TRI OSAMDESETOGODIŠNJE KALUĐERICE POBEGLE IZ STARAČKOG DOMA: odbile pravila i vratile se u svoj stari manastir
Njihova priča o istrajnosti i slobodi duha obišla je svet, dok bivše učiteljice traže da se crkvene vlasti konačno uključe u dijalog.
Crkva uči da demon može koristiti životinju kao oruđe – ali samo ako Bog to dopusti, i to radi pouke, opomene ili kušanja čoveka.
U eri sve većeg interesovanja za duhovne teme, a naročito one koje se tiču nevidljivog sveta, jedno od pitanja koje se često postavlja jeste – mogu li demoni posednuti životinje, posebno kućne ljubimce?
Na samom početku treba naglasiti osnovno pravilo crkvenog učenja: đavo može delovati samo na razumna bića, tj. na ljude, jer je samo čovek stvoren po liku Božijem, sa razumom, slobodnom voljom i duhovnom dušom.
Životinje nemaju takvu dušu, ne deluju po slobodnoj volji, već po instinktu, i zbog toga ne mogu biti "đavoimane" u pravom smislu reči.
Iako ne mogu biti "zaposednute“ u pravom smislu reči, Crkva uči da demon može koristiti životinju kao oruđe – ali samo ako Bog to dopusti, i to radi pouke, opomene ili kušanja čoveka.
Najpoznatiji primer iz Svetog pisma jeste zmija u Edenskom vrtu, koju je đavo iskoristio da bi prevario Evu (Post. 3,1). To, međutim, nije bilo istinsko zaposednuće, već privremeno delovanje i korišćenje prirode životinje kao sredstva.
Još upečatljiviji događaj je onaj iz Jevanđelja po Mateju (8,28–34) i po Marku (5,1–13), kada Gospod Isus Hristos izgoni demone iz dvojice besomučnih, a oni, po sopstvenom zahtevu i Božijem dopuštenju, ulaze u krdo svinja – koje se potom sručilo u more.
Sveti Jovan Zlatousti o ovom primeru je bio izričit.
"Demoni nisu ušli u svinje kao u razumna bića, jer svinje nemaju dušu koja bi mogla primiti lukavstvo. Ušli su u njih po dopuštenju Božijem, ne da bi njima naneli zlo, već da bi pokazali ljudima da bi, kad bi im bilo dopušteno, učinili isto to čoveku - i mnogo gore. Tako je Gospod dopustio da se svinje utope, da bi se videla sila demona i da bi ljudi shvatili koliko ih Hristos čuva". (Beseda na Jevanđelje po Mateju, 28. glava).
Isti svetitelj zaključuje:
"Nijedna beslovesna životinja ne može biti đavoimana, jer demon ima vlast samo nad onima koji mu se dobrovoljno pokoravaju."
Zlatousti dakle pravi jasnu razliku između privremenog delovanja i istinskog obitavanja. U slučaju svinja, radi se o Božijem dopuštenju, a ne o prirodnoj mogućnosti životinja da prime demonsko prisustvo.
Sveti Grigorije Bogoslov, u 40. Slovu "O krštenju", jasno ističe da demon ima vlast samo nad onima koji mu se svesno predaju:
"Demoni imaju vlast samo nad onima koji im se predaju kroz zloću i strast; ne nad životinjama, koje ne znaju ni dobro ni zlo".
U istom duhu piše i Sveti Vasilije Veliki u devetoj besedi Heksamerona:
"Sve životinje deluju po prirodi svojoj, ne po slobodnoj volji; zato ne može zloba obitavati u njima. Demon, pak, ima vlast samo nad slobodnom voljom čoveka."
Na sličan način govori i Blaženi Teofilakt Ohridski, tumačeći odlomak iz Jevanđelja po Marku (5,13), kada demoni ulaze u svinje:
"Svinje su, po dopuštenju Božijem, primile delovanje demonsko ne po svojoj prirodi, nego kao pokazivanje sile i zastrašivanje ljudi, da bi se oni obratili Bogu."
Sveti Nikodim Svetogorac u svojim spisima potvrđuje ovaj stav:
"Đavo nema vlast nad beslovesnim stvorenjima, jer ona ne mogu primiti njegovo lukavstvo, ali ih on može prividno pokrenuti, ako to Bog dopusti, radi kušanja čoveka."
U istom duhovnom okviru, Sveti Ignjatije Brjančaninov, u drugom tomu Asketskih opita, piše:
"Demoni se mogu približiti životinjama, uznemiriti ih ili upotrebiti kao sredstvo za ustrašenje čoveka, ali ne mogu u njima obitavati. Duša čovečja je jedino mesto u kome demon može naći prebivalište."
Na osnovu tvrdnje Svetih otaca, zaključak je jednoznačan: životinje, kao beslovesna bića, nisu sposobne da prime demonsko obitavanje. Ukoliko se i dogodi da njihovo ponašanje deluje uznemirujuće ili neobjašnjivo, to se nikako ne može tumačiti kao "đavoimanost" u pravom smislu reči. Pre će biti da se, ukoliko Bog to dopusti, radi o spoljnjem delovanju demona koje ima za cilj da opomene čoveka, a ne da naudi samoj životinji.



Dok pojedini arhijereji otvoreno zagovaraju da žene bogosluže, vladika zvorničko-tuzlanski upozorava da zapadne ideologije i feminizam prete temelju pravoslavnog predanja.
Ljudsko oko je provodnik svetlosti, ali i tame: ono iznosi napolje ono što srce nosi, objašnjava sveštenik.
Tamo gde čovek vidi kraj, Crkva govori o početku — o povratku sebi, o vraćanju poverenja u tvorca koji ne ostavlja nikoga.
U danima koji su pred nama, neka se niko ne izgovara "nemoćima svojim", istakao je otac Dejan.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Bez ulja i bez dodatih masnoća, sa aromatičnim začinima i semenkama, ovi posni krekeri na vodi idealni su za dane posta, a uz humus ili namaz od avokada postaju hranljiv i ukusan obrok.
Od Sampsona koji je pobedio hiljade neprijatelja, preko proroka Ilije koji je vaskrsavao mrtve, do Svetog Jovana Krstitelja – otkrijte tajnu četrdesetodnevnog posta i njegovu duhovnu snagu.
Reči igumana manastira Podmaine o božićnom postu ruše privid sigurnosti i otvaraju pitanje izbora - između praznog života i života koji kroz pokajanje, Crkvu i duhovnu borbu dobija istinski smisao.