Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od same tuge opasniji je trenutak kada ona čoveku oduzme nadu i zatvori put ka promeni. Starac Emilijan Simonopetrit ukazivao je da nisu svaka žalost i svaka suza iste, već da između one koja razara dušu i one koja je približava Bogu postoji duboka duhovna razlika.
Starac Emilijan Simonopetrit je govorio:
– Satanski duh tuge izaziva kod čoveka anksioznost, patnju, nevolju, depresiju i padanje u iste grehe. Demonska tuga je rezultat i znak nepokajanja, užasnog sebičluka, demona koji se krije u nama. Nasuprot tome, pobožna tuga dolazi kao osveženje, kao druženje, kao osmeh, kao odmor u našim životima i daje nam snagu, radost i hrabrost. Osećamo se kao da nismo ništa uradili, kao da tek počinjemo svoj život. Zato pazite da se ne predate porazu tuge. Prepustite se samo pobožnoj duhovnoj tuzi, što znači slavlju srca koje se raduje pokajanju i božanskom životu.
Ove reči svetogorskog starca podsećaju da pravoslavlje ne poziva čoveka da beži od tuge, već da nauči da razlikuje njene različite izvore i posledice. Dok jedna vrsta žalosti može da ga zarobi u beznađu i ponavljanju istih slabosti, druga postaje put ka pokajanju, unutrašnjem miru i novom početku.
U toj razlici, prema pouci starca Emilijana Simonopetrita, krije se važna duhovna istina: nije svaka bol znak pada. Neke tuge čoveka slome, ali ona koja vodi ka Bogu može da postane početak njegovog isceljenja.
Čitanje Jevanđelja za sredu 5. sedmice po Duhovima
Foto: SPC
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 117 (15,7-16)
7. Zato primajte jedan drugoga kao što je i Hristos primio vas na slavu Božiju. 8. Ali kažem, da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obećanja ocima. 9. A neznabošci da proslave Boga zbog milosti kao što je napisano: „Zato ću te priznati među neznabošcima, Gospode, i pevaću imenu tvom.” 10. I opet govori: „Veselite se neznabošci, s narodom njegovim.” 11. I opet: „Hvalite Gospoda svi neznabošci, i slavite ga svi narodi.”
12. I opet Isaija govori: „Biće koren Jesejev, i koji ustade da vlada nad neznabošcima, u njega će se uzdati neznabošci.” 13. A Bog nade da vas ispuni svakom radošću i mirom u veri, da izobilujete u nadi silom Duha Svetoga. 14. A ja sam, braćo moja, i sâm uveren u vas, da ste i sami puni dobrote, ispunjeni svakog znanja, da možete i jedni druge poučavati. 15. A pisah vam, braćo, malo smelije, kao napominjući vam po blagodati koja mi je data od Boga, 16. da budem služitelj Isusa Hrista među neznabošcima sveštenoslužeći jevanđelju Božijemu, da prinos neznabožaca bude blagougodan, osvećen Duhom Svetim.
Jevanđelje po Mateju, začalo 48. (12,38-45)
38. Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći: „Učitelju, hoćemo od tebe znak da vidimo.” 39. A on odgovarajući reče im: „Rod zli i preljubotvorni traži znak; i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka.” 40. Jer kao što je Jona bio u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovečiji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. 41. Ninevljani će ustati na Sud sa rodom ovim, i osudiće ga; jer se pokajaše Joninim propovedanjem; a gle, ovde je veći od Jone.
42. Carica južna ustaće na Sud sa rodom ovim, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomonovu; a gle, ovde je veći od Solomona. 43. A kad nečisti duh izađe iz čoveka, ide kroz bezvodna mesta tražeći pokoja, i ne nalazi. 44. Onda kaže: „Da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao”; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen. 45. Tada otide i uzme sa sobom sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši boravi onde; i bude potonje gore čoveku onome od prvoga. Tako će biti i ovome rodu zlome.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
Dok mnogi klonu pod teretom sopstvenih slabosti, poznati duhovnik sa Svete Gore upozorava da čoveka ne uništavaju samo padovi, već i trenutak kada odustane od borbe za promenu.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja upozorava roditelje da se prve godine ne mogu vratiti i objašnjava zašto ono što dete tada čuje i vidi često postaje temelj njegovih budućih izbora, navika i odnosa prema dobru.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.