KAKO GUBIMO ZDRAVLJE ZBOG JEDNOG VELIKOG TERETA: Arhimandrit Andrej tvrdi da ovako nastaju rak i čir na želucu
Crkva na bolest ne gleda isključivo kroz prizmu tela, već čoveka posmatra kao jedinstvo telesnog i duhovnog.
Crkva uči da demon može koristiti životinju kao oruđe – ali samo ako Bog to dopusti, i to radi pouke, opomene ili kušanja čoveka.
U eri sve većeg interesovanja za duhovne teme, a naročito one koje se tiču nevidljivog sveta, jedno od pitanja koje se često postavlja jeste – mogu li demoni posednuti životinje, posebno kućne ljubimce?
Na samom početku treba naglasiti osnovno pravilo crkvenog učenja: đavo može delovati samo na razumna bića, tj. na ljude, jer je samo čovek stvoren po liku Božijem, sa razumom, slobodnom voljom i duhovnom dušom.
Životinje nemaju takvu dušu, ne deluju po slobodnoj volji, već po instinktu, i zbog toga ne mogu biti "đavoimane" u pravom smislu reči.
Iako ne mogu biti "zaposednute“ u pravom smislu reči, Crkva uči da demon može koristiti životinju kao oruđe – ali samo ako Bog to dopusti, i to radi pouke, opomene ili kušanja čoveka.
Najpoznatiji primer iz Svetog pisma jeste zmija u Edenskom vrtu, koju je đavo iskoristio da bi prevario Evu (Post. 3,1). To, međutim, nije bilo istinsko zaposednuće, već privremeno delovanje i korišćenje prirode životinje kao sredstva.
Još upečatljiviji događaj je onaj iz Jevanđelja po Mateju (8,28–34) i po Marku (5,1–13), kada Gospod Isus Hristos izgoni demone iz dvojice besomučnih, a oni, po sopstvenom zahtevu i Božijem dopuštenju, ulaze u krdo svinja – koje se potom sručilo u more.
Sveti Jovan Zlatousti o ovom primeru je bio izričit.
"Demoni nisu ušli u svinje kao u razumna bića, jer svinje nemaju dušu koja bi mogla primiti lukavstvo. Ušli su u njih po dopuštenju Božijem, ne da bi njima naneli zlo, već da bi pokazali ljudima da bi, kad bi im bilo dopušteno, učinili isto to čoveku - i mnogo gore. Tako je Gospod dopustio da se svinje utope, da bi se videla sila demona i da bi ljudi shvatili koliko ih Hristos čuva". (Beseda na Jevanđelje po Mateju, 28. glava).
Isti svetitelj zaključuje:
"Nijedna beslovesna životinja ne može biti đavoimana, jer demon ima vlast samo nad onima koji mu se dobrovoljno pokoravaju."
Zlatousti dakle pravi jasnu razliku između privremenog delovanja i istinskog obitavanja. U slučaju svinja, radi se o Božijem dopuštenju, a ne o prirodnoj mogućnosti životinja da prime demonsko prisustvo.
Sveti Grigorije Bogoslov, u 40. Slovu "O krštenju", jasno ističe da demon ima vlast samo nad onima koji mu se svesno predaju:
"Demoni imaju vlast samo nad onima koji im se predaju kroz zloću i strast; ne nad životinjama, koje ne znaju ni dobro ni zlo".
U istom duhu piše i Sveti Vasilije Veliki u devetoj besedi Heksamerona:
"Sve životinje deluju po prirodi svojoj, ne po slobodnoj volji; zato ne može zloba obitavati u njima. Demon, pak, ima vlast samo nad slobodnom voljom čoveka."
Na sličan način govori i Blaženi Teofilakt Ohridski, tumačeći odlomak iz Jevanđelja po Marku (5,13), kada demoni ulaze u svinje:
"Svinje su, po dopuštenju Božijem, primile delovanje demonsko ne po svojoj prirodi, nego kao pokazivanje sile i zastrašivanje ljudi, da bi se oni obratili Bogu."
Sveti Nikodim Svetogorac u svojim spisima potvrđuje ovaj stav:
"Đavo nema vlast nad beslovesnim stvorenjima, jer ona ne mogu primiti njegovo lukavstvo, ali ih on može prividno pokrenuti, ako to Bog dopusti, radi kušanja čoveka."
U istom duhovnom okviru, Sveti Ignjatije Brjančaninov, u drugom tomu Asketskih opita, piše:
"Demoni se mogu približiti životinjama, uznemiriti ih ili upotrebiti kao sredstvo za ustrašenje čoveka, ali ne mogu u njima obitavati. Duša čovečja je jedino mesto u kome demon može naći prebivalište."
Na osnovu tvrdnje Svetih otaca, zaključak je jednoznačan: životinje, kao beslovesna bića, nisu sposobne da prime demonsko obitavanje. Ukoliko se i dogodi da njihovo ponašanje deluje uznemirujuće ili neobjašnjivo, to se nikako ne može tumačiti kao "đavoimanost" u pravom smislu reči. Pre će biti da se, ukoliko Bog to dopusti, radi o spoljnjem delovanju demona koje ima za cilj da opomene čoveka, a ne da naudi samoj životinji.



Crkva na bolest ne gleda isključivo kroz prizmu tela, već čoveka posmatra kao jedinstvo telesnog i duhovnog.
Iskušenja skidaju iluziju samodovoljnosti i podsećaju čoveka da nije gospodar sopstvenog života, već biće koje zavisi od Božje milosti.
Ruski monah iz Pskovsko-pečerske pustinje nas podstiče da preispitamo naš odnos prema telu, lekarima i veri, i otvara temu o kojoj se retko govori javno — da li se isceljenje uopšte uvek meri nestankom bola.
U besedi za četvrtak Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o putu kojim se svaki vernik može trudom i molitvom udostojiti sveta u kojem godine gube moć, smrt prestaje.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Pouka podvižnice iz Svetopsovske pustinje otkriva kako zemlja koja nas hrani, pokajanje i briga za bližnje mogu biti jedina zaštita u vreme nesigurnosti i straha.
Milorad Dodik i kongresmen Andi Ogles razgovarali o pravima Crkve i ugrožavanju verskih prava hrišćana u Federaciji BiH.
Vernici u strahu dok paroh otkriva političku pozadinu i govori o ličnom progonu koji traje već godinama.