Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Roditelj teško podnosi kada vidi da dete više ne sluša njegove savete, udaljava se od crkve i odbija ono što su mu otac i majka godinama govorili da je dobro. Tada se lako pojačavaju opomene, pitanja i zahtevi, ali takav pristup može da izazove još veći otpor. Sveti Porfirije Kavsokalivit savetovao je majku da prestane da vrši pritisak na sina i da se za njega moli, umesto da mu stalno govori šta treba da uradi.
- Jedna majka se žalila da je sin više ne sluša, ne odlazi u crkvu i tome slično. Rekao sam joj: Toliko godina si vršila pritisak na njega: Učini ovo... pođi ovamo... Sad on želi slobodu. Nemoj mu govoriti: Učini ovako... učini onako... Samo se sa ljubavlju i u tajnosti moli za njega - govorio je Sveti Porfirije Kavsokalivit.
Savet Svetog Porfirija počiva na jednostavnoj promeni: majka ne treba da prestane da brine za sina, već da prestane da ga stalno nagovara i opominje. Umesto novih zahteva, on joj preporučuje molitvu koja ostaje između nje i Boga. Takva molitva ne traži od sina da se promeni pred njenim očima, niti mu nameće rok do kada mora da se vrati u crkvu.
Posebno je važan deo pouke u kojem starac govori o slobodi. Sin koji je godinama slušao šta treba da uradi može početi da se opire upravo zbog osećaja da mu se i dalje naređuje. Zato Sveti Porfirije majci ne govori da se povuče iz njegovog života, već da promeni način na koji mu prilazi.
Kada briga za dete postane neprestano ubeđivanje, ono može početi da se brani i od samog razgovora o veri. Sveti Porfirije zato majci pokazuje drugi put: ljubav bez pritiska i molitvu koju dete ne mora ni da vidi ni da čuje.
Čitanje Jevanđelja za subotu 18. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Andrii Drachuk
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 162 (15,39-45)
39. Nije svako telo isto telo, nego je drugo telo čovečije, a drugo telo životinjsko, a drugo riblje, a drugo ptičije. 40. I postoje telesa nebeska i telesa zemaljska; ali je druga slava nebeskih a druga zemaljskih. 41. Druga je slava sunca, a druga slava meseca, i druga slava zvezda, jer se zvezda od zvezde razlikuje u slavi. 42. Tako i vaskrsenje mrtvih: seje se u raspadljivosti, ustaje u neraspadljivosti; 43. seje se u beščašću, ustaje u slavi; seje se u nemoći, ustaje u sili; 44. seje se telo duševno, ustaje telo duhovno. Postoji telo duševno i postoji telo duhovno. 45. Tako je i napisano: „Prvi čovjek Adam postade duša živa, a poslednji Adam duh koji oživljuje.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
31. I siđe u Kapernaum, grad galilejski, i učaše ih subotom. 32. I čuđahu se nauci njegovoj vrlo; jer reč njegova beše silna. 33. I u sinagogi beše čovek sa duhom nečistog demona, i povika iz sveg glasa 34. govoreći: „Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si: Svetac Božiji.” 35. I zapreti mu Isus govoreći: „Umukni, i izađi iz njega! I oborivši ga demon na sredinu, izađe iz njega nimalo mu ne naudivši. 36. I zaprepašćenje zahvati sve i razgovarahu među sobom govoreći: „Kakva je to reč da vlašću i silom zapoveda nečistim duhovima, i izlaze?”
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Obraćajući se roditeljima i prosvetnim radnicima, mitropolit crnogorsko-primorski istakao odgovornost odraslih i značaj vrednosti koje se deci usađuju od najranijeg uzrasta.
Psiholog će govoriti o stilovima vaspitanja u hrišćanskom kontekstu, ulozi roditeljskog primera i odgovornosti porodice u razvoju ličnosti i duhovnog života deteta.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.