Duhovna riznica 27.06.2026 | 20:37

ZAŠTO NIKAD NE TREBA PLAKATI PRED DRUGARICOM? Otac Andrej objasnio šta rade bezbožnici, a šta vernici kad ih stignu muke!

Slika Autora
Autor: M. M.
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
ZAŠTO NIKAD NE TREBA PLAKATI PRED DRUGARICOM? Otac Andrej objasnio šta rade bezbožnici, a šta vernici kad ih stignu muke!
youtube/ТКАЧОВ НА СРПСКОМ, shutterstock/buritora

U pravoslavlju, čovek ne skriva svoju muku od Boga već je iznosi je pred njega.

U vremenu kada se čovek lako povuče u brigu, umor i unutrašnju tugu, pravoslavlje nas stalno vraća jednoj jednostavnoj, ali zahtevnoj istini - srce se leči zahvalnošću, a duša se podiže molitvom.

Crkva to naziva borbom protiv uninija - tog tihog, ali teškog duhovnog stanja u kojem čovek prestaje da vidi darove koje je već dobio i počinje da se zatvara u osećaj nezadovoljstva i beznadežnosti.

Upravo na to podseća i protojerej Andrej Tkačev, govoreći o tome gde čovek treba da iznosi svoju bol i kako da stoji pred svetom:

- Plačite pred Bogom, a ne pred drugaricom na pauzi. Plačite pred Bogom, ne plačite pred ljudima. Pred ljudima umijte lice i budite čvrsti, veseli i snažni. Imamo sve. Imamo više nego što zaslužujemo. Imamo više od onoga čega smo dostojni - istakao je otac Andrej pa dodao: 

AI/Gemini
Vernici plaču pred Bogom

 

Blagodarite Bogu, ne tražite ništa od njega. Slava tebi, Gospode, ja živim. Slava tebi Gospode, imam prijatelje. Slava tebi, Gospode, na svojim sam nogama i pri čistoj pameti. Slava tebi, Gospode, imam posao, imam koliko - toliko novca, kupujem sam sebi hleb, ne pružam ruku. Slava tebi, Gospode, ja sam kršten. Slava tebi, Gospode, još uvek imam ceo život preda mnom. Slava Tebi, Gospode, kad umrem, ući ću u raj, jer si ti umro za mene, verujem u ovo, želim da živim u raju. Da živim večno. Zašto da ne?!

U pravoslavlju, čovek ne skriva svoju muku od Boga. Naprotiv, iznosi je pred njega. Ali pred ljudima, kaže se, treba stajati dostojanstveno, bez rasipanja unutrašnje snage u stalnom jadikovanju.

Tako se polako uči i jedno dublje osećanje - osećanje zahvalnosti. Jer, kako nas podseća otac Andrej, čovek često zaboravlja da već ima mnogo toga što se ne podrazumeva: život, zdravlje, prijatelje, mogućnost rada, svakodnevni hleb, pa i samu veru. U toj svetlosti, život prestaje da bude samo niz problema, i postaje prostor u kojem se prepoznaje dar.

youtube/ТКАЧОВ НА СРПСКОМ
Otac Andrej

 

Hej vi, ljudi, uzmite se u pamet, prestanite da prebivate u uniniju, da brinete, i tugujete! Neka bezbožnici tuguju, brinu i budu u uniniju. Neka oni teraju svoju muku satanskim zadovoljstvima. Neka se "šire", "kreću" i njuškaju, jer radosti više nemaju. Vi i ja imamo milion razloga da se osmehnemo i kažemo: "Slava Tebi, Gospode, slava Tebi!" - zaključuje otac Andrej.