CRKVENI KALENDAR ZA JANUAR 2026.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 1. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Žitije ove ugodnice Božje otkriva kako je jedna žena, bez oružja i moći, uzdrmala rimske sudije i ostavila poruku koja i danas pogađa pravo u savest.
Srpska pravoslavna crkva 4. januara obeležava spomen Svete velikomučenice Anastasije, svetiteljke čije ime u crkvenom pamćenju stoji uz reč uzorešiteljka - ona koja razvezuje okove. Ne samo one od gvožđa, već i one mnogo teže: strah, beznađe i osećaj napuštenosti. Njena priča, iako potekla iz doba rimskih careva i progona hrišćana, i danas zvuči iznenađujuće blisko čoveku koji pokušava da sačuva veru, dostojanstvo i unutrašnju slobodu.
Anastasija je rođena u Rimu, u bogatoj senatorskoj porodici. Otac joj je bio neznabožac, majka tajna hrišćanka, a upravo majčina vera i učitelj Hrisogon usmerili su Anastasiju ka Hristu još u mladosti. Taj izbor nije bio bez posledica. Po očevoj volji, stupila je u brak sa bogatim vlastelinom Publijem, koji nije delio njena uverenja. Taj brak, umesto sigurnosti, postao je izvor patnje: zbog Anastasijine odlučnosti da ostane verna svom zavetu, muž je zatvara, izgladnjuje i muči.
Ipak, ni zatvor ni strah nisu je udaljili od drugih stradalnika. Dok su hrišćani širom Carstva tamničeni zbog vere, Anastasija im je krišom donosila hranu, previjala rane, prala okove i hrabrila ih da izdrže. Kada je njen muž stradao na putu u Persiju, Anastasija je konačno postala slobodna - ali ne da bi živela lagodno. Nasledstvo koje je imala koristila je da pomaže siromašnima i onima koji su zbog Hrista ostajali bez svega.
Posebno mesto u njenom životu ima stradanje učitelja Hrisogona u Akvileji, kome je car Dioklecijan naredio pogubljenje. Nakon njegove smrti, Anastasija se pobrinula i za tela mučenica Agapije, Hionije i Irine, sahranjujući ih sa poštovanjem koje je tada bilo ravno ispovedanju vere. Potom odlazi u Makedoniju, gde nastavlja isto delo - tiho, uporno i bez kompromisa.
Tu biva uhvaćena i izvedena pred sudije. Ispitivanja, poniženja i pokušaji da se slomi njena volja nisu urodili plodom. Predanje pamti i trenutak kada je jedan sudija, obuzet pohotom, pokušao da je oskrnavi - ali je istog časa oslepeo i umro. Anastasija je potom osuđena na smrt glađu. Trideset dana provela je u tamnici bez hrane, oslanjajući se jedino na molitvu.
Ni pokušaj da bude potopljena u moru nije uspeo. Na kraju, vezana rukama i nogama za četiri koca iznad ognja, predala je svetu dušu Bogu 304. godine. Zbog toga je Crkva pamti kao velikomučenicu i uzorešiteljku - zaštitnicu onih koji su u tamnici, bolesnih, potlačenih i svih koji traže izlaz iz bezizlaznog.
Za vernike, poruka Svete Anastasije ne leži samo u dramatičnom stradanju, već u jednostavnoj, ali zahtevnoj istini: vera se ne živi glasnim rečima, već tihim delima, istrajnošću i spremnošću da se ostane čovek čak i onda kada je cena previsoka. Zato se Sveta Anastasija ne doživljava kao daleka istorijska ličnost, već kao živi svedok da sloboda, i unutrašnja i spoljašnja, počinje tamo gde čovek odluči da ne izda ono u šta veruje.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 1. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetu mučenicu Juliju po starom kalendaru, dok se po novom obeležava Sveti prorok Malahija. Katolici proslavljaju blagdan Svetog Imena Isusova, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Praznik koji Pravoslavna crkva ove godine obeležava 10. maja podseća na trenutak kada je Hristos prvi put otvoreno rekao da je Mesija, ali i na snažnu poruku o veri, praštanju i duhovnoj žeđi koja traje vekovima.
Srpska pravoslavna crkva 10. novembra proslavlja ovu svetiteljku, poznatu po snazi molitve i nepokolebljivoj veri, kojom je prkosila caru i mučiteljima.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.