Praznik posvećen ovom apostolu nosi snažnu poruku nade — čak i kada sumnjamo, Hristos dolazi da nas dotakne svojom istinom.
Pravoslavni vernici danas, 19. oktobra, proslavljaju Tomindan, praznik posvećen Svetom apostolu Tomi, koji zauzima posebno mesto u crkvenom kalendaru. Ovaj dan nas podseća na snagu vere koja se rađa iz ličnog susreta sa Vaskrslim Hristom. U Jevanđelju je ostala upečatljiva scena u kojoj Toma, jedan od Dvanaestorice Hristovih učenika, nije poverovao vestima drugih apostola o Vaskrsenju, već je tražio da sam vidi i dodirne rane na Njegovom telu. Kada mu se Hristos javio osmog dana i pokazao rane, Toma je izgovorio reči koje odzvanjaju kroz vekove: „Gospod moj i Bog moj!“
Tomindan nas tako podseća ne samo na priču o sumnji koja se pretvorila u nepokolebljivu veru, već i na duboku poruku Jevanđelja — da je blago onima „koji ne videše, a poverovaše“. Apostolov put od neverice do ispovedanja Hrista kao Boga ostao je snažno svedočanstvo o veri koja izvire iz susreta sa Vaskrslim, a ne iz spoljašnjih dokaza.
— A Toma, jedan od Dvanaestorice, nazvan Blizanac, ne beše s njima kada dođe Isus. A drugi učenici govorahu mu: videli smo Gospoda. A on im reče: ako ne vidim na rukama Njegovim rane od eksera i ne metnem prst svoj u rane od eksera i ne metnem ruku svoju u rebra Njegova, neću verovati. I posle osam dana opet behu unutra učenici Njegovi i Toma s njima. Dođe Isus, kad behu vrata zatvorena, stade nasred njih i reče: mir vam! Potom reče Tomi: pruži prst svoj ovamo i pogledaj ruke Moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra Moja; i ne budi neveran nego veran. I odgovori Toma i reče Mu: Gospod moj i Bog moj! Isus mu reče: pošto Me vide, poverova; blago onima koji ne videše i poverovaše (Jn 20, 24–29).
Zašto Tome nije bilo s ostalim apostolima kada im se javio Vaskrsli Hristos?
Prema tumačenju Svetih Otaca, apostol Toma je tada i dalje bio skriven nakon Hristovog hapšenja i raspeća. Duboko potresen, po svemu sudeći, nije želeo da vidi nikoga, proživljavajući bol i strah u samoći.
Sveti Jovan Zlatoust ističe da njegovo odsustvo nije bilo slučajno:
— Po velikom domostroju Hristovom Toma tada nije bio prisutan kako bi njegovo neverovanje postalo najjači dokaz Vaskrsenja. Jer da je tada bio prisutan i da se nije posumnjao u Vaskrsenje, i da Gospod nije otklonio njegovu sumnju očiglednim dokazom, čudo Vaskrsenja bi mnogima i dalje bilo na sablazan. A njegova sumnja je poslužila kao lek za sve verne.
Printskrin
Sveti apostol Toma
Zašto Toma nije poverovao rečima svojih najbližih prijatelja - apostola?
Sveti Kirilo Jerusalimski smatra da je Tomaova neverica proistekla iz prevelike radosti i straha od razočaranja:
— Čini mi se da ovaj učenik nije toliko sumnjao u njihove reči, koliko je bio obuzet krajnjom tugom što se sam nije udostojio da vidi Spasitelja... usled silne radosti bio je blizak neverovanju i žarko je želeo da Ga vidi prisutnog i uveri se da je zaista vaskrsao.
Drugi tumači dodaju da Toma nije mogao poverovati da neko ko je umro može ustati iz groba. Hteo je lično da vidi i dotakne vaskrslog Hrista.
Zašto se Hristos Tomi javio tek posle osam dana?
Sveti Jovan Zlatoust kaže da je osmodnevno čekanje bilo da bi Toma "slušajući uveravanja svojih drugova, u sebi razgoreo još veću čežnju i učvrstio se u veri.
Sveti Kirilo Jerusalimski dodaje da se Hristos javio baš u nedelju kako bi ukazao na značaj tog dana — dana sabranja Crkve, dana liturgije i svetog pričešća.
Zašto su rane ostale na Hristovom telu posle Vaskrsenja? Sveti Kirilo Jerusalimski objašnjava:
— Da među apostolima ne bi bilo nikakve sumnje u realnost Vaskrsenja. Da niko ne bi pomislio da je vaskrsao kao čist duh, neostvariv i nevidljiv, Gospod je pokazao rane, dokazao da je vaskrslo isto ono telo koje je bilo položeno u grob.
Zašto je Toma nazvao Hrista „Gospodom“ i „Bogom“?
Blaženi Teofilakt Bugarski tumači:
— Pogledaj kako je onaj koji nije verovao, od dodira s Njegovim rebrom postao izvanredan bogoslov. Rekavši ‘Gospod’, ispovedio je čovečansku prirodu, a rekavši ‘Bog moj’, ispovedio je Božansko biće i tako priznao Jednog i Istog — i Gospoda i Boga.
U svom delu "Misli za svaki dan u godini" ruski svetitelj piše o večitoj borbi protiv neistine i magli koju neprijatelji Vaskrsenja pokušavaju da stvore.
Na Svetlu subotu, kada Crkva slavi pobedu Života nad smrću, citat iz knjige „Misli za svaki dan u godini“ otkriva tajnu duhovne slobode i preobražaja duše.
Na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, vernici su slušali reči koje podstiču na preispitivanje u svakodnevnom životu i pozivaju na ljubav čak i prema onima koji nas mrze.
Od jeretika i vračeva do bezbožnih sveštenika – upozorenja ove podvižnice sa Krita potresaju verne i pozivaju na molitvu, pokajanje i život čistog srca.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Čudesa Svetog velikomučenika Dimitrija, koja je zapisao Ava Justin Popović, i danas svedoče da molitva, pokajanje i blagodat Božja pobeđuju i najtvrđa srca i najmračnija vremena.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na opelu bivšeg košarkaša Mornara, pionira ovog sporta u Baru i uzornog hrišćanina, jeromonah Rafailo i vladika Pajsije govorili su o njegovoj veri, ljubavi prema porodici i neugasloj svetlosti koju je ostavio u zajednici.
Jednostavan recept koji spaja tradiciju i brzu pripremu, idealan za sve ukućane, uz tajnu dodatne arome koja čini jelo neodoljivim na svakoj pravoslavnoj slavnoj trpezi.