Mitropolit Antonije Blum ostavio je za sobom riznicu beseda i svedočanstava koja nas podsećaju da se vera najdublje pokazuje onda kada smo spremni da damo i ono što nam je poslednje.
Mitropolit Antonije Blum, jedan od najznačajnijih pravoslavnih misionara 20. veka, često je naglašavao da se vera najjasnije vidi u trenucima oskudice.
Kao primer često je, bez trunke samohvale, navodio događaj iz oktobra 1974. godine, iz vremena kada je služio u ruskoj pravoslavnoj misiji u Svetoj zemlji.
U to vreme primao je mesečnu platu od svega 20 dolara.
Nije krio da se zbog toga žalio nadležnima.
- Teško je živeti od ove sume - rekao je tada predsedniku misije.
Kraj meseca dočekao je sa samo jednim dolarom, namenjenim za hleb i šećer.
Na putu ka Jerusalimu zatekao se pred Damaskim vratima, gde su sedeli prosjaci - prizor koji je, kako je govorio, bio "dušerazdirući", jer su na sav glas molili za pomoć.
Suočen s njihovom bedom, našao se pred teškom odlukom.
- Savest i zdrav razum borili su se u mom srcu - zapisao je kasnije.
Jedan glas ga je upozoravao da ne ostane bez osnovnih namirnica, dok ga je drugi opominjao:
- Gde ti je vera u Svevišnjega?
Posle kratke, ali snažne unutrašnje borbe, odlučio je da poslednji novac podeli siromašnima.
Pravoslavna-srbija.com
Ka Crkva Vaskrsenja krenuo je otac Antonije kad je naleteo na Abdula
- Dobro delo je vrednije i od krajnje neophodnih namirnica - zaključio je u tom trenutku. Ostao je bez ičega, ali, kako kaže, "mirne savesti i dirnut molitvama siromaha“.
Bez hleba i šećera, krenuo je prema Crkvi Vaskrsenja, grobu Isusa Hrista... Nedugo zatim sreo je poznanika Abdula, arapskog hrišćanina, koji mu je prišao sa rečima zahvalnosti:
- Oče, želim da vam izrazim zahvalnost.
Abdul mu je potom uručio dar – pet kilograma šećera i novac – uz molbu:
- Molite se za moje i ženine roditelje.
- Nisam mogao da verujem svojim očima - zapisao je mitropolit Blum i istakao da je zaplakao od radosti. Shvatio je da Gospod uzvraća ne po ljudskoj logici, već po meri ljubavi.
Na kraju je citirao svetog Jovana Zlatoustog: "Mi bedni grešnici nikada ne možemo učiniti dar Bogu. Možemo se samo truditi, a Bog na naše napore uzvraća zlatnicima, zato što je On ljubav".
Mitropolit Antonije Blum upokojio se 2003. godine, ostavivši za sobom riznicu beseda i svedočanstava koja nas podsećaju da se vera najdublje pokazuje onda kada smo spremni da damo i ono što nam je poslednje.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
Mitropolit Antonije Blum ostavio je za sobom riznicu beseda i svedočanstava koja nas podsećaju da se vera najdublje pokazuje onda kada smo spremni da damo i ono što nam je poslednje.
Saopštenje Sinoda krila tzv. CPC koje predvodi mitropolit Mihailo otvara raspravu o promeni crkvenog kalendara, ali i donosi oštre kazne drugom krilu iste organizacije, uz teške optužbe, poništavanje crkvenih obreda.
Porušeni spomenici kod Obilića nisu samo vandalski čin, već upozorenje koje uznemirava čitavu zajednicu i otvara pitanje dokle traje bezbednost onih koji su sahranjeni, ali i onih koji su ostali.
U besedi za 28. sredu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je izvor svega što je pravedno i blagotvorno samo Bog, dok zlo dolazi iz ljudskog srca, i objašnjava zašto je važno prepoznati pravu prirodu Stvoritelja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U svojoj knjizi o unutrašnjem miru otac Simeon Kragiopulos ne nudi utehu, već put do slobode od nevidljivog pritiska koji vlada životom modernog čoveka.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
Saopštenje Sinoda krila tzv. CPC koje predvodi mitropolit Mihailo otvara raspravu o promeni crkvenog kalendara, ali i donosi oštre kazne drugom krilu iste organizacije, uz teške optužbe, poništavanje crkvenih obreda.
Porušeni spomenici kod Obilića nisu samo vandalski čin, već upozorenje koje uznemirava čitavu zajednicu i otvara pitanje dokle traje bezbednost onih koji su sahranjeni, ali i onih koji su ostali.
U besedi za 28. sredu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je izvor svega što je pravedno i blagotvorno samo Bog, dok zlo dolazi iz ljudskog srca, i objašnjava zašto je važno prepoznati pravu prirodu Stvoritelja.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Bez moralizovanja i utešnih reči, ova pouka razotkriva uzrok porodičnih lomova, životnih zastoja i unutrašnjeg nemira koji se često pogrešno pripisuju okolnostima, a ne sopstvenom odnosu prema roditeljima.
Lična molitva u domu sve češće se proglašava dovoljnim odgovorom, ali tumačenje sveštenika Alekseja Maljukova pokazuje zašto takav stav menja smisao Crkve i slabi samu veru.