Praznik posvećen ovom apostolu nosi snažnu poruku nade — čak i kada sumnjamo, Hristos dolazi da nas dotakne svojom istinom.
Pravoslavni vernici danas, 19. oktobra, proslavljaju Tomindan, praznik posvećen Svetom apostolu Tomi, koji zauzima posebno mesto u crkvenom kalendaru. Ovaj dan nas podseća na snagu vere koja se rađa iz ličnog susreta sa Vaskrslim Hristom. U Jevanđelju je ostala upečatljiva scena u kojoj Toma, jedan od Dvanaestorice Hristovih učenika, nije poverovao vestima drugih apostola o Vaskrsenju, već je tražio da sam vidi i dodirne rane na Njegovom telu. Kada mu se Hristos javio osmog dana i pokazao rane, Toma je izgovorio reči koje odzvanjaju kroz vekove: „Gospod moj i Bog moj!“
Tomindan nas tako podseća ne samo na priču o sumnji koja se pretvorila u nepokolebljivu veru, već i na duboku poruku Jevanđelja — da je blago onima „koji ne videše, a poverovaše“. Apostolov put od neverice do ispovedanja Hrista kao Boga ostao je snažno svedočanstvo o veri koja izvire iz susreta sa Vaskrslim, a ne iz spoljašnjih dokaza.
— A Toma, jedan od Dvanaestorice, nazvan Blizanac, ne beše s njima kada dođe Isus. A drugi učenici govorahu mu: videli smo Gospoda. A on im reče: ako ne vidim na rukama Njegovim rane od eksera i ne metnem prst svoj u rane od eksera i ne metnem ruku svoju u rebra Njegova, neću verovati. I posle osam dana opet behu unutra učenici Njegovi i Toma s njima. Dođe Isus, kad behu vrata zatvorena, stade nasred njih i reče: mir vam! Potom reče Tomi: pruži prst svoj ovamo i pogledaj ruke Moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra Moja; i ne budi neveran nego veran. I odgovori Toma i reče Mu: Gospod moj i Bog moj! Isus mu reče: pošto Me vide, poverova; blago onima koji ne videše i poverovaše (Jn 20, 24–29).
Zašto Tome nije bilo s ostalim apostolima kada im se javio Vaskrsli Hristos?
Prema tumačenju Svetih Otaca, apostol Toma je tada i dalje bio skriven nakon Hristovog hapšenja i raspeća. Duboko potresen, po svemu sudeći, nije želeo da vidi nikoga, proživljavajući bol i strah u samoći.
Sveti Jovan Zlatoust ističe da njegovo odsustvo nije bilo slučajno:
— Po velikom domostroju Hristovom Toma tada nije bio prisutan kako bi njegovo neverovanje postalo najjači dokaz Vaskrsenja. Jer da je tada bio prisutan i da se nije posumnjao u Vaskrsenje, i da Gospod nije otklonio njegovu sumnju očiglednim dokazom, čudo Vaskrsenja bi mnogima i dalje bilo na sablazan. A njegova sumnja je poslužila kao lek za sve verne.
Printskrin
Sveti apostol Toma
Zašto Toma nije poverovao rečima svojih najbližih prijatelja - apostola?
Sveti Kirilo Jerusalimski smatra da je Tomaova neverica proistekla iz prevelike radosti i straha od razočaranja:
— Čini mi se da ovaj učenik nije toliko sumnjao u njihove reči, koliko je bio obuzet krajnjom tugom što se sam nije udostojio da vidi Spasitelja... usled silne radosti bio je blizak neverovanju i žarko je želeo da Ga vidi prisutnog i uveri se da je zaista vaskrsao.
Drugi tumači dodaju da Toma nije mogao poverovati da neko ko je umro može ustati iz groba. Hteo je lično da vidi i dotakne vaskrslog Hrista.
Zašto se Hristos Tomi javio tek posle osam dana?
Sveti Jovan Zlatoust kaže da je osmodnevno čekanje bilo da bi Toma "slušajući uveravanja svojih drugova, u sebi razgoreo još veću čežnju i učvrstio se u veri.
Sveti Kirilo Jerusalimski dodaje da se Hristos javio baš u nedelju kako bi ukazao na značaj tog dana — dana sabranja Crkve, dana liturgije i svetog pričešća.
Zašto su rane ostale na Hristovom telu posle Vaskrsenja? Sveti Kirilo Jerusalimski objašnjava:
— Da među apostolima ne bi bilo nikakve sumnje u realnost Vaskrsenja. Da niko ne bi pomislio da je vaskrsao kao čist duh, neostvariv i nevidljiv, Gospod je pokazao rane, dokazao da je vaskrslo isto ono telo koje je bilo položeno u grob.
Zašto je Toma nazvao Hrista „Gospodom“ i „Bogom“?
Blaženi Teofilakt Bugarski tumači:
— Pogledaj kako je onaj koji nije verovao, od dodira s Njegovim rebrom postao izvanredan bogoslov. Rekavši ‘Gospod’, ispovedio je čovečansku prirodu, a rekavši ‘Bog moj’, ispovedio je Božansko biće i tako priznao Jednog i Istog — i Gospoda i Boga.
U svom delu "Misli za svaki dan u godini" ruski svetitelj piše o večitoj borbi protiv neistine i magli koju neprijatelji Vaskrsenja pokušavaju da stvore.
Na Svetlu subotu, kada Crkva slavi pobedu Života nad smrću, citat iz knjige „Misli za svaki dan u godini“ otkriva tajnu duhovne slobode i preobražaja duše.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Jovana Vladimira, kneza srpskog, i Svetog mučenika Vasiliska po starom i Svetog Mitrofana po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetkovinu Presvetog Tela i Krvi Hristove, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok savremeni čovek brak sve češće posmatra kao prolazan odnos, veliki crkveni otac upozorava da razumevanje za ljudsku slabost postoji, ali da put ka opravdanju nema beskonačno mnogo koraka.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Trakice blagoslovene nad Pojasom Presvete Bogorodice uručene su pacijentima, lekarima i medicinskom osoblju Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, donoseći im poruku vere, nade i duhovne podrške.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Praznik koji Pravoslavna crkva ove godine obeležava 10. maja podseća na trenutak kada je Hristos prvi put otvoreno rekao da je Mesija, ali i na snažnu poruku o veri, praštanju i duhovnoj žeđi koja traje vekovima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Jovana Vladimira, kneza srpskog, i Svetog mučenika Vasiliska po starom i Svetog Mitrofana po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetkovinu Presvetog Tela i Krvi Hristove, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu i po starom i Svetog Lukilijana i sa njim postradale po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Karla Lvangenskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.