Na godišnjicu izbora 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve iz Rusije je stigla čestitka ispunjena bratskim porukama i naglaskom na jedinstvu, odgovornosti i istrajnosti u iskušenjima koja prate njegovo dosadašnje delovanje.
Zvona koja su pre pet godina odjeknula Beogradom kao da su se ponovo oglasila – ovog puta kroz reči koje su iz Moskve stigle na adresu Patrijaršije. Peta godišnjica izbora srpskog patrijarha postala je povod za poruku podrške i bratoljubive bliskosti između dveju pomesnih Crkava.
Patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril uputio je čestitku patrijarhu srpskom Porfiriju povodom pet godina od izbora i ustoličenja na patrijaraški tron. Tim povodom, Srpska Pravoslavna Crkva podsetila je na svom zvaničnom sajtu na februarske dane 2021. godine, kada je dotadašnji mitropolit zagrebačko-ljubljanski izabran za 46. poglavara Srpske Crkve.
Sveti arhijerejski sabor tada je, 18. februara 2021. godine, u Hramu Svetog Save u Beogradu izabrao mitropolita Porfirija za patrijarha srpskog. Neposredno po objavi odluke oglasila su se zvona, a služen je moleban kao prvi odgovor Crkve na novi početak. Već narednog dana, sabornom liturgijom u beogradskoj Sabornoj crkvi, započeo je svečani čin ustoličenja.
"Nelaki krst patrijaraške službe"
U čestitki upućenoj srpskom patrijarhu, patrijarh Kiril obraća mu se rečima: „Vaša Svetosti, ljubljeni Sabrate i Saslužitelju pred Prestolom Božijim!“ Podsećajući na odgovornost koja je stavljena na njegova pleća, moskovski patrijarh ističe da je „Gospod poverio Vašoj Svetosti sudbinu svetosavskog naroda“ u razdoblju obeleženom ozbiljnim iskušenjima za crkveno jedinstvo i svedočenje jevanđelskih vrednosti.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril i patrijarh srpski Porfirije
Posebno naglašava da patrijarh Porfirije „časno nosi nelaki krst patrijaraške službe“, neprestano svedočeći o „neprolaznoj istini pravoslavlja“, te da ličnim blagočešćem i revnošću pruža primer delatne hrišćanske ljubavi. U poruci se pominje i njegova podrška pravoslavnim vernicima koji trpe zbog vernosti svetim kanonima. Čestitka se završava molitvenom željom za dobro zdravlje, duhovnu radost i dug, miran i blagosloven patrijaraški vek.
Pet godina između zvona, iskušenja i pastirske odgovornosti
Petogodišnji period iza patrijarha Porfirija obeležen je intenzivnim bogoslužbenim životom, kanonskim posetama eparhijama, susretima sa crkvenim i državnim predstavnicima, kao i dobrotvornim poduhvatima. Njegova služba odvija se u složenim društvenim i crkvenim okolnostima koje, kako se navodi, traže budnu pastirsku odgovornost i sabornu mudrost.
Čestitka iz Moskve, upućena povodom petogodišnjice službe, nije tek protokolarna poruka. Ona svedoči o vezi i međusobnom priznanju dveju Crkava, ali i o svesti da se patrijaraška služba ne meri godinama, već težinom krsta koji se nosi – i verom kojom se taj krst osvetljava.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
Posle trijumfa u Beogradskoj areni i osvajanja titule prvaka Evrope, reprezentativci Srbije posetili su patrijarha srpskog Porfirija - u susretu koji nije bio o golovima, već o onome što pobeda nosi sa sobom i kada aplauzi utihnu.
Na velikom međunarodnom forumu, đakon Vasilije Bursać predstavio višedecenijska iskustva agencije Dobročinstvo, istakavši značaj svetih putovanja, učenja i očuvanja tradicije u izazovima modernog društva.
Jedan apel poglavara Srpske pravoslavne crkve pretvara molitvu u konkretno delo: krv koja se daruje u beogradskim hramovima postaje nada za nečiji novi početak.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
U izraelu se obeležava se 3. oktobra 2026. godine, a u dijaspori se Simhat tora slavi dan kasnije; evo zbog čega se osmi dan razlikuje od prethodnih sedam i kakvu simboliku nosi ovaj praznični datum.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Povodom rođendana predsednika Ruske Federacije, Patrijarh srpski ističe vekovne veze Srpske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne crkve između dva bratska naroda.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.