OVO JE STRAŠAN OTROV KOJI UBIJA LJUDE: Mitropolit Atanasije upozorava na nevidljivi teret - razara dom i porodicu
Kiparski arhijerej objašnjava kako preopterećenost brigama postaje navika koja polako razgrađuje odnose i unutrašnji mir.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objasnio je da se promena ponašanja najmlađih ne traži samo u njihovim postupcima, već i u preispitivanju odraslih, jer iskreno pokajanje roditelja može doneti blagoslov celoj kući.
Kada dete krene putem neposlušnosti, roditelji često prvo traže uzrok u njegovom karakteru, društvu ili okolnostima koje ga okružuju. Retko ko tada zastane i zapita se da li ponašanje deteta možda otkriva nešto što nedostaje u sopstvenom životu. Upravo tu, u preispitivanju roditeljske odgovornosti i iskrenom pokajanju, starac Pajsije Svetogorac video je put ka promeni koja ne dotiče samo decu već i njihove roditelje.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podsećao je da vaspitanje nije samo pitanje pravila, zabrana i saveta, već pre svega primer koji dete svakodnevno vidi u porodici. Prema njegovim rečima, roditelji najpre treba da pogledaju sebe pred Hristom, jer se duhovno stanje odraslih često odražava i na ponašanje najmlađih.
Starac Pajsije Svetogorac je govorio:
- Vaspitanju dece jako pomaže kada se roditelji smatraju odgovornim za sve dečije greške, shvatajući da njihov sopstveni život nije onakav kakav bi trebalo da bude pred Hristom i da se upravo zbog toga njihova deca vladaju kako ne treba. Kada se roditelji tako smiruju i tako iskreno se kaju, tada svemogući Hristos baca skrušenim roditeljima „pojas za spasavanje“ koji ujedno spasava i njih i njihovu nerazumnu decu.
Pouka starca Pajsija ne govori o krivici koja treba da slomi roditelja, već o smirenju koje otvara prostor za promenu. Umesto da se odgovornost prebacuje samo na dete, porodica se poziva na zajedničko ispravljanje, molitvu i povratak Hristovim vrednostima. Jer dete najdublje uči ne iz onoga što mu se govori, već iz onoga što svakodnevno prepoznaje u životu svojih roditelja.

Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 109 (12,4-5; 15-21)
4. Jer kao što u jednom telu imamo mnoge ude, a svi udi nemaju isti posao, 5. Tako smo mnogi jedno telo u Hristu, a pojedinačno udi smo jedni drugima.
15. Radujte se sa radosnima, i plačite sa onima koji plaču. 16. Budite jedne misli među sobom. Nemojte gordo misliti, nego se družite sa smirenima. Ne smatrajte sami sebe mudrim. 17. Nikome ne uzvraćajte zlo za zlo; nastojte dobro činiti pred svima ljudima. 18. Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svima ljudima. 19. Ne činite osvetu za sebe, ljubljeni, nego podajte mesto gnevu (Božijem), jer je napisano: „Moja je osveta ja ću vratiti”, govori Gospod. 20. Ako je, dakle, gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer to čineći zgrnućeš živo ugljevlje na glavu njegovu. 21. Ne daj da te zlo pobedi, nego pobedi zlo dobrim.
Jevanđelje po Mateju, začalo 45 (12,10-13)
10. I gle, tu beše čovek sa rukom suhom; i zapitaše ga govoreći: „Valja li subotom lečiti?” - da bi ga optužili. 11. A On im reče: „Koji je među vama čovek koji ima ovcu jednu, pa ako ona u subotu upadne u jamu, da je neće uzeti i izvaditi? 12. A koliko li je čovek pretežniji od ovce? Dakle, valja subotom dobro činiti.” 13. Tada reče čoveku: „Pruži ruku svoju.” I pruži. I postade zdrava kao i druga.
Kiparski arhijerej objašnjava kako preopterećenost brigama postaje navika koja polako razgrađuje odnose i unutrašnji mir.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Jedna navika koju mnogi smatraju bezazlenom može da donese svađe, udaljavanje i unutrašnji nemir, a svetogorski starac pokazuje kako se kroz tišinu i pažljivo birane reči čuva duhovna snaga.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja upozorava roditelje da se prve godine ne mogu vratiti i objašnjava zašto ono što dete tada čuje i vidi često postaje temelj njegovih budućih izbora, navika i odnosa prema dobru.
Reči svetogorskog starca nude jednostavan, ali dubok odgovor na pitanje kako ostati pribran kada panika preuzima kontrolu nad čovekom.
Dok se globalni odnosi lome na ekonomiji i sili, pouka Starca Pajsija Svetogorca otvara tvrdnju koja menja ugao posmatranja: istoriju ne određuju oni koji izgledaju najmoćnije, već poredak koji ostaje izvan njihove kontrole.
Dok se porodični razgovori sve češće svode na obaveze i ekran, jedna pouka starca Pajsija Svetogorca otvara pitanje koje mnogi izbegavaju: šta ostaje od vere kada se prestane živeti, prenositi i ponavljati u svakodnevici?
Postavljanje skulpture vile Fločke na ušću Bojane izazvalo je reakciju oca Siniše, koji je ukazao na njenu simboliku iz ugla pravoslavnog hrišćanstva.
Tursko tužilaštvo tvrdi da su opštinski funkcioneri od pravoslavne crkvene fondacije, koja je po zakonu bila oslobođena plaćanja opštinskih taksi, tražili i uzeli gotovo tri miliona turskih lira za izdavanje dozvola.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.