CRKVENI KALENDAR ZA JANUAR 2026.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 1. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Žitije ove ugodnice Božje otkriva kako je jedna žena, bez oružja i moći, uzdrmala rimske sudije i ostavila poruku koja i danas pogađa pravo u savest.
Srpska pravoslavna crkva 4. januara obeležava spomen Svete velikomučenice Anastasije, svetiteljke čije ime u crkvenom pamćenju stoji uz reč uzorešiteljka - ona koja razvezuje okove. Ne samo one od gvožđa, već i one mnogo teže: strah, beznađe i osećaj napuštenosti. Njena priča, iako potekla iz doba rimskih careva i progona hrišćana, i danas zvuči iznenađujuće blisko čoveku koji pokušava da sačuva veru, dostojanstvo i unutrašnju slobodu.
Anastasija je rođena u Rimu, u bogatoj senatorskoj porodici. Otac joj je bio neznabožac, majka tajna hrišćanka, a upravo majčina vera i učitelj Hrisogon usmerili su Anastasiju ka Hristu još u mladosti. Taj izbor nije bio bez posledica. Po očevoj volji, stupila je u brak sa bogatim vlastelinom Publijem, koji nije delio njena uverenja. Taj brak, umesto sigurnosti, postao je izvor patnje: zbog Anastasijine odlučnosti da ostane verna svom zavetu, muž je zatvara, izgladnjuje i muči.
Ipak, ni zatvor ni strah nisu je udaljili od drugih stradalnika. Dok su hrišćani širom Carstva tamničeni zbog vere, Anastasija im je krišom donosila hranu, previjala rane, prala okove i hrabrila ih da izdrže. Kada je njen muž stradao na putu u Persiju, Anastasija je konačno postala slobodna - ali ne da bi živela lagodno. Nasledstvo koje je imala koristila je da pomaže siromašnima i onima koji su zbog Hrista ostajali bez svega.
Posebno mesto u njenom životu ima stradanje učitelja Hrisogona u Akvileji, kome je car Dioklecijan naredio pogubljenje. Nakon njegove smrti, Anastasija se pobrinula i za tela mučenica Agapije, Hionije i Irine, sahranjujući ih sa poštovanjem koje je tada bilo ravno ispovedanju vere. Potom odlazi u Makedoniju, gde nastavlja isto delo - tiho, uporno i bez kompromisa.
Tu biva uhvaćena i izvedena pred sudije. Ispitivanja, poniženja i pokušaji da se slomi njena volja nisu urodili plodom. Predanje pamti i trenutak kada je jedan sudija, obuzet pohotom, pokušao da je oskrnavi - ali je istog časa oslepeo i umro. Anastasija je potom osuđena na smrt glađu. Trideset dana provela je u tamnici bez hrane, oslanjajući se jedino na molitvu.
Ni pokušaj da bude potopljena u moru nije uspeo. Na kraju, vezana rukama i nogama za četiri koca iznad ognja, predala je svetu dušu Bogu 304. godine. Zbog toga je Crkva pamti kao velikomučenicu i uzorešiteljku - zaštitnicu onih koji su u tamnici, bolesnih, potlačenih i svih koji traže izlaz iz bezizlaznog.
Za vernike, poruka Svete Anastasije ne leži samo u dramatičnom stradanju, već u jednostavnoj, ali zahtevnoj istini: vera se ne živi glasnim rečima, već tihim delima, istrajnošću i spremnošću da se ostane čovek čak i onda kada je cena previsoka. Zato se Sveta Anastasija ne doživljava kao daleka istorijska ličnost, već kao živi svedok da sloboda, i unutrašnja i spoljašnja, počinje tamo gde čovek odluči da ne izda ono u šta veruje.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 1. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetu mučenicu Juliju po starom kalendaru, dok se po novom obeležava Sveti prorok Malahija. Katolici proslavljaju blagdan Svetog Imena Isusova, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
U istom datumu susreću se priča o čaši otrova koja nije naudila i praznik koji priprema verne za Bogojavljenje – a iza toga stoji poruka koja se tiče svakog čoveka.
Srpska pravoslavna crkva 17. januara molitveno se seća izabranih učenika Gospodnjih, koji su rame uz rame s dvanaestoricom širili Jevanđelje i postavili temelje Crkve.
Govorio je bez milosti i najavio događaje koji će promeniti istoriju, zato se njegovo ime i danas izgovara sa tihim strahopoštovanjem i nemirom u savesti.
Ovaj podvižnik i ugodnik Božji ostavio nam je putokaz kako se, bez buke i žurbe, stiže do unutrašnjeg mira i snage koja menja ljude.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Emilijana Ispovednika po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti apostol Tadej. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog pape Pija X, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sve nevolje prihvatao je Hrista radi, ne odričući se vere koju je ispovedao.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnogučenika Dometija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti prorok Samuilo. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Bernarda, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dometije je, prema predanju, dostigao takvo duhovno savršenstvo da je isceljivao bolesnike.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Zrna soje, luk, praziluk i začini daju ovom posnom jelu bogat ukus, a priprema bez ulja čini ga odličnim izborom za dane strogog posta.
Nije najveća nesreća umoriti se od života, već jednoga dana shvatiti da smo bili toliko zauzeti živeći, da život nismo ni primetili, upozorava iguman.