OVI LJUDI OKO SEBE VIDE SAMO RUŠEVINE! Starac Porfirije o ljudima bez nade, šta ih je do toga dovelo i kako ih prepoznati
Mnogi danas žive u dubokom uverenju da je za njih "već kasno" i da su sopstvenim greškama zauvek zatvorili vrata budućnosti.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Očajanje se u pravoslavnom učenju smatra jednim od najtežih duhovnih iskušenja, jer čoveka udaljava od nade u Božju milost i navodi ga da poveruje kako za njega više nema budućnosti. Kada se suoči sa sopstvenim gresima, čovek ponekad pomisli da je toliko daleko od Boga da više nema snage ni mogućnosti da se vrati na pravi put.
Međutim, upravo takve misli predstavljaju veliku opasnost za dušu. Pravoslavna vera uči da nijedan greh nije veći od Božjeg milosrđa i da Gospod ne odbacuje čoveka koji mu se iskreno obraća i traži oproštaj.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Sveti oci upozoravali su da očajanje, odnosno uninije, može da postane prepreka na putu duhovnog života. Ono čoveku oduzima snagu da se bori protiv svojih slabosti, slabi njegovu veru i stvara osećaj da je svaki novi pokušaj uzaludan. Zato je važno razumeti odakle takvo stanje dolazi i kako se protiv njega boriti.
Sveti Marko Podvižnik posebno je ukazivao na to da očajanje nastaje kada čovek zaboravi koliko je velika Božja blagodat.
Kada se usredsredi samo na svoje grehe, njihove posledice i sopstvenu nedostojnost, on počinje da gubi iz vida Božju dobrotu i ljubav.
- Očajanje dolazi iz neznanja o Božijoj blagodati. Kada se fokusiramo isključivo na težinu svog greha, mi "proširujemo" greh, a "umanjujemo" Boga. Lek protiv toga je sećanje na Božiju dobrotu i njegovu spremnost da primi svakoga ko se pokaje (poput razbojnika na krstu ili bludnog sina).
Bonus video
Mnogi danas žive u dubokom uverenju da je za njih "već kasno" i da su sopstvenim greškama zauvek zatvorili vrata budućnosti.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Pravoslavna vera poziva na smirenje, iskreno pokajanje i poverenje u Božje milosrđe, bez uzdizanja sebe, ali i bez gubitka nade u oproštaj.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Tuga i čamotinja muče sve veći broj ljudi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Sve veći broj ljudi muči anksioznost.
Preosetljivi ljudi mnogo stradaju, govorio je starac Tadej.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.