Praznik posvećen ovom apostolu nosi snažnu poruku nade — čak i kada sumnjamo, Hristos dolazi da nas dotakne svojom istinom.
Pravoslavni vernici danas, 19. oktobra, proslavljaju Tomindan, praznik posvećen Svetom apostolu Tomi, koji zauzima posebno mesto u crkvenom kalendaru. Ovaj dan nas podseća na snagu vere koja se rađa iz ličnog susreta sa Vaskrslim Hristom. U Jevanđelju je ostala upečatljiva scena u kojoj Toma, jedan od Dvanaestorice Hristovih učenika, nije poverovao vestima drugih apostola o Vaskrsenju, već je tražio da sam vidi i dodirne rane na Njegovom telu. Kada mu se Hristos javio osmog dana i pokazao rane, Toma je izgovorio reči koje odzvanjaju kroz vekove: „Gospod moj i Bog moj!“
Tomindan nas tako podseća ne samo na priču o sumnji koja se pretvorila u nepokolebljivu veru, već i na duboku poruku Jevanđelja — da je blago onima „koji ne videše, a poverovaše“. Apostolov put od neverice do ispovedanja Hrista kao Boga ostao je snažno svedočanstvo o veri koja izvire iz susreta sa Vaskrslim, a ne iz spoljašnjih dokaza.
— A Toma, jedan od Dvanaestorice, nazvan Blizanac, ne beše s njima kada dođe Isus. A drugi učenici govorahu mu: videli smo Gospoda. A on im reče: ako ne vidim na rukama Njegovim rane od eksera i ne metnem prst svoj u rane od eksera i ne metnem ruku svoju u rebra Njegova, neću verovati. I posle osam dana opet behu unutra učenici Njegovi i Toma s njima. Dođe Isus, kad behu vrata zatvorena, stade nasred njih i reče: mir vam! Potom reče Tomi: pruži prst svoj ovamo i pogledaj ruke Moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra Moja; i ne budi neveran nego veran. I odgovori Toma i reče Mu: Gospod moj i Bog moj! Isus mu reče: pošto Me vide, poverova; blago onima koji ne videše i poverovaše (Jn 20, 24–29).
Zašto Tome nije bilo s ostalim apostolima kada im se javio Vaskrsli Hristos?
Prema tumačenju Svetih Otaca, apostol Toma je tada i dalje bio skriven nakon Hristovog hapšenja i raspeća. Duboko potresen, po svemu sudeći, nije želeo da vidi nikoga, proživljavajući bol i strah u samoći.
Sveti Jovan Zlatoust ističe da njegovo odsustvo nije bilo slučajno:
— Po velikom domostroju Hristovom Toma tada nije bio prisutan kako bi njegovo neverovanje postalo najjači dokaz Vaskrsenja. Jer da je tada bio prisutan i da se nije posumnjao u Vaskrsenje, i da Gospod nije otklonio njegovu sumnju očiglednim dokazom, čudo Vaskrsenja bi mnogima i dalje bilo na sablazan. A njegova sumnja je poslužila kao lek za sve verne.
Printskrin
Sveti apostol Toma
Zašto Toma nije poverovao rečima svojih najbližih prijatelja - apostola?
Sveti Kirilo Jerusalimski smatra da je Tomaova neverica proistekla iz prevelike radosti i straha od razočaranja:
— Čini mi se da ovaj učenik nije toliko sumnjao u njihove reči, koliko je bio obuzet krajnjom tugom što se sam nije udostojio da vidi Spasitelja... usled silne radosti bio je blizak neverovanju i žarko je želeo da Ga vidi prisutnog i uveri se da je zaista vaskrsao.
Drugi tumači dodaju da Toma nije mogao poverovati da neko ko je umro može ustati iz groba. Hteo je lično da vidi i dotakne vaskrslog Hrista.
Zašto se Hristos Tomi javio tek posle osam dana?
Sveti Jovan Zlatoust kaže da je osmodnevno čekanje bilo da bi Toma "slušajući uveravanja svojih drugova, u sebi razgoreo još veću čežnju i učvrstio se u veri.
Sveti Kirilo Jerusalimski dodaje da se Hristos javio baš u nedelju kako bi ukazao na značaj tog dana — dana sabranja Crkve, dana liturgije i svetog pričešća.
Zašto su rane ostale na Hristovom telu posle Vaskrsenja? Sveti Kirilo Jerusalimski objašnjava:
— Da među apostolima ne bi bilo nikakve sumnje u realnost Vaskrsenja. Da niko ne bi pomislio da je vaskrsao kao čist duh, neostvariv i nevidljiv, Gospod je pokazao rane, dokazao da je vaskrslo isto ono telo koje je bilo položeno u grob.
Zašto je Toma nazvao Hrista „Gospodom“ i „Bogom“?
Blaženi Teofilakt Bugarski tumači:
— Pogledaj kako je onaj koji nije verovao, od dodira s Njegovim rebrom postao izvanredan bogoslov. Rekavši ‘Gospod’, ispovedio je čovečansku prirodu, a rekavši ‘Bog moj’, ispovedio je Božansko biće i tako priznao Jednog i Istog — i Gospoda i Boga.
U svom delu "Misli za svaki dan u godini" ruski svetitelj piše o večitoj borbi protiv neistine i magli koju neprijatelji Vaskrsenja pokušavaju da stvore.
Na Svetlu subotu, kada Crkva slavi pobedu Života nad smrću, citat iz knjige „Misli za svaki dan u godini“ otkriva tajnu duhovne slobode i preobražaja duše.
Bez ulja i mleka, a pun badema, oraha, meda i mirisa cimeta – ovaj starinski kolačspaja suve kruške, šljive, kajsije i smokve u raskošnu zimsku poslasticu koja se lako pravi, dugo ostaje sveža i idealna je za dane posta na vodi.
Tumačeći reči iz Jevanđelja po Jovanu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da Sud nije samo događaj na kraju vremena, već čas odluke između Hrista kao Svetlosti i lutanja bez putokaza.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Lava po starom i Svetog mučenika Konona Isavrijskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Ivana Josipa od Krsta, dok su muslimani u mesecu ramazana, a u judaizmu danas nema većeg praznika.
Iza njegovog života, najpoznatija je ostala priča o tome kako je u jednom trenutku u njegov grad došao neki mađioničar i opsenar Iliodor koji je svojim lažima zavodio omladinu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Lava po starom i Svetog mučenika Konona Isavrijskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Ivana Josipa od Krsta, dok su muslimani u mesecu ramazana, a u judaizmu danas nema većeg praznika.
Iza njegovog života, najpoznatija je ostala priča o tome kako je u jednom trenutku u njegov grad došao neki mađioničar i opsenar Iliodor koji je svojim lažima zavodio omladinu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Arhipa, Filimona i Apfija po starom i Svetog Gerasima Jordanskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Kazimira, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema većeg praznika.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Mnogi smatraju da je džihad svaki rat u kome učestvuju muslimani, bez obzira da li se taj rat vodio iz ličnih, političkih ili teritorijalnih razloga, kaže Naik.
Iza naizgled „tehničkog“ Zakona o strancima prištinskih vlasti krije se rizik od prinudnog izbacivanja Srba, a primer protosinđela Fotija iz manastira Devina voda pokazuje koliko komplikovan život čeka naše ljude na Kosmetu.