AKO OVO NE URADITE PO POVRATKU IZ CRKVE, KAO DA U NJOJ NISTE NI BILI: Stvar koju svaki pravoslavac mora da zna
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.
U vremenima kada se često meri koliko će se dobiti zauzvrat, pravoslavlje podseća da prava vrednost leži u onome što se daje bez kalkulacije.
Suština odnosa prema grehu nije u osudi, već u mogućnosti spasenja.
Davanje nije gubitak, to je način života koji oslobađa čoveka i otkriva mu istinsku radost i smisao postojanja.
Kada život krene nizbrdo, a srce zavapi: „Zašto baš meni?“, možda nije reč o kazni, već o tajanstvenom duhovnom nasleđu koje se nevidljivo prenosi kroz pokolenja.
Dan posvećen ovoj svetiteljki, zaštitnici vernika, treba provesti u miru i molitvi. Crkva nas podseća da izbegnemo praznoverje i dočekamo praznik u čistoj veri.
Dok je Florida zakazala pogubljenje Kertisa Vindoma, čoveka sa intelektualnim teškoćama, upravo porodice žrtava traže milost, a Katolička crkva podseća da smrtna kazna ne donosi pravdu, već produbljuje patnju i krši dostojanstvo ljudskog života.
Opomena izrečena na liturgiji otvara pitanje koliko znamo da se u Crkvi ponašamo dostojno i koliko smo spremni da tišinu prinesemo Bogu kao svoj dar.
Neka Sveta Marina bude zaštitnica naših domova i naše dece. U veri i ljubavi da joj pevamо.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Iako nije bio prisutan na događaju u Gornjem Zaostru, iguman se našao među „odgovornima“, što crkveni krugovi ocenjuju kao otvoreni pritisak na sveštenstvo i verni narod.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da Hristos nije zasijao tamo gde je lako verovati, već upravo u zemlji senke smrtne, gde ljudi najmanje očekuju spasenje.