Posle trijumfa u Beogradskoj areni i osvajanja titule prvaka Evrope, reprezentativci Srbije posetili su patrijarha srpskog Porfirija - u susretu koji nije bio o golovima, već o onome što pobeda nosi sa sobom i kada aplauzi utihnu.
Iz vreve Beogradske arene pravo u tišinu Patrijaršijskog dvora - takav je bio put zlatnih vaterpolista Srbije posle evropskog trijumfa. Nije to bio prelazak iz jednog prostora u drugi, već iz jedne vrste buke u jednu vrstu sabranosti. Sa sobom nisu doneli samo medalje, već i umor, olakšanje i onu vrstu radosti koja ne traži da bude glasna.
Susret koji daje dublji smisao pobedi
Patrijarh srpski Porfirije ugostio je danas u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu vaterpoliste Srbije, nove prvake Evrope. Dan ranije, pred domaćom publikom, Srbija je u finalu Evropskog prvenstva savladala Mađarsku i popela se na vrh kontinenta, još jednom potvrdivši da se najteži mečevi dobijaju strpljenjem, a ne samo snagom.
Foto: SPC
„Sa najvećom radošću sam danas u Patrijaršijskom dvoru bio domaćin našim zlatnim momcima, prvacima Evrope u vaterpolu“, napisao je patrijarh Porfirije na svom Instagram nalogu. U toj poruci nema trijumfalizma - ima zahvalnosti i poštovanja prema putu koji je morao da se prođe da bi se do tog zlata stiglo.
Foto: SPC
Za Crkvu, sport nije sporedna priča. U njemu se prepoznaju iste one vrline koje se traže i u životu vere: istrajnost, samodisciplina, sposobnost da se izdrži pritisak i da se sopstveni dar podredi zajedničkom cilju. Vaterpolisti Srbije su kroz ceo turnir igrali upravo tako - kao tim koji ne zavisi od jednog imena, već od zajedništva i poverenja koje igrači imaju jedni u druge.
U Patrijaršijskom dvoru govorilo se o odgovornosti, o daru koji obavezuje, o pobedi koja nije tačka, već zarez u priči koja se nastavlja. Srbija je ovom titulom ponovo pokazala da vaterpolo ovde nije prolazna radost, već trajanje. A susret sa patrijarhom Porfirijem dao je toj pobedi još jednu dimenziju: podsetnik da nijedna medalja ne vredi ako ne ostane čovek ono što jeste.
Kada su izašli iz Patrijaršijskog dvora, čekali su ih novi treninzi, novi planovi i nova očekivanja. Ali između bazena i tišine tog prostora ostala je jasna linija: pobeda se ne nosi samo oko vrata - ona se nosi i u načinu na koji se dalje hoda.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je patrijarhu moskovskom i cele Rusije toplu čestitku povodom imendana, poželeo mu mudrost, snagu i Božji blagoslov i podsetio na značaj Svetog Kirila za duhovni život slovenskih naroda.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu i emotivnu čestitku u kojoj ističe duhovno zajedništvo, istorijsku povezanost i poruku koja je odjeknula širom pravoslavnog sveta.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.