Sve više ljudi suočava se sa teškim mislima, osećajem tuge, nemira i unutrašnje čamotinje, a u pravoslavnoj duhovnoj tradiciji posebno mesto zauzima molitva kao način obraćanja Bogu u takvim trenucima.
Sveti Ignjatije Brjančaninov navodi nekoliko kratkih molitvenih rečenica koje vernik može da ponavlja kada se pojave mračne pomisli i osećanje tuge.
"Slava Tebi Bože naš! Primam ono što sam zaslužio svojim delima; pomeni me, Gospode, u Carstvu Tvome.“
Peta molitva je:
"Gospode, neka bude volja Tvoja. Blagosloven i Svet Bog u svim delima Svojim!"
Sveti Ignjatije savetuje da se u trenutku kada se u srcu pojave tuga ili čamotinje jedna od ovih molitvenih rečenica izgovara iz sve duše i svom snagom, ali tiho, bez žurbe i sa pažnjom.
Prema njegovim rečima, molitvu treba ponavljati sve dok se u duši ne oseti dolazak blagodatne pomoći Božije. On taj trenutak opisuje kao pojavu utešnog i slatkog mira - mira u Gospodu.
Molitvene reči koje navodi sveti Ignjatije Brjančaninov usmerene su na predavanje Božijoj volji, zahvalnost i prihvatanje onoga što čoveka zadesi, uz obraćanje Bogu kroz molitvu.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.