Srpska pravoslavna crkva u Australiji poziva verni narod na molitvu za stradale i isceljenje ranjenih, ističući važnost mira, ljubavi i zajedništva u trenucima tuge.
Sidnej je zavijen u tugu nakon teškog terorističkog napada koji se dogodio u naselju Bondi, jednom od najpoznatijih delova australijskog grada. U napadu su stradali nedužni ljudi, više osoba je izgubilo život, dok se ranjeni nalaze u bolnicama i bore za oporavak. Ovaj čin nasilja potresao je čitavu Australiju, ali i brojne zajednice koje u toj zemlji žive i svedoče zajedničkom životu različitih naroda i vera.
Na poznatoj Bondi plaži, u ponedeljak, 14. decembra, tokom prvog dana Hanuke, dva naoružana napadača otvorila su vatru na okupljene. U masakru koji je usledio, najmanje 16 ljudi je ubijeno, a desetine ranjeno, među kojima su bila deca i stariji građani. Među stradalima su se nalazili desetogodišnja devojčica Matilda, rabin Eli Šlanger, lokalni vernici, međunarodni posetioci i stariji preživeli Holokausta. Napadači su po svemu sudeći inspirisani ekstremističkom ideologijom; u razmeni vatre sa policijom neutralisani su na licu mesta, dok su eksplozivne naprave uklonjene.
Vladikina poruka saučešća i poziv za molitvu
Vest o tragediji izazvala je talas osuda i izraza solidarnosti širom zemlje i sveta, a među onima koji su se oglasili bio je i australijsko-novozelandski vladika Siluan, koji je u ime Srpske pravoslavne crkve uputio poruku saučešća porodicama stradalih i podrške svima koji trpe posledice ovog napada.
Vlasti su ovaj čin okarakterisale kao teroristički napad motivisan antisemitizmom, a reakcije australijskih vlasti i građana bile su brze i jedinstvene, sa naglaskom na solidarnost i mir. Hiljade ljudi ostavile su cveće i sveće na mestu tragedije, dok su različite zajednice stajale zajedno u molitvi i tišini.
U danima nakon tragedije, vladika Siluan obratio se vernicima i širem društvu:
- Srpska zajednica kao integralni deo australijskog društva je duboko potresena stravičnim terorističkim napadom koji se sinoć dogodio u sidnejskom Bondaju u kome su nedužni ljudi stradali, životi izgubljeni, a mnogi ranjeni i bore se za život. Nedvosmisleno osuđujemo ovaj gnusni čin i svaku vrstu ekstremizma, mržnje i nasilja.
Foto: SPC
Vladika Siluan
On je istakao da je ljudski život dar Božji, neprikosnovena svetinja, i uputio najdublje saučešće porodicama žrtava, uz molitve za oporavak ranjenih:
- Ljudski život je dar Božji, neprikosnovena svetinja koju nema niko pravo da skrnavi i ugrozi. U ime sveštenstva, monaštva i vernog naroda naše Mitropolije, upućujemo najdublje saučešće porodicama nedužnih žrtava koje su izgubile život u ovom gnusnom terorističkom napadu i uznosimo usrdne molitve za brz oporavak i isceljenje ranjenih. Pozivamo naš verni narod da u ove dane Božićnog posta umnoži svoje molitve Gospodu i uzdignemo svoja srca Njemu koji je istinski Car mira, Gospodu našem, Bogočoveku Hristu, da njegova Vitlejemska svetlost ozari svako ljudsko srce, da se iscele rane, da zavlada istinski mir, sloga i ljubav među ljudima.
U zaključku, vladika Siluan podseća na reč Gospoda Hrista iz Jevanđelja po Mateju: “Blaženi mirotvorci, jer će se sinovi Božiji nazvati” (Mt 5,9).
Sidnej u molitvi i zajedništvu
Sidnej i čitava Australija sada se suočavaju sa zadatkom da tugu preobraze u zajedništvo i da u molitvi i saosećanju osnaže društvo pogođeno nasiljem. Pravoslavna zajednica podseća na snagu molitve i na mogućnost da kroz mir i ljubav ljudska srca ponovo pronađu svetlost, čak i nakon najmračnijih trenutaka.
Uz praznične liturgije, osvećene grančice i reči vladike Siluana, pravoslavni vernici iz dijaspore sabrali su se u hramovima širom Melburna – slaveći Gospoda i oproštajući se od prote Petra Damnjanovića, čija služba ostaje duboko urezana u srca vernog naroda.
Vernici iz Sidneja, Njukastla i Pits Ridža okupili su se uz svetu Liturgiju i horsko pojanje, pokazujući da pravoslavna vera i tradicija ne poznaju granice.
Od Palama kod Sarajeva do manastira Novi Kalenić u Australiji – put svetosti i predanosti koji je ostavio neizbrisiv trag u srcima vernika i zajednice.
Izražavajući saučešće, starešina Hrama Uspenja Presvete Bogorodice, protojerej stavrofor Miloš Trišić, poziva na zajedništvo i molitvu za preminule, povređene i sve pogođene ovom strašnom tragedijom.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.