PET GODINA NA TRONU: Kako patrijarh Porfirije vodi Crkvu kroz izazove i pomirenja
Od manastira Visoki Dečani i Kovilj do Patrijaršije – put arhijereja koji oblikuje duhovni život Srbije.
U poruci punoj poštovanja istaknuta je njegova predanost pastirskom služenju i očuvanju duhovnog jedinstva crkve.
Pola veka u episkopskom činu za pravoslavnog arhijereja nije samo lični jubilej, već i vreme koje meri njegov duhovni put služenja crkvi, narodu i jevanđelju. Upravo tim povodom, patrijarh srpski Porfirije uputio je čestitku patrijarhu moskovskom i sve Rusije Kirilu, obeležavajući pedesetu godišnjicu njegove hirotonije u episkopski čin.
U poruci ispunjenoj bratskim poštovanjem i duhovnim tonom, poglavar srpske pravoslavne crkve podsetio je na dugogodišnje arhijerejsko služenje patrijarha Kirila, ističući njegovu posvećenost svedočenju jevanđelja i pastirsku brigu za povereni narod.
- Tokom pola veka vašeg arhijerejskog služenja, odlučnim i snažnim svedočenjem jevanđelja hristovog i pastirskom ljubavlju kojom ukrepljujete povereni vam narod božji, pokazali ste se kao dobri pastir (Jn 10, 14), koji sakuplja nektare predanja kroz različita poverena poslušanja - navodi se u čestitki.
Patrijarh Porfirije je u svojoj poruci posebno naglasio ulogu patrijarha Kirila u vođenju crkve u savremenim istorijskim okolnostima. Već sedamnaest godina, kao njen predstojatelj, on upravlja brodom Ruske pravoslavne crkve, nastojeći da očuva pravoslavni identitet i duhovno jedinstvo vernog naroda.
- Kormilareći brodom Ruske pravoslavne crkve poslednjih sedamnaest godina, kao njen predstojatelj, i čuvajući pravoslavni identitet u teškim i burnim vremenima, istakli ste se kao jedan od duhovnih stožera čitave pravoslavne vaseljene - poručio je srpski patrijarh.
U pravoslavnoj tradiciji jubileji arhijerejskog služenja imaju duboko značenje: oni su prilika da se podseti na kontinuitet apostolskog predanja, ali i na ličnu odgovornost episkopa da bude pastir koji sabira, poučava i čuva povereno stado.
Na kraju čestitke patrijarh Porfirije je istakao da se zajedno sa milionima vernika Ruske pravoslavne crkve moli za zdravlje i duhovnu snagu patrijarha Kirila.
- Pridružujući se molitvama miliona vernika Ruske pravoslavne crkve, molimo se svevišnjem Gospodu da vas ukrepljuje dobrim zdravljem, duhovnom snagom i radošću, kao i da vaše predstojateljsko služenje bude na utehu i spasenje blagočestivog naroda.
Jubilej pedeset godina episkopske službe tako je postao i trenutak podsećanja na duboke veze dveju pomesnih crkava, ali i na zajedničku odgovornost pravoslavnih pastira da u vremenu iskušenja sačuvaju veru, predanje i jedinstvo crkve.
Od manastira Visoki Dečani i Kovilj do Patrijaršije – put arhijereja koji oblikuje duhovni život Srbije.
Na godišnjicu izbora 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve iz Rusije je stigla čestitka ispunjena bratskim porukama i naglaskom na jedinstvu, odgovornosti i istrajnosti u iskušenjima koja prate njegovo dosadašnje delovanje.
Od zvona u Saborni hram Svetog arhangela Mihaila do jasnog stava da Liturgija, a ne politika, ostaje središte - šta je obeležilo prvih pet godina vođstva 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve i zašto se o toj poruci i danas govori.
Predstojatelj SPC služio liturgiju u hramu Svetog Save i poručio da čovekov život može biti i sramota i slava,.
Bratski ton i blagoslovi u čestitki odražavaju vekovno pravoslavno jedinstvo dva naroda.
U iskrenom duhu pravoslavnog jedinstva, patrijarh srpski uputio je srdačne želje poglavaru Ruske Crkve, podsećajući na duboku povezanost dva naroda i nedavnu posetu svetinjama Moskve.
Pozdravljajući sabrane, patrijarh srpski Porfirije podsetio je da ova institucija od osnivanja 1826. godine traje zahvaljujući spoju ljubavi, odgovornosti i služenja zajedničkom dobru, ostajući oslonac duhovnog i kulturnog pamćenja srpskog naroda.
Posle trijumfa u Beogradskoj areni i osvajanja titule prvaka Evrope, reprezentativci Srbije posetili su patrijarha srpskog Porfirija - u susretu koji nije bio o golovima, već o onome što pobeda nosi sa sobom i kada aplauzi utihnu.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.