ŠTA U CRKVU NIKADA NE SMEMO DA UNOSIMO: Pouka svetog Jovana Zlatousta podseća šta obavezno treba ostaviti pred vratima hrama
Reči velikog svetitelja otkrivaju zašto je prvi korak u svetinju važniji nego što nam se čini.
Crkva uči da demon može koristiti životinju kao oruđe – ali samo ako Bog to dopusti, i to radi pouke, opomene ili kušanja čoveka.
U eri sve većeg interesovanja za duhovne teme, a naročito one koje se tiču nevidljivog sveta, jedno od pitanja koje se često postavlja jeste – mogu li demoni posednuti životinje, posebno kućne ljubimce?
Na samom početku treba naglasiti osnovno pravilo crkvenog učenja: đavo može delovati samo na razumna bića, tj. na ljude, jer je samo čovek stvoren po liku Božijem, sa razumom, slobodnom voljom i duhovnom dušom.
Životinje nemaju takvu dušu, ne deluju po slobodnoj volji, već po instinktu, i zbog toga ne mogu biti "đavoimane" u pravom smislu reči.
Iako ne mogu biti "zaposednute“ u pravom smislu reči, Crkva uči da demon može koristiti životinju kao oruđe – ali samo ako Bog to dopusti, i to radi pouke, opomene ili kušanja čoveka.
Najpoznatiji primer iz Svetog pisma jeste zmija u Edenskom vrtu, koju je đavo iskoristio da bi prevario Evu (Post. 3,1). To, međutim, nije bilo istinsko zaposednuće, već privremeno delovanje i korišćenje prirode životinje kao sredstva.
Još upečatljiviji događaj je onaj iz Jevanđelja po Mateju (8,28–34) i po Marku (5,1–13), kada Gospod Isus Hristos izgoni demone iz dvojice besomučnih, a oni, po sopstvenom zahtevu i Božijem dopuštenju, ulaze u krdo svinja – koje se potom sručilo u more.
Sveti Jovan Zlatousti o ovom primeru je bio izričit.
"Demoni nisu ušli u svinje kao u razumna bića, jer svinje nemaju dušu koja bi mogla primiti lukavstvo. Ušli su u njih po dopuštenju Božijem, ne da bi njima naneli zlo, već da bi pokazali ljudima da bi, kad bi im bilo dopušteno, učinili isto to čoveku - i mnogo gore. Tako je Gospod dopustio da se svinje utope, da bi se videla sila demona i da bi ljudi shvatili koliko ih Hristos čuva". (Beseda na Jevanđelje po Mateju, 28. glava).
Isti svetitelj zaključuje:
"Nijedna beslovesna životinja ne može biti đavoimana, jer demon ima vlast samo nad onima koji mu se dobrovoljno pokoravaju."
Zlatousti dakle pravi jasnu razliku između privremenog delovanja i istinskog obitavanja. U slučaju svinja, radi se o Božijem dopuštenju, a ne o prirodnoj mogućnosti životinja da prime demonsko prisustvo.
Sveti Grigorije Bogoslov, u 40. Slovu "O krštenju", jasno ističe da demon ima vlast samo nad onima koji mu se svesno predaju:
"Demoni imaju vlast samo nad onima koji im se predaju kroz zloću i strast; ne nad životinjama, koje ne znaju ni dobro ni zlo".
U istom duhu piše i Sveti Vasilije Veliki u devetoj besedi Heksamerona:
"Sve životinje deluju po prirodi svojoj, ne po slobodnoj volji; zato ne može zloba obitavati u njima. Demon, pak, ima vlast samo nad slobodnom voljom čoveka."
Na sličan način govori i Blaženi Teofilakt Ohridski, tumačeći odlomak iz Jevanđelja po Marku (5,13), kada demoni ulaze u svinje:
"Svinje su, po dopuštenju Božijem, primile delovanje demonsko ne po svojoj prirodi, nego kao pokazivanje sile i zastrašivanje ljudi, da bi se oni obratili Bogu."
Sveti Nikodim Svetogorac u svojim spisima potvrđuje ovaj stav:
"Đavo nema vlast nad beslovesnim stvorenjima, jer ona ne mogu primiti njegovo lukavstvo, ali ih on može prividno pokrenuti, ako to Bog dopusti, radi kušanja čoveka."
U istom duhovnom okviru, Sveti Ignjatije Brjančaninov, u drugom tomu Asketskih opita, piše:
"Demoni se mogu približiti životinjama, uznemiriti ih ili upotrebiti kao sredstvo za ustrašenje čoveka, ali ne mogu u njima obitavati. Duša čovečja je jedino mesto u kome demon može naći prebivalište."
Na osnovu tvrdnje Svetih otaca, zaključak je jednoznačan: životinje, kao beslovesna bića, nisu sposobne da prime demonsko obitavanje. Ukoliko se i dogodi da njihovo ponašanje deluje uznemirujuće ili neobjašnjivo, to se nikako ne može tumačiti kao "đavoimanost" u pravom smislu reči. Pre će biti da se, ukoliko Bog to dopusti, radi o spoljnjem delovanju demona koje ima za cilj da opomene čoveka, a ne da naudi samoj životinji.



Pouka velikog svetogorskog duhovnika otkriva da životinje, prema pravoslavnom učenju, ne reaguju samo na čovekove postupke, već osećaju ljubav, blagost i ono što čovek nosi duboko u sebi.
Monahinja Kornelija Ris govori o svom prisustvu molitvama za oslobođenje od đavoimanosti, upozoravajući da se suština duhovne borbe nalazi u molitvi, pokajanju i smirenju pred Bogom.
Otac Ljuba objasnio je kako pravoslavno učenje gleda na sudbinu celokupne tvorevine i njenu obnovu u budućem veku.
Protojerej moskovskog hrama Četrdeset sevastijskih mučenika ukazuje na granicu koju mnogi prelaze iz navike.
Reči velikog svetitelja otkrivaju zašto je prvi korak u svetinju važniji nego što nam se čini.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Svetitelj je podsećao da se odnos prema drugima ne može odvojiti od unutrašnjeg stanja čoveka.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Tanke jufke uvijaju se u krug i kuvaju preko krompira, a ovaj zasitni specijalitet može da se pripremi i za post na ulju.
Svetitelj je podsećao da se odnos prema drugima ne može odvojiti od unutrašnjeg stanja čoveka.
Istorijska svetinja vekovima je čuvala tragove vere i kulture Malopoljske, a sada je u velikom požaru nestala zajedno sa dragocenim istorijskim enterijerom.