iz 2004. godine. Time je javnosti dat prvi vizuelni uvid u projekat koji već godinama izaziva pažnju vernika, filmske javnosti i kritike.
Povratak priči koja je obeležila filmsku istoriju
Snimanje dvodelnog epskog filma zvanično je završeno nakon 134 dana rada na više lokacija širom Italije, među kojima su Rim i Bari. Produkcija je, prema navodima autora, okončana i pre planiranog roka, što dodatno potvrđuje intenzitet i organizaciju velikog filmskog poduhvata.
Istovremeno sa objavom prvih fotografija, Gibson je potvrdio i izmene u datumima premijera. Prvi deo filma pomeren je za nekoliko meseci i sada je zakazan za 6. maj 2027. godine, umesto ranije najavljenog 26. marta. Drugi deo je odložen za čitavu godinu, pa je novi datum prikazivanja 25. maj 2028. godine, umesto 6. maja 2027.
Između vizije i duhovnog iskustva
Govoreći o projektu, Gibson je istakao da je priču preneo na ekran upravo onako kako ju je godinama zamišljao. Posebno je naglasio zahvalnost svom timu.
- Duboko sam zahvalan svom izuzetno talentovanom glumačkom i produkcionom timu koji je u ovaj projekat uneo srce i dušu. Zajedno smo stvorili nešto snažno - naveo je reditelj.
Dodao je i da ovaj film za njega prevazilazi uobičajeni okvir filmskog stvaralaštva.
- Ovaj film predstavlja veliki deo mog životnog rada i zahtevao je sve od mene kao reditelja i umetnika. Ovo je za mene mnogo više od filma. To je misija koju nosim više od 20 godina, kako bih ispričao ono za šta verujem da je najvažnija priča u istoriji čovečanstva - rekao je Gibson.
Printscreen/Facebook
Mel Gibson sa monasiima manastira Hilandar na Svetoj gori
Hilandar kao tiha priprema za veliko filmsko iskušenje
Novi projekat je izazvao pažnju i zbog Gibsonovog opisa scenarija, koji je nazvao „pravim psihodeličnim iskustvom“, ističući da „nikada nije pročitao ništa slično“ materijalu koji je razvijao zajedno sa Rendalom Volasom.
Tokom priprema za film, Mel Gibson je boravio i u manastiru Hilandar na Svetoj Gori, gde je, prema navodima iz crkvenih i medijskih izvora, proveo više dana u molitvi, razgovorima sa monasima i prisustvovanju bogosluženjima. Njegov boravak u Hilandaru opisuje se kao svojevrsna duhovna priprema za nastavak rada na filmu, pri čemu je, u atmosferi monaškog života i tišine, tražio dublje nadahnuće za priču o vaskrsenju Isusa Hrista.
„Stradanje Hristovo: Vaskrsenje“ nastavlja priču započetu u filmu „Stradanje Hristovo“, koji je pratio poslednje sate života Isusa Hrista pre raspeća, sa Džejmsom Kavizelom u ulozi Isusa iz Nazareta i Monikom Beluči kao Marijom Magdalinom.
Kako sam naslov nagoveštava, radnja novog filma usredsređena je na događaj vaskrsenja Isusa Hrista, koji u hrišćanskoj tradiciji zauzima centralno mesto vere i nade.
Proslavljeni holivudski glumac, reditelj i producent stigao je u srpsku carsku lavru na Svetoj gori, gde će dočekati jedan od najvećih srpskih praznika – Vidovdan.
Slavni glumac i reditelj proveo je Vidovdan među monasima, slušajući o Kosovskom zavetu i žrtvi Svetog kneza Lazara, a iguman mu je otkrio tajne duhovnosti koje će uticati na njegov novi film „Vaskrsenje“.
Od animiranog filma o Davidu i serija sa biblijskim motivima do novog ostvarenja Mela Gibsona o Vaskrsenju Hristovom, holivudski studiji sve više ulažu u filmove i serije inspirisane duhovnim vrednostima.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Reditelj otkrio da su oba dela već snimljena u Italiji, a priča će biti nelinearna i obuhvatiće motive pakla, Šeola, pada anđela i porekla Satane. Premijera prvog dela zakazana je za Spasovdan 2027.
Slavni glumac i reditelj primio je blagoslov igumana Metodija, napio se blagoslovene vode koja nikada ne presušuje, poškropio se i prekrstio, ostavljajući za sobom glamur sveta pred večnom tišinom Carske Lavre.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.