Na godišnjicu izbora 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve iz Rusije je stigla čestitka ispunjena bratskim porukama i naglaskom na jedinstvu, odgovornosti i istrajnosti u iskušenjima koja prate njegovo dosadašnje delovanje.
Zvona koja su pre pet godina odjeknula Beogradom kao da su se ponovo oglasila – ovog puta kroz reči koje su iz Moskve stigle na adresu Patrijaršije. Peta godišnjica izbora srpskog patrijarha postala je povod za poruku podrške i bratoljubive bliskosti između dveju pomesnih Crkava.
Patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril uputio je čestitku patrijarhu srpskom Porfiriju povodom pet godina od izbora i ustoličenja na patrijaraški tron. Tim povodom, Srpska Pravoslavna Crkva podsetila je na svom zvaničnom sajtu na februarske dane 2021. godine, kada je dotadašnji mitropolit zagrebačko-ljubljanski izabran za 46. poglavara Srpske Crkve.
Sveti arhijerejski sabor tada je, 18. februara 2021. godine, u Hramu Svetog Save u Beogradu izabrao mitropolita Porfirija za patrijarha srpskog. Neposredno po objavi odluke oglasila su se zvona, a služen je moleban kao prvi odgovor Crkve na novi početak. Već narednog dana, sabornom liturgijom u beogradskoj Sabornoj crkvi, započeo je svečani čin ustoličenja.
"Nelaki krst patrijaraške službe"
U čestitki upućenoj srpskom patrijarhu, patrijarh Kiril obraća mu se rečima: „Vaša Svetosti, ljubljeni Sabrate i Saslužitelju pred Prestolom Božijim!“ Podsećajući na odgovornost koja je stavljena na njegova pleća, moskovski patrijarh ističe da je „Gospod poverio Vašoj Svetosti sudbinu svetosavskog naroda“ u razdoblju obeleženom ozbiljnim iskušenjima za crkveno jedinstvo i svedočenje jevanđelskih vrednosti.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril i patrijarh srpski Porfirije
Posebno naglašava da patrijarh Porfirije „časno nosi nelaki krst patrijaraške službe“, neprestano svedočeći o „neprolaznoj istini pravoslavlja“, te da ličnim blagočešćem i revnošću pruža primer delatne hrišćanske ljubavi. U poruci se pominje i njegova podrška pravoslavnim vernicima koji trpe zbog vernosti svetim kanonima. Čestitka se završava molitvenom željom za dobro zdravlje, duhovnu radost i dug, miran i blagosloven patrijaraški vek.
Pet godina između zvona, iskušenja i pastirske odgovornosti
Petogodišnji period iza patrijarha Porfirija obeležen je intenzivnim bogoslužbenim životom, kanonskim posetama eparhijama, susretima sa crkvenim i državnim predstavnicima, kao i dobrotvornim poduhvatima. Njegova služba odvija se u složenim društvenim i crkvenim okolnostima koje, kako se navodi, traže budnu pastirsku odgovornost i sabornu mudrost.
Čestitka iz Moskve, upućena povodom petogodišnjice službe, nije tek protokolarna poruka. Ona svedoči o vezi i međusobnom priznanju dveju Crkava, ali i o svesti da se patrijaraška služba ne meri godinama, već težinom krsta koji se nosi – i verom kojom se taj krst osvetljava.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
Posle trijumfa u Beogradskoj areni i osvajanja titule prvaka Evrope, reprezentativci Srbije posetili su patrijarha srpskog Porfirija - u susretu koji nije bio o golovima, već o onome što pobeda nosi sa sobom i kada aplauzi utihnu.
Na velikom međunarodnom forumu, đakon Vasilije Bursać predstavio višedecenijska iskustva agencije Dobročinstvo, istakavši značaj svetih putovanja, učenja i očuvanja tradicije u izazovima modernog društva.
Jedan apel poglavara Srpske pravoslavne crkve pretvara molitvu u konkretno delo: krv koja se daruje u beogradskim hramovima postaje nada za nečiji novi početak.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Povodom rođendana predsednika Ruske Federacije, Patrijarh srpski ističe vekovne veze Srpske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne crkve između dva bratska naroda.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.