On se ne kaje, ne popravlja, nego uporno radi sve da bi što više ljudi odveo u propast, objašnjava sveštenik kako se ponaša spletkaroš.
Pravoslavlje na spletkarenje gleda kao na jedan od najtežih oblika duhovnog pada čoveka, jer ono ne razara samo odnose među ljudima, već i samu unutrašnju čistotu duše.
Kako Crkva, a samim tim i Bog, gledaju na spletkaranje, i ko su spletkaroši i zašto to rade, najbolje je na svom Fejsbuk nalogu objasnio otac Bojan Krstanović.
Otac Bojan kaže da su spletkaroši, pre svega, ljudi koji nisu srećni, a objašnjava i zašto.
- Sam đavo je nekada bio anđeo. No, nije mu bilo dovoljno to, nije slavio Boga onako kako je trebalo, poželeo je da bude Bog, te je oteran iz raja - počeo je otac Bojan pa dalje nastavio:
- On se ne kaje, ne popravlja... nego uporno radi sve da bi što više ljudi odveo u propast.
Shutterstock/Stock-Asso
Spletkarenje je teđak oblik đavoimanosti
A, evo i šta je otac Bojan rekao o samom karakteru spletkaroša.
- Spletkaroši. To su ljudi koji nisu srećni u tome što su, ne žele da se trude, da rade, da se menjaju, da se popravljaju, da napreduju... Ništa od toga ne žele da rade, ali žele neke više položaje i što veću vlast.
Oni zbog toga, kaže otac Bojan, prave razne spletke da bi njima saplitali sve druge koji žele da se trude.
Međutim, naglašava, spletkaroši na kraju sami padaju u svoje mreže koje su ispleli.
- Draga braćo i sestre, svako zrno truda koje ste s ljubavlju posejali mora iznići kad-tad. Niko i ništa ga ne može sprečiti. Samo se trudite svim silama i budite sigurni da ćete ubirati plodove svoga rada. Žao mi je onih koji spletkare jer će i oni da ubiru plodove svoga rada - poručio je otac Bojan Krstanović
I duševne, i duhovne, ali i mentalne bolesti su deo naše stvarnosti. Nažalost, savremena psihijatrija ne pravi jasnu razliku između duhovnih, duševnih i mentalnih poremećaja i sve svodi na mentalne, nalezeći da upotrebom određenih lekova, mnoge stvari mogu da se promene, istakao je otac Miloš Vesin.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Nakon godina duhovnog traganja i formacije, zaređen je za sveštenika Katoličke crkve u Zagrebu, u slavlju koje je okupilo Crkvu sa pet kontinenata i snažnoj poruci o pozivu koji menja život iz temelja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Tumačeći stihove iz Priča Solomonovih, Vladika Nikolaj pokazuje kako se Božja premudrost otkriva u prirodi, ljudskom životu i ličnosti Gospoda Isusa Hrista.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.