Vernici će se setiti svojih preminulih, a uz odlazak u hram i na groblje vezani su brojni običaji.
Miholjske zadušnice ove godine obeležavaju se u subotu, 10. oktobra, kada se pravoslavni vernici posebno mole za upokojene srodnike, prijatelje i sve preminule. U crkvama se služe pomeni, a vernici obilaze grobove svojih najmilijih, pale sveće i čine milosrđe u spomen na pokojne.
Miholjske zadušnice, poznate i kao jesenje zadušnice, jedan su od četiri velika zadušna dana u kalendaru Srpske pravoslavne crkve. Obeležavaju se u subotu uoči Miholjdana, a ove godine padaju 10. oktobra.
To je prilika da se vernici molitveno sete svojih preminulih članova porodice, rođaka, prijatelja, ali i svih upokojenih za koje se nema ko pomoliti. Crkva uči da ljubav prema bližnjima ne prestaje njihovom smrću i da sećanje na njih treba da bude praćeno molitvom, verom u vaskrsenje i delima milosrđa.
Kada su ostale zadušnice u 2026. i 2027. godini?
U kalendaru Srpske pravoslavne crkve postoje četiri glavna zadušna dana, koji se obeležavaju subotom. Njihovi datumi povezani su sa velikim praznicima.
• Miholjske zadušnice obeležavaju se u subotu pred Miholjdan, praznik Prepodobnog Kirijaka Otšelnika, 10. oktobra 2026. godine.
• Mitrovske zadušnice obeležavaju se u subotu pred Mitrovdan, praznik Svetog velikomučenika Dimitrija, 7. novembra 2026. godine.
• Zimske ili velike zadušnice obeležavaju se u subotu pred Mesne poklade, odnosno pred početak nedelje u kojoj se vernici pripremaju za Veliki post, 6. marta 2027. godine.
•Duhovske ili letnje zadušnice obeležavaju se u subotu pred Duhove, praznik Svete Trojice, 19. juna 2027. godine.
Credit: JOE KLAMAR / AFP / Profimedia
Na Zadušnice posećujemo groblja i sećamo se upokojenih
Šta je suština zadušnica?
Zadušnice nisu samo dan za odlazak na groblje i uređivanje grobnih mesta. Njihovo središte je molitva za upokojene, uz veru da smrt nije konačni kraj ljudskog postojanja i da Crkva svoje preminule članove ne zaboravlja.
Na zadušnice se u hramovima služe sveta liturgija i pomeni za upokojene. Vernici mogu doneti spiskove sa imenima svojih preminulih, kako bi ih sveštenik pomenuo u molitvi. Nakon bogosluženja mnogi odlaze na groblja, gde pale sveće, uređuju grobove i, prema mogućnostima i običajima, traže od sveštenika da odsluži pomen.
Ako neko nije u mogućnosti da poseti grob svojih najmilijih, može otići u crkvu i tamo se pomoliti za njihove duše. Suština ovog dana nije u tome da li je neko stigao na groblje, već da se pokojnih seti sa ljubavlju i da ih obuhvati svojom molitvom.
Žito, sveća i milostinja u spomen na upokojene
Među prepoznatljivim običajima na zadušnice jesu pripremanje kuvanog žita, odnosno koljiva, paljenje sveća i davanje milostinje. Svaki od ovih postupaka upućuje na dublji smisao hrišćanskog sećanja na preminule.
Koljivo podseća na veru u vaskrsenje i večni život. Sveća simbolizuje Hristovu svetlost, dok se milostinja daje kao izraz ljubavi prema bližnjima i dobro delo u spomen na upokojene. Vernici se zato podstiču da pomognu siromašnima i ljudima kojima je pomoć potrebna, u skladu sa svojim mogućnostima.
- Na groblju bi trebalo upaliti sveću za pokoj duše, a ne cigaretu - kaže sveštenik Branislav Miljković iz Hrama Svete Petke na Ovčanskom putu.
Sveća je simbol Hristove svetlosti, koji je, kako stoji u Bibliji, rekao: „Ja sam svetlost svetu.“
Kad je reč o hrani, otac Branislav podseća da bi trebalo izneti žito i preliti grob crvenim vinom. Žito je simbol tela Hristovog, a crveno vino simbolizuje njegovu nevino prolivenu krv za oprost ljudskih grehova.
- Naš narod je uveo običaj da iznosi hranu na groblje, što datira iz vremena kada su na kapiji groblja stajali siromasi, neretko i oni koji su ostajali bez ruke i noge i bili nesposobni za rad, pa su im ljudi, dolazeći na groblje, davali takozvanu milostinju. Oni bi se, zahvalni za dobijenu hranu, molili za upokojene. Pogrešno je ostavljati hranu na grobu, jer je često razvlače životinje. Uvek je bolje nahraniti nekoga ko je u potrebi, pomoći porodici koja ima manje materijalnih sredstava, nego se nemarno odnositi prema njima, a hranu ostavljati da propada - podseća otac Branislav.
Molitva je, ističe, najvažnija, kako na dan kada obeležavamo zadušnice, tako i tokom svih ostalih dana u godini. Kako to lepo opisuje pravoslavno učenje, moleći se za druge činimo veliku duhovnu dobrobit i nama samima. Vernici znaju da su molitva, post i život po Svetom pismu krila kojima se duša diže sa zemlje na nebo.
Upravo molitva, ljubav i nada u vaskrsenje daju zadušnicama njihov smisao. Sećanje na preminule ne svodi se na jedan dan u godini, ali Crkva kroz ove posebne subote podseća vernike da se za pokoj duša svojih bližnjih mole i da ih čuvaju u srcu.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu Efrosiniju po starom, a po novom kalendaru i Svetu Pelagiju. Katolička crkva obeležava Šimuna starca i Svetog Dimitrija Solunskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Zadušnice 14. februara padaju na dan Svetog Trifuna, uoči mesnih poklada i praznika Sretenja Gospodnjeg, pa se molitveno sećanje na upokojene ove godine obeležava u posebno zgusnutom i simboličnom crkvenom okviru.
Na dan kada se odaje počast preminulima, pravoslavni vernici iz severnog dela Kosovske Mitrovice kreću u emotivno putovanje ka grobovima svojih voljenih, prevazilazeći etničke podele i obnavljajući vezu s prošlošću na mestima koja su svedoci patnje i nade.
One koji su daleko od grobova svojih najdražih, Srpska pravoslavna crkva upućuje da posete najbliži hram, prisustvuju liturgiji, zapale sveće i pomole se kako bi osetili duhovnu bliskost i poštovanje prema onima koji više nisu sa nama.
Mitropolit Siluan poručio je da dolazak poglavara Crkve okuplja duhovnu decu rasutu hiljadama kilometara od matice, dok su folkloraši u narodnim nošnjama uveličali svečani doček.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.