Bojovićima je stigla pomoć vredna oko milion dinara, dok radovi na novom domu napreduju kako bi zimu dočekali pod svojim krovom.
Arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije posetio je danas porodicu Bojović iz Gostuna kod Brodareva, u zaseoku Prijesnjače, čija je porodična kuća nedavno stradala u požaru. Sa svojim saradnicima, mitropolit Atanasije obišao je imanje Bojovića, gde je u toku izgradnja novog doma za ovu porodicu.
Tom prilikom mitropolit Atanasije uručio je porodici Bojović pomoć u vrednosti od oko milion dinara, koja je prikupljena preko Eparhije mileševske. Sredstva će biti značajna podrška u nastavku radova, posebno imajući u vidu da se približava hladnije vreme i da je važno da nova kuća bude završena pre nastupanja zime.
U prikupljanju pomoći posebno su učestvovali Bratstvo pravoslavne omladine Prijepolja „Sveti kralj Vladislav“ i manastir Mileševa, kao i verni narod Eparhije mileševske preko crkvenih jedinica Arhijerejskog namesništva prijepoljskog. Zahvaljujući pomoći dobrotvora sa različitih strana, radovi na novoj kući već uveliko napreduju.
Pomoć koja stiže kada je najpotrebnija
Porodica Bojović ostala je bez svog doma nakon požara, a potreba da se novi krov nad glavom obezbedi pre zime bila je posebno izražena. Zato je pomoć pristigla u trenutku kada svaki dinar i svaki vid podrške imaju konkretnu vrednost za nastavak gradnje i završetak neophodnih radova.
Pored prikupljene novčane pomoći, mitropolit Atanasije poklonio je porodici i ikonu njihovog krsnog imena, Svetog velikomučenika Georgija. Ovaj dar ima posebno mesto u domu pravoslavne porodice, jer podseća na krsnu slavu i na molitvenu zajednicu Crkve kojoj porodica pripada.
Nakon obilaska gradilišta i razgovora sa članovima porodice i svima koji učestvuju u radovima, mitropolit Atanasije poželeo je da kuća što pre bude završena i opremljena svim neophodnim stvarima.
Bojoviće je utešio i blagoslovio, poželevši da u njihovom budućem domu vladaju mir, ljubav, vera, radost i sloga. U tim rečima sadržana je i želja da novi dom, nakon teškog iskustva koje je porodica prošla, ponovo postane mesto porodičnog zajedništva, sigurnosti i molitve.
Mitropolit Atanasije zahvalio je svima koji su do sada pomogli i koji i dalje učestvuju u prikupljanju sredstava za izgradnju kuće. Posebnu zahvalnost uputio je i svima koji svojim nesebičnim trudom i radom doprinose da radovi budu završeni na vreme.
Pomoć porodici Bojović tako je dobila i širi crkveni karakter: kroz zajedništvo vernog naroda, bratstva, manastira i Eparhije mileševske, podrška nije ostala samo na rečima, već je pretočena u konkretnu brigu za porodicu kojoj je, pred dolazak zime, najpotrebnije da ponovo dobije svoj dom.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Mala Sofija boluje od malignog limfoma, a njen otac zahvalio je svima koji su stali uz njih. Iako je novac za lečenje obezbeđen, pred devojčicom je još jedna velika borba.
Na praznik Blage Marije mitropolit Atanasije osveštao je zemljište za budući hram i poručio da će ova svetinja biti svedočanstvo Hristove pobede nad smrću i mesto okupljanja budućih pokolenja.
Tokom pokloničkog putovanja kroz Srbiju, ruski arhijerej sa sveštenstvom posetio je jednu od najznačajnijih svetinja Srpske pravoslavne crkve i poklonio se njenim svetinjama.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Sestre iz Manastira Svete Liidje obilaze srpske svetinje, a u Beogradu su se susrele sa Tamarom Vučić i podsetile na godine kada su njihove manastirske kapije bile otvorene za prognane i ratnu siročad.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
Jerej Hrama Svetog Jovana Šangajskog u Batajnici suočava se sa najtežim iskušenjem nakon povratka bolesti njegovog deteta, a za hitnu transplantaciju matičnih ćelija u Italiji potrebno je obezbediti 250.000 evra.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.