Posle trijumfa u Beogradskoj areni i osvajanja titule prvaka Evrope, reprezentativci Srbije posetili su patrijarha srpskog Porfirija - u susretu koji nije bio o golovima, već o onome što pobeda nosi sa sobom i kada aplauzi utihnu.
Iz vreve Beogradske arene pravo u tišinu Patrijaršijskog dvora - takav je bio put zlatnih vaterpolista Srbije posle evropskog trijumfa. Nije to bio prelazak iz jednog prostora u drugi, već iz jedne vrste buke u jednu vrstu sabranosti. Sa sobom nisu doneli samo medalje, već i umor, olakšanje i onu vrstu radosti koja ne traži da bude glasna.
Susret koji daje dublji smisao pobedi
Patrijarh srpski Porfirije ugostio je danas u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu vaterpoliste Srbije, nove prvake Evrope. Dan ranije, pred domaćom publikom, Srbija je u finalu Evropskog prvenstva savladala Mađarsku i popela se na vrh kontinenta, još jednom potvrdivši da se najteži mečevi dobijaju strpljenjem, a ne samo snagom.
Foto: SPC
„Sa najvećom radošću sam danas u Patrijaršijskom dvoru bio domaćin našim zlatnim momcima, prvacima Evrope u vaterpolu“, napisao je patrijarh Porfirije na svom Instagram nalogu. U toj poruci nema trijumfalizma - ima zahvalnosti i poštovanja prema putu koji je morao da se prođe da bi se do tog zlata stiglo.
Foto: SPC
Za Crkvu, sport nije sporedna priča. U njemu se prepoznaju iste one vrline koje se traže i u životu vere: istrajnost, samodisciplina, sposobnost da se izdrži pritisak i da se sopstveni dar podredi zajedničkom cilju. Vaterpolisti Srbije su kroz ceo turnir igrali upravo tako - kao tim koji ne zavisi od jednog imena, već od zajedništva i poverenja koje igrači imaju jedni u druge.
U Patrijaršijskom dvoru govorilo se o odgovornosti, o daru koji obavezuje, o pobedi koja nije tačka, već zarez u priči koja se nastavlja. Srbija je ovom titulom ponovo pokazala da vaterpolo ovde nije prolazna radost, već trajanje. A susret sa patrijarhom Porfirijem dao je toj pobedi još jednu dimenziju: podsetnik da nijedna medalja ne vredi ako ne ostane čovek ono što jeste.
Kada su izašli iz Patrijaršijskog dvora, čekali su ih novi treninzi, novi planovi i nova očekivanja. Ali između bazena i tišine tog prostora ostala je jasna linija: pobeda se ne nosi samo oko vrata - ona se nosi i u načinu na koji se dalje hoda.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Povodom rođendana predsednika Ruske Federacije, Patrijarh srpski ističe vekovne veze Srpske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne crkve između dva bratska naroda.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Episkop novobrdski Ilarion istakao da telesna snaga i sportski uspeh treba da budu praćeni duhovnim uzrastanjem, negovanjem vrlina i živim odnosom sa Bogom.
Poglavari pomesnih pravoslavnih crkava, državni zvaničnici, predstavnici kulture i javnog života, kao i verni narod, uputili su želje za zdravlje, snagu i blagosloven nastavak arhipastirskog služenja Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.