Mitropolit Antonije Blum ostavio je za sobom riznicu beseda i svedočanstava koja nas podsećaju da se vera najdublje pokazuje onda kada smo spremni da damo i ono što nam je poslednje.
Mitropolit Antonije Blum, jedan od najznačajnijih pravoslavnih misionara 20. veka, često je naglašavao da se vera najjasnije vidi u trenucima oskudice.
Kao primer često je, bez trunke samohvale, navodio događaj iz oktobra 1974. godine, iz vremena kada je služio u ruskoj pravoslavnoj misiji u Svetoj zemlji.
U to vreme primao je mesečnu platu od svega 20 dolara.
Nije krio da se zbog toga žalio nadležnima.
- Teško je živeti od ove sume - rekao je tada predsedniku misije.
Kraj meseca dočekao je sa samo jednim dolarom, namenjenim za hleb i šećer.
Na putu ka Jerusalimu zatekao se pred Damaskim vratima, gde su sedeli prosjaci - prizor koji je, kako je govorio, bio "dušerazdirući", jer su na sav glas molili za pomoć.
Suočen s njihovom bedom, našao se pred teškom odlukom.
- Savest i zdrav razum borili su se u mom srcu - zapisao je kasnije.
Jedan glas ga je upozoravao da ne ostane bez osnovnih namirnica, dok ga je drugi opominjao:
- Gde ti je vera u Svevišnjega?
Posle kratke, ali snažne unutrašnje borbe, odlučio je da poslednji novac podeli siromašnima.
Pravoslavna-srbija.com
Ka Crkva Vaskrsenja krenuo je otac Antonije kad je naleteo na Abdula
- Dobro delo je vrednije i od krajnje neophodnih namirnica - zaključio je u tom trenutku. Ostao je bez ičega, ali, kako kaže, "mirne savesti i dirnut molitvama siromaha“.
Bez hleba i šećera, krenuo je prema Crkvi Vaskrsenja, grobu Isusa Hrista... Nedugo zatim sreo je poznanika Abdula, arapskog hrišćanina, koji mu je prišao sa rečima zahvalnosti:
- Oče, želim da vam izrazim zahvalnost.
Abdul mu je potom uručio dar – pet kilograma šećera i novac – uz molbu:
- Molite se za moje i ženine roditelje.
- Nisam mogao da verujem svojim očima - zapisao je mitropolit Blum i istakao da je zaplakao od radosti. Shvatio je da Gospod uzvraća ne po ljudskoj logici, već po meri ljubavi.
Na kraju je citirao svetog Jovana Zlatoustog: "Mi bedni grešnici nikada ne možemo učiniti dar Bogu. Možemo se samo truditi, a Bog na naše napore uzvraća zlatnicima, zato što je On ljubav".
Mitropolit Antonije Blum upokojio se 2003. godine, ostavivši za sobom riznicu beseda i svedočanstava koja nas podsećaju da se vera najdublje pokazuje onda kada smo spremni da damo i ono što nam je poslednje.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Lazarevu subotu i po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Veliku subotu, dok Jevreji slave dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok savremeni način života podstiče popuštanje strastima i udaljava čoveka od sebe samog, duhovnik ukazuje na ispovest, smirenje i budnost nad mislima kao ključne korake bez kojih nema istinske unutrašnje pobede.
Eparhija u saopštenju poziva vernike na razboritost i poštovanje crkvenog poretka, dok pojedinačni istupi ne odražavaju stav Crkve u celini i mogu narušiti jedinstvo među vernicima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok savremeni način života podstiče popuštanje strastima i udaljava čoveka od sebe samog, duhovnik ukazuje na ispovest, smirenje i budnost nad mislima kao ključne korake bez kojih nema istinske unutrašnje pobede.
Više od 60 hramova u Beogradu i desetine lokacija u drugim gradovima otvaraju vrata solidarnosti – sav prihod namenjen je podršci višedetnim porodicama na Kosovu i Metohiji.
Supruga predsednika Srbije obišla je Versko dobrotvorno starateljstvo u Beogradu, gde se obroci, garderoba i medicinska pomoć pružaju najugroženijima kroz decenijama negovan humanitarni rad.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Poglavar Srpske pravoslavne crkve posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Tiršovoj, razgovarao sa lekarima i zastajao kraj kreveta najmlađih pacijenata, pokazujući koliko pažnja, reč i prisustvo znače tamo gde se vode najteže borbe.
Dolazak moštiju Svetog Nektarija Eginskog u Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje doneo je poseban mir i sabranost, gde su se medicina i vera susrele u potrazi za utehom, snagom i duhovnim isceljenjem.