Posle trijumfa u Beogradskoj areni i osvajanja titule prvaka Evrope, reprezentativci Srbije posetili su patrijarha srpskog Porfirija - u susretu koji nije bio o golovima, već o onome što pobeda nosi sa sobom i kada aplauzi utihnu.
Iz vreve Beogradske arene pravo u tišinu Patrijaršijskog dvora - takav je bio put zlatnih vaterpolista Srbije posle evropskog trijumfa. Nije to bio prelazak iz jednog prostora u drugi, već iz jedne vrste buke u jednu vrstu sabranosti. Sa sobom nisu doneli samo medalje, već i umor, olakšanje i onu vrstu radosti koja ne traži da bude glasna.
Susret koji daje dublji smisao pobedi
Patrijarh srpski Porfirije ugostio je danas u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu vaterpoliste Srbije, nove prvake Evrope. Dan ranije, pred domaćom publikom, Srbija je u finalu Evropskog prvenstva savladala Mađarsku i popela se na vrh kontinenta, još jednom potvrdivši da se najteži mečevi dobijaju strpljenjem, a ne samo snagom.
Foto: SPC
„Sa najvećom radošću sam danas u Patrijaršijskom dvoru bio domaćin našim zlatnim momcima, prvacima Evrope u vaterpolu“, napisao je patrijarh Porfirije na svom Instagram nalogu. U toj poruci nema trijumfalizma - ima zahvalnosti i poštovanja prema putu koji je morao da se prođe da bi se do tog zlata stiglo.
Foto: SPC
Za Crkvu, sport nije sporedna priča. U njemu se prepoznaju iste one vrline koje se traže i u životu vere: istrajnost, samodisciplina, sposobnost da se izdrži pritisak i da se sopstveni dar podredi zajedničkom cilju. Vaterpolisti Srbije su kroz ceo turnir igrali upravo tako - kao tim koji ne zavisi od jednog imena, već od zajedništva i poverenja koje igrači imaju jedni u druge.
U Patrijaršijskom dvoru govorilo se o odgovornosti, o daru koji obavezuje, o pobedi koja nije tačka, već zarez u priči koja se nastavlja. Srbija je ovom titulom ponovo pokazala da vaterpolo ovde nije prolazna radost, već trajanje. A susret sa patrijarhom Porfirijem dao je toj pobedi još jednu dimenziju: podsetnik da nijedna medalja ne vredi ako ne ostane čovek ono što jeste.
Kada su izašli iz Patrijaršijskog dvora, čekali su ih novi treninzi, novi planovi i nova očekivanja. Ali između bazena i tišine tog prostora ostala je jasna linija: pobeda se ne nosi samo oko vrata - ona se nosi i u načinu na koji se dalje hoda.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Povodom rođendana predsednika Ruske Federacije, Patrijarh srpski ističe vekovne veze Srpske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne crkve između dva bratska naroda.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Episkop novobrdski Ilarion istakao da telesna snaga i sportski uspeh treba da budu praćeni duhovnim uzrastanjem, negovanjem vrlina i živim odnosom sa Bogom.
Poglavari pomesnih pravoslavnih crkava, državni zvaničnici, predstavnici kulture i javnog života, kao i verni narod, uputili su želje za zdravlje, snagu i blagosloven nastavak arhipastirskog služenja Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.