STEFANOV TAJNI SAVEZNIK: Pravoslavna pripovetka za decu
Suočivši se s nepobedivim protivnikom, Stefan je otkrio ključ ne samo do pobede, već i do najveće životne istine – da nikada nije sam.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U centru grada, gde se ulice ujutru spajaju u tihe tokove ljudi, tog dana sve je imalo poseban mir. Iako je bio običan dan, ispred hrama se protezao dugačak red vernika koji su strpljivo čekali da se poklone svetinji.
Marko je čvrsto držao majčinu ruku. Imao je devet godina i lice koje je pokušavalo da izgleda ozbiljno, kao da i on razume značaj trenutka zbog kojeg su došli.
Njegova majka, tiha i smirena žena u blagoslovenom stanju, kretala se polako, ali nije dozvoljavala sebi da pokaže umor.
– Hoćeš li izdržati, Marko? – upitala je blago.
– Hoću, mama – odgovorio je odmah. – Rekao sam ti da hoću.
Stajali su u redu koji je vodio ka hramu, gde je bio izložen Pojas Presvete Bogorodice, svetinja pred kojom su ljudi dolazili u tišini, bez žurbe, sa molitvom u sebi.
Marko je posmatrao ljude oko sebe. Neki su šaputali molitve, neki su ćutali, a neki su samo stajali kao da u sebi nose nešto što ne sme da bude prekinuto.
– Zašto svi ćute? – pitao je.
– Zato što svako ovde ima svoju molitvu – rekla je majka. – I svako je čuva u sebi.
Marko je klimnuo, razmišljajući o njenim rečima.
Posle nekoliko trenutaka rekao je:
– Hoću da vidim Pojas Presvete Bogorodice. Ako ti možeš da izdržiš zbog mene, mogu i ja da izdržim zbog nje.
Majka ga je pogledala i blago se nasmešila, bez žurbe da odgovori.
Red se polako pomerao. Vreme je teklo sporije nego inače. Marko je u jednom trenutku primetio stariju ženu koja je u rukama stezala malu ikonu Presvete Bogorodice, kao da joj je to jedini oslonac.
Ubrzo se u gužvi začuo plač.
Mali dečak, možda šestogodišnjak, stajao je sam i uplašeno gledao oko sebe. U masi ljudi izgubio je oca i više nije znao kuda da krene. Red se sporo pomerao i nije mogao lako da se probije nazad.
Dečak je počeo još jače da plače.
Marko je to video.
– Mama, idem da mu pomognem – rekao je.
– Marko... – pokušala je ona da ga zadrži, ali on je već pustio njenu ruku i krenuo.
Probio se pažljivo kroz ljude, pazeći da nikoga ne gurne. Prišao je dečaku i spustio se pored njega.
– Gde ti je tata? – upitao je tiho.
Dečak je samo pokazao prema gužvi i nastavio da jeca.
– Hajde – rekao je Marko – naći ćemo ga zajedno.
Uzeo ga je za ruku i počeo da ga vodi kroz red, polako i strpljivo, tražeći pogledom čoveka koji ga je tražio. Ljudi su stajali blizu jedni drugih, ali su mu pravili prolaz kada bi videli dete koje plače.
Ubrzo je Marko ugledao muškarca koji je zabrinuto gledao na sve strane.
– Tata! – viknuo je dečak.
Čovek se okrenuo i u trenutku olakšanja potrčao ka njima.
Zagrlio je sina čvrsto, kao da ga tek tada ponovo pronalazi.
– Hvala ti – rekao je Marku, vidno dirnut.
Marko je samo klimnuo i brzo se vratio majci.
Kada je stigao, ona je stajala mirno, ali se videlo da ga je sve vreme pratila pogledom.
– Gde si bio? – upitala je tiho.
– Pomogao sam dečaku da pronađe oca – rekao je jednostavno.
Majka je samo spustila pogled i nežno mu stisnula ruku.
– Dobro si uradio.
Red se polako približavao ulazu. U tom trenutku vreme se promenilo. Oblaci su se skupili i počela je jaka kiša. Ljudi su se uznemirili, red se na trenutak poremetio, ali niko nije odlazio.
Marko je ćutao dok je kiša padala po njima.
– Mama, hladno ti je? – pitao je.
– Nije – odgovorila je, iako se videlo da jeste. – Samo još malo strpljenja.
– Hoćeš li izdržati? – pitao je ponovo.
Ona se nasmešila.
– Hoću. Zbog tebe.
Posle kratkog vremena kiša je počela da slabi.
Došli su pred ulaz u hram.
– Znaš – rekla je majka tiho – nekad se najkraći put do svetinje ne meri koracima.
– Nego čime? – pitao je Marko.
– Delima.
Ušli su zajedno.
Unutra je vladala tišina koja nije tražila objašnjenje. Ljudi su prilazili svetinji, poklanjali se; neki su plakali, neki su samo ćutali zatvorenih očiju.
Kada je došao njihov red, Marko je zastao.
Pred njim je bila tišina koja je delovala dublje od svega što je do tada doživeo.
Majka mu je stisnula ruku.
– Sada – rekla je.
Marko je prišao, spustio glavu i zatvorio oči. Nije znao sve reči molitve, ali je znao zašto je tu.
I to je bilo dovoljno.
Kada su izašli iz hrama, kiša je prestala. Vazduh je bio čist, a grad mirniji nego ranije.
Marko je pogledao majku.
– Mama...
– Da?
– Mislim da sam razumeo.
Ona se nasmešila.
– Onda si dobio više nego što si došao da tražiš.
I dok su polako odlazili niz ulicu, Marko je znao da ovaj dan neće pamtiti po čekanju, nego po nečemu što se ne vidi, ali se dugo nosi u sebi.
Jedan od načina na koji se vrednosti prenose kroz vekove jesu priče. Kroz njih su generacije učile o dobroti, hrabrosti, poštenju, saosećanju i veri.
Upravo zato Religija.rs posebnu pažnju posvećuje sadržajima namenjenim najmlađima. Religija.rs je jedan od retkih specijalizovanih verskih portala koji redovno objavljuje pravoslavne priče za decu, kroz koje se na jednostavan i razumljiv način prenose univerzalne životne vrednosti.
Nakon kraće pauze, ove priče ponovo objavljujemo svake nedelje u 18 časova, kao deo šireg plana da se najmlađim čitaocima ponudi više sadržaja prilagođenih njihovom uzrastu. Cilj nije samo upoznavanje sa verskim nasleđem već i podsticanje vrednosti koje povezuju ljude bez obzira na njihove razlike.
Suočivši se s nepobedivim protivnikom, Stefan je otkrio ključ ne samo do pobede, već i do najveće životne istine – da nikada nije sam. Dva radoznala brata sasvim slučajno nailaze na staru poruku svojih predaka, ali tek uz bakin savet shvataju pravo značenje blaga koje su otkrili… Milica, Natalija i Marija i njihov pas kreću na neverovatno putovanje koje će im promeniti živote, otkrivajući da istinska svetlost dolazi iz ljubavi i vere. U svetu punom izazova, dva brata kroz avanture otkrivaju kako ljubav i dobrota mogu promeniti život i obasjati put svakog od nas. Budi deo Religija.rs zajednice.

Jedini portal koji redovno objavljuje pravoslavne priče za decu

STEFANOV TAJNI SAVEZNIK: Pravoslavna pripovetka za decu
BLAGO SKRIVENO ISPOD IKONE: Pravoslavna pripovetka za decu
TRI SESTRE I NJIHOVO ČUDESNO PUTOVANJE: Pravoslavna pripovetka za decu
JAKOV I JOVAN U POTRAZI ZA SVETLOSTI: Pravoslavna pripovetka za decu
Prepodobni Nikodim savetuje i da čovek češće razmišlja o smrti i zamišlja ono što bi ga tada moglo snaći.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
U Jevanđelju se vernicima skreće pažnja na to da pred Bogom nije najvažnije koliko je čovek naučio i koliko godina ima, već kakvo mu je srce.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Psiholog će govoriti o stilovima vaspitanja u hrišćanskom kontekstu, ulozi roditeljskog primera i odgovornosti porodice u razvoju ličnosti i duhovnog života deteta.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Prepodobni Nikodim savetuje i da čovek češće razmišlja o smrti i zamišlja ono što bi ga tada moglo snaći.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
U Jevanđelju se vernicima skreće pažnja na to da pred Bogom nije najvažnije koliko je čovek naučio i koliko godina ima, već kakvo mu je srce.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Prepodobni Nikodim savetuje i da čovek češće razmišlja o smrti i zamišlja ono što bi ga tada moglo snaći.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Prepodobna mati Paraskeva, koja se smatra se i zaštitnicom žena i nemoćnih, jedna je od najpoštovanijih svetiteljki u srpskom narodu.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.