Praznik posvećen ovom apostolu nosi snažnu poruku nade — čak i kada sumnjamo, Hristos dolazi da nas dotakne svojom istinom.
Pravoslavni vernici danas, 19. oktobra, proslavljaju Tomindan, praznik posvećen Svetom apostolu Tomi, koji zauzima posebno mesto u crkvenom kalendaru. Ovaj dan nas podseća na snagu vere koja se rađa iz ličnog susreta sa Vaskrslim Hristom. U Jevanđelju je ostala upečatljiva scena u kojoj Toma, jedan od Dvanaestorice Hristovih učenika, nije poverovao vestima drugih apostola o Vaskrsenju, već je tražio da sam vidi i dodirne rane na Njegovom telu. Kada mu se Hristos javio osmog dana i pokazao rane, Toma je izgovorio reči koje odzvanjaju kroz vekove: „Gospod moj i Bog moj!“
Tomindan nas tako podseća ne samo na priču o sumnji koja se pretvorila u nepokolebljivu veru, već i na duboku poruku Jevanđelja — da je blago onima „koji ne videše, a poverovaše“. Apostolov put od neverice do ispovedanja Hrista kao Boga ostao je snažno svedočanstvo o veri koja izvire iz susreta sa Vaskrslim, a ne iz spoljašnjih dokaza.
— A Toma, jedan od Dvanaestorice, nazvan Blizanac, ne beše s njima kada dođe Isus. A drugi učenici govorahu mu: videli smo Gospoda. A on im reče: ako ne vidim na rukama Njegovim rane od eksera i ne metnem prst svoj u rane od eksera i ne metnem ruku svoju u rebra Njegova, neću verovati. I posle osam dana opet behu unutra učenici Njegovi i Toma s njima. Dođe Isus, kad behu vrata zatvorena, stade nasred njih i reče: mir vam! Potom reče Tomi: pruži prst svoj ovamo i pogledaj ruke Moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra Moja; i ne budi neveran nego veran. I odgovori Toma i reče Mu: Gospod moj i Bog moj! Isus mu reče: pošto Me vide, poverova; blago onima koji ne videše i poverovaše (Jn 20, 24–29).
Zašto Tome nije bilo s ostalim apostolima kada im se javio Vaskrsli Hristos?
Prema tumačenju Svetih Otaca, apostol Toma je tada i dalje bio skriven nakon Hristovog hapšenja i raspeća. Duboko potresen, po svemu sudeći, nije želeo da vidi nikoga, proživljavajući bol i strah u samoći.
Sveti Jovan Zlatoust ističe da njegovo odsustvo nije bilo slučajno:
— Po velikom domostroju Hristovom Toma tada nije bio prisutan kako bi njegovo neverovanje postalo najjači dokaz Vaskrsenja. Jer da je tada bio prisutan i da se nije posumnjao u Vaskrsenje, i da Gospod nije otklonio njegovu sumnju očiglednim dokazom, čudo Vaskrsenja bi mnogima i dalje bilo na sablazan. A njegova sumnja je poslužila kao lek za sve verne.
Printskrin
Sveti apostol Toma
Zašto Toma nije poverovao rečima svojih najbližih prijatelja - apostola?
Sveti Kirilo Jerusalimski smatra da je Tomaova neverica proistekla iz prevelike radosti i straha od razočaranja:
— Čini mi se da ovaj učenik nije toliko sumnjao u njihove reči, koliko je bio obuzet krajnjom tugom što se sam nije udostojio da vidi Spasitelja... usled silne radosti bio je blizak neverovanju i žarko je želeo da Ga vidi prisutnog i uveri se da je zaista vaskrsao.
Drugi tumači dodaju da Toma nije mogao poverovati da neko ko je umro može ustati iz groba. Hteo je lično da vidi i dotakne vaskrslog Hrista.
Zašto se Hristos Tomi javio tek posle osam dana?
Sveti Jovan Zlatoust kaže da je osmodnevno čekanje bilo da bi Toma "slušajući uveravanja svojih drugova, u sebi razgoreo još veću čežnju i učvrstio se u veri.
Sveti Kirilo Jerusalimski dodaje da se Hristos javio baš u nedelju kako bi ukazao na značaj tog dana — dana sabranja Crkve, dana liturgije i svetog pričešća.
Zašto su rane ostale na Hristovom telu posle Vaskrsenja? Sveti Kirilo Jerusalimski objašnjava:
— Da među apostolima ne bi bilo nikakve sumnje u realnost Vaskrsenja. Da niko ne bi pomislio da je vaskrsao kao čist duh, neostvariv i nevidljiv, Gospod je pokazao rane, dokazao da je vaskrslo isto ono telo koje je bilo položeno u grob.
Zašto je Toma nazvao Hrista „Gospodom“ i „Bogom“?
Blaženi Teofilakt Bugarski tumači:
— Pogledaj kako je onaj koji nije verovao, od dodira s Njegovim rebrom postao izvanredan bogoslov. Rekavši ‘Gospod’, ispovedio je čovečansku prirodu, a rekavši ‘Bog moj’, ispovedio je Božansko biće i tako priznao Jednog i Istog — i Gospoda i Boga.
U svom delu "Misli za svaki dan u godini" ruski svetitelj piše o večitoj borbi protiv neistine i magli koju neprijatelji Vaskrsenja pokušavaju da stvore.
Na Svetlu subotu, kada Crkva slavi pobedu Života nad smrću, citat iz knjige „Misli za svaki dan u godini“ otkriva tajnu duhovne slobode i preobražaja duše.
U gradu koji vekovima nosi ime poslednjeg vladara iz dinastije Nemanjića pokrenuta je peticija za promenu naziva u Ferizaj, prema Ferizu Šasivariju, trgovcu i vlasniku hotela iz osmanskog perioda.
Srednjovekovni rukopis Srpske pravoslavne crkve, koji se više od šest vekova koristi u liturgiji, našao se u središtu spora nakon odluke Komisije BiH da ga proglasi državnom baštinom.
U čestitki povodom Obretenja moštiju Prepodobnog Sergija Radonješkog, patrijarh srpski istakao je njegov značaj kao duhovnog uzora i pozvao na jedinstvo, ljubav i prevazilaženje podela.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Praznik koji Pravoslavna crkva ove godine obeležava 10. maja podseća na trenutak kada je Hristos prvi put otvoreno rekao da je Mesija, ali i na snažnu poruku o veri, praštanju i duhovnoj žeđi koja traje vekovima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Sisoja Velikog po starom, dok po novom kalendaru obeležavaju Prepodobnu Makrinu. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog Hermana iz Rajhenaua, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Atanasija Atonskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Emilijan. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Bruna iz Segnija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na dan njegovog praznika vernici se sećaju svetitelja koji je kroz molitvu, smirenje i istrajnost osnovao Veliku Lavru na Svetoj Gori i ostavio neizbrisiv trag u istoriji pravoslavnog monaštva.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Grčki duhovnik ostavio je snažnu pouku o važnosti tihovanja, molitve i pažljivog izbora društva, upozoravajući da čovek treba da čuva svoju dušu od svega što ga udaljava od Boga i unutrašnjeg mira.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.