Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od same tuge opasniji je trenutak kada ona čoveku oduzme nadu i zatvori put ka promeni. Starac Emilijan Simonopetrit ukazivao je da nisu svaka žalost i svaka suza iste, već da između one koja razara dušu i one koja je približava Bogu postoji duboka duhovna razlika.
Starac Emilijan Simonopetrit je govorio:
– Satanski duh tuge izaziva kod čoveka anksioznost, patnju, nevolju, depresiju i padanje u iste grehe. Demonska tuga je rezultat i znak nepokajanja, užasnog sebičluka, demona koji se krije u nama. Nasuprot tome, pobožna tuga dolazi kao osveženje, kao druženje, kao osmeh, kao odmor u našim životima i daje nam snagu, radost i hrabrost. Osećamo se kao da nismo ništa uradili, kao da tek počinjemo svoj život. Zato pazite da se ne predate porazu tuge. Prepustite se samo pobožnoj duhovnoj tuzi, što znači slavlju srca koje se raduje pokajanju i božanskom životu.
Ove reči svetogorskog starca podsećaju da pravoslavlje ne poziva čoveka da beži od tuge, već da nauči da razlikuje njene različite izvore i posledice. Dok jedna vrsta žalosti može da ga zarobi u beznađu i ponavljanju istih slabosti, druga postaje put ka pokajanju, unutrašnjem miru i novom početku.
U toj razlici, prema pouci starca Emilijana Simonopetrita, krije se važna duhovna istina: nije svaka bol znak pada. Neke tuge čoveka slome, ali ona koja vodi ka Bogu može da postane početak njegovog isceljenja.
Čitanje Jevanđelja za sredu 5. sedmice po Duhovima
Foto: SPC
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 117 (15,7-16)
7. Zato primajte jedan drugoga kao što je i Hristos primio vas na slavu Božiju. 8. Ali kažem, da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obećanja ocima. 9. A neznabošci da proslave Boga zbog milosti kao što je napisano: „Zato ću te priznati među neznabošcima, Gospode, i pevaću imenu tvom.” 10. I opet govori: „Veselite se neznabošci, s narodom njegovim.” 11. I opet: „Hvalite Gospoda svi neznabošci, i slavite ga svi narodi.”
12. I opet Isaija govori: „Biće koren Jesejev, i koji ustade da vlada nad neznabošcima, u njega će se uzdati neznabošci.” 13. A Bog nade da vas ispuni svakom radošću i mirom u veri, da izobilujete u nadi silom Duha Svetoga. 14. A ja sam, braćo moja, i sâm uveren u vas, da ste i sami puni dobrote, ispunjeni svakog znanja, da možete i jedni druge poučavati. 15. A pisah vam, braćo, malo smelije, kao napominjući vam po blagodati koja mi je data od Boga, 16. da budem služitelj Isusa Hrista među neznabošcima sveštenoslužeći jevanđelju Božijemu, da prinos neznabožaca bude blagougodan, osvećen Duhom Svetim.
Jevanđelje po Mateju, začalo 48. (12,38-45)
38. Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći: „Učitelju, hoćemo od tebe znak da vidimo.” 39. A on odgovarajući reče im: „Rod zli i preljubotvorni traži znak; i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka.” 40. Jer kao što je Jona bio u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovečiji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. 41. Ninevljani će ustati na Sud sa rodom ovim, i osudiće ga; jer se pokajaše Joninim propovedanjem; a gle, ovde je veći od Jone.
42. Carica južna ustaće na Sud sa rodom ovim, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomonovu; a gle, ovde je veći od Solomona. 43. A kad nečisti duh izađe iz čoveka, ide kroz bezvodna mesta tražeći pokoja, i ne nalazi. 44. Onda kaže: „Da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao”; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen. 45. Tada otide i uzme sa sobom sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši boravi onde; i bude potonje gore čoveku onome od prvoga. Tako će biti i ovome rodu zlome.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
Dok mnogi klonu pod teretom sopstvenih slabosti, poznati duhovnik sa Svete Gore upozorava da čoveka ne uništavaju samo padovi, već i trenutak kada odustane od borbe za promenu.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja upozorava roditelje da se prve godine ne mogu vratiti i objašnjava zašto ono što dete tada čuje i vidi često postaje temelj njegovih budućih izbora, navika i odnosa prema dobru.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.