Iguman Manastira Vatope poručio da ova velika svetinja donosi utehu, isceljenje, snagu i jedinstvo narodu koji joj prilazi s verom i molitvom.
Navečerje praznika Spasovdana u Beogradu nije ličilo na uobičajen praznični skup. Još pre zalaska sunca ulice oko Vaznesenjska crkva bile su ispunjene ljudima koji su u tišini čekali dolazak jedne od najvećih svetinja pravoslavnog sveta - Pojasa Presvete Bogorodice.
Neki su u rukama držali brojanice, neki male ikone, dok su mnogi samo ćutali, kao da je i sama tišina postala deo molitve.
Hiljade vernika okupilo se u porti hrama i okolnim ulicama kako bi dočekali svetinju koja se vekovima čuva u Manastiru Vatoped na Svetoj gori.
Čudesni Pojas u hram je uneo patrijarh Porfirije zajedno sa igumanom vatopedskim Jefrem i bratijom, uz prisustvo arhijereja, sveštenstva i brojnih vernika.
Pred svetinjom koja je potom položena u središnji deo hrama patrijarh Porfirije obratio se okupljenima rečima koje su snažno odjeknule među narodom:
- Visokoprepodobni oče arhimandrite, igumane sveštene obitelji vatopedske, gospodine i brate Jefreme, dobro nam došao u prestoni grad Beograd! Dobro nam došao u Srbiju! Dobro došao među svoju rođenu braću i sestre, Srbe i Srpkinje! Dobro došao i neka te Gospod blagoslovi, jer si sobom doneo veru pravoslavnu, jer si sobom doneo pečat Svete gore i blagoslov Vrta Bogorodičinog! Doneo si sobom i pravoslavni jelinski narod!
Njegove reči nisu bile samo izraz dobrodošlice. U njima se ogleda duboka povezanost srpskog naroda sa Svetom gorom, ali i svest da dolazak ove svetinje za vernike predstavlja događaj posebne duhovne težine.
Poruke igumana Jefrema Srbima
Posebnu pažnju vernika privuklo je obraćanje igumana Jefrema, koji je iz Manastira Vatoped doneo svetinju u Beograd.
Njegove reči bile su istovremeno zahvalnost srpskom narodu, podsećanje na duhovne vrednosti i poziv na unutrašnje preispitivanje čoveka.
- Vaša Svetosti, blagodarimo vam na ovim rečima kojima ste izrazili pobožnost srpskog naroda. Kao što sam rekao i na aerodromu, dolazeći u Srbiju sa Pojasom Presvete Bogorodice mi uznosimo blagodarstvene reči Svetom Lazaru, koji je bio istinski čovek Božji.
Govoreći o istorijskom putu srpskog naroda, iguman Jefrem podsetio je da su najveće vrednosti uvek bile one koje prevazilaze prolaznu slavu i zemaljsku moć:
- Srpski narod je pokazao da pored ovozemaljskih vrednosti i ljudske slave postoji nešto više i vrednije, a to je osvećenje čoveka, što su nam upravo pokazali Sveti Sava, Sveti Simeon i Sveti knez Lazar, koji je to posvedočio stradavši za Hrista i svoju veru.
Posebno snažno odjeknule su njegove reči o značaju same svetinje:
- Mi se ovde veoma radujemo, jer smo doneli Časni Pojas koji je zaista izvor isceljenja duša i tela naših. Evo, Vaša Svetosti, mi upravo objavljujemo drugi tom knjige u kome će biti zapisana sva čuda koja su se desila u celom svetu.
Veza Srbije i Svete gore koja traje vekovima
Iguman Jefrem govorio je i o snažnoj vezi Srbije sa Svetom gorom, podsećajući na darove koje je Sveti knez Lazar ostavio Manastiru Vatopedu.
- Donosim vam jednu ikonu sa Svete gore koju su sačinila naša braća, na kojoj vidimo kako Sveti knez Lazar našem manastiru daruje Pojas Presvete Bogorodice. Vizantijski car Jovan Kantakuzin je darovao prvi deo Časnog Pojasa Presvete Bogorodice, a Sveti knez Lazar je uz drugi deo Časnog Pojasa našem manastiru darovao i delić Časnog Krsta. Ovo povezuje Svetu goru sa Srbijom.
U tim rečima nije bilo samo istorijskog podsećanja, već i potvrde da se duhovna veza srpskog naroda sa svetogorskim manastirima vekovima čuva i obnavlja.
Govoreći o blagoslovu koji vernici očekuju, vatopedski iguman je poručio:
- Stoga se molimo sa velikom smirenošću da se Presveta Bogorodica moli za vas, da bude sa vama, da dobijete blagodat, da vam trakice osvećene na Njenom Čudesnom Pojasu donesu utehu, da vam daju snagu i da vas teše u vašim borbama, da vas leče od bolesti, da vam daruje jedinstvo i blagodat.
Pred svetinjom kojoj narod prilazi sa verom
Dolazak Pojasa Presvete Bogorodice u Beograd za mnoge vernike predstavlja retku priliku da se poklone svetinji koja se smatra jednim od najvećih blaga pravoslavlja.
Zato ni dugi redovi ni višesatno čekanje nisu umanjili strpljenje ljudi okupljenih oko Vaznesenjske crkve.
Dok su zvona odzvanjala prestonicom uoči Spasovdana, među okupljenima se osećao dubok mir i utisak da se pred ovom svetinjom susreću vekovi, molitve i živa vera jednog naroda.
U Verskom dobrotvornom starateljstvu odvija se velika akcija pakovanja darova koji će biti podeljeni posle litije, dok je dolazak srpskog patrijarha dodatno obeležio rad volontera i naglasio značaj zajedničkog služenja i sabornosti.
Pojas Presvete Bogorodice sutra će predvoditi Spasovdansku litiju, a vrata Vaznesenjske crkve i Hrama Svetog Save ostaće otvorena cele noći za vernike koji žele da se poklone ovoj velikoj svetinji.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
U izraelu se obeležava se 3. oktobra 2026. godine, a u dijaspori se Simhat tora slavi dan kasnije; evo zbog čega se osmi dan razlikuje od prethodnih sedam i kakvu simboliku nosi ovaj praznični datum.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Svetinja koja se vekovima čuva u manastiru Vatoped biće doneta u prestonicu i nošena na čelu litije, dok će vernici potom imati priliku da joj se poklone u hramu Svetog Save.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
Čudotvorna relikvija ispraćena je iz luke manastira Vatopeda, a u prestonicu dolazi u pratnji igumana Jefrema i svetogorske bratije, dok se u Vaznesenjskoj crkvi očekuje svečani doček i dolazak hiljada vernika.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.