OVO JE STRAŠAN OTROV KOJI UBIJA LJUDE: Mitropolit Atanasije upozorava na nevidljivi teret - razara dom i porodicu
Kiparski arhijerej objašnjava kako preopterećenost brigama postaje navika koja polako razgrađuje odnose i unutrašnji mir.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objasnio je da se promena ponašanja najmlađih ne traži samo u njihovim postupcima, već i u preispitivanju odraslih, jer iskreno pokajanje roditelja može doneti blagoslov celoj kući.
Kada dete krene putem neposlušnosti, roditelji često prvo traže uzrok u njegovom karakteru, društvu ili okolnostima koje ga okružuju. Retko ko tada zastane i zapita se da li ponašanje deteta možda otkriva nešto što nedostaje u sopstvenom životu. Upravo tu, u preispitivanju roditeljske odgovornosti i iskrenom pokajanju, starac Pajsije Svetogorac video je put ka promeni koja ne dotiče samo decu već i njihove roditelje.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podsećao je da vaspitanje nije samo pitanje pravila, zabrana i saveta, već pre svega primer koji dete svakodnevno vidi u porodici. Prema njegovim rečima, roditelji najpre treba da pogledaju sebe pred Hristom, jer se duhovno stanje odraslih često odražava i na ponašanje najmlađih.
Starac Pajsije Svetogorac je govorio:
- Vaspitanju dece jako pomaže kada se roditelji smatraju odgovornim za sve dečije greške, shvatajući da njihov sopstveni život nije onakav kakav bi trebalo da bude pred Hristom i da se upravo zbog toga njihova deca vladaju kako ne treba. Kada se roditelji tako smiruju i tako iskreno se kaju, tada svemogući Hristos baca skrušenim roditeljima „pojas za spasavanje“ koji ujedno spasava i njih i njihovu nerazumnu decu.
Pouka starca Pajsija ne govori o krivici koja treba da slomi roditelja, već o smirenju koje otvara prostor za promenu. Umesto da se odgovornost prebacuje samo na dete, porodica se poziva na zajedničko ispravljanje, molitvu i povratak Hristovim vrednostima. Jer dete najdublje uči ne iz onoga što mu se govori, već iz onoga što svakodnevno prepoznaje u životu svojih roditelja.

Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 109 (12,4-5; 15-21)
4. Jer kao što u jednom telu imamo mnoge ude, a svi udi nemaju isti posao, 5. Tako smo mnogi jedno telo u Hristu, a pojedinačno udi smo jedni drugima.
15. Radujte se sa radosnima, i plačite sa onima koji plaču. 16. Budite jedne misli među sobom. Nemojte gordo misliti, nego se družite sa smirenima. Ne smatrajte sami sebe mudrim. 17. Nikome ne uzvraćajte zlo za zlo; nastojte dobro činiti pred svima ljudima. 18. Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svima ljudima. 19. Ne činite osvetu za sebe, ljubljeni, nego podajte mesto gnevu (Božijem), jer je napisano: „Moja je osveta ja ću vratiti”, govori Gospod. 20. Ako je, dakle, gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer to čineći zgrnućeš živo ugljevlje na glavu njegovu. 21. Ne daj da te zlo pobedi, nego pobedi zlo dobrim.
Jevanđelje po Mateju, začalo 45 (12,10-13)
10. I gle, tu beše čovek sa rukom suhom; i zapitaše ga govoreći: „Valja li subotom lečiti?” - da bi ga optužili. 11. A On im reče: „Koji je među vama čovek koji ima ovcu jednu, pa ako ona u subotu upadne u jamu, da je neće uzeti i izvaditi? 12. A koliko li je čovek pretežniji od ovce? Dakle, valja subotom dobro činiti.” 13. Tada reče čoveku: „Pruži ruku svoju.” I pruži. I postade zdrava kao i druga.
Kiparski arhijerej objašnjava kako preopterećenost brigama postaje navika koja polako razgrađuje odnose i unutrašnji mir.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Jedna navika koju mnogi smatraju bezazlenom može da donese svađe, udaljavanje i unutrašnji nemir, a svetogorski starac pokazuje kako se kroz tišinu i pažljivo birane reči čuva duhovna snaga.
Svetogorski starac u knjizi „Povratak Bogu – od zemlje ka Nebu“ otkrio je zašto čovek, uprkos obilju, često gubi pravi mir.
Pouka velikog svetogorskog duhovnika otkriva da životinje, prema pravoslavnom učenju, ne reaguju samo na čovekove postupke, već osećaju ljubav, blagost i ono što čovek nosi duboko u sebi.
Mnogi veruju da porodicu najviše ugrožavaju veliki sukobi, ali kiparski arhijerej upozorava na nešto mnogo tiše što može da promeni odnos dvoje ljudi.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Otac Andrej podseća da duhovna trezvenost počinje tek kada čovek prestane da ulepšava sliku o sebi i svoje slabosti poveri Božjoj pomoći.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.
Mnogi običaji imaju svoje mesto u tradiciji i mogu biti deo života verujućeg naroda, ali nisu svi običaji crkvene zapovesti.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
U duhovnom smislu, preterana usmerenost na telesno zadovoljstvo zarobljava dušu i odvraća čoveka od Boga i viših, duhovnih ciljeva.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.