PRAVILA PETROVSKOG POSTA: Recept dana, molitva i pouka Svetih Otaca za SREDU, 24. dan posta
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Crkva uči da demon može koristiti životinju kao oruđe – ali samo ako Bog to dopusti, i to radi pouke, opomene ili kušanja čoveka.
U eri sve većeg interesovanja za duhovne teme, a naročito one koje se tiču nevidljivog sveta, jedno od pitanja koje se često postavlja jeste – mogu li demoni posednuti životinje, posebno kućne ljubimce?
Na samom početku treba naglasiti osnovno pravilo crkvenog učenja: đavo može delovati samo na razumna bića, tj. na ljude, jer je samo čovek stvoren po liku Božijem, sa razumom, slobodnom voljom i duhovnom dušom.
Životinje nemaju takvu dušu, ne deluju po slobodnoj volji, već po instinktu, i zbog toga ne mogu biti "đavoimane" u pravom smislu reči.
Iako ne mogu biti "zaposednute“ u pravom smislu reči, Crkva uči da demon može koristiti životinju kao oruđe – ali samo ako Bog to dopusti, i to radi pouke, opomene ili kušanja čoveka.
Najpoznatiji primer iz Svetog pisma jeste zmija u Edenskom vrtu, koju je đavo iskoristio da bi prevario Evu (Post. 3,1). To, međutim, nije bilo istinsko zaposednuće, već privremeno delovanje i korišćenje prirode životinje kao sredstva.
Još upečatljiviji događaj je onaj iz Jevanđelja po Mateju (8,28–34) i po Marku (5,1–13), kada Gospod Isus Hristos izgoni demone iz dvojice besomučnih, a oni, po sopstvenom zahtevu i Božijem dopuštenju, ulaze u krdo svinja – koje se potom sručilo u more.
Sveti Jovan Zlatousti o ovom primeru je bio izričit.
"Demoni nisu ušli u svinje kao u razumna bića, jer svinje nemaju dušu koja bi mogla primiti lukavstvo. Ušli su u njih po dopuštenju Božijem, ne da bi njima naneli zlo, već da bi pokazali ljudima da bi, kad bi im bilo dopušteno, učinili isto to čoveku - i mnogo gore. Tako je Gospod dopustio da se svinje utope, da bi se videla sila demona i da bi ljudi shvatili koliko ih Hristos čuva". (Beseda na Jevanđelje po Mateju, 28. glava).
Isti svetitelj zaključuje:
"Nijedna beslovesna životinja ne može biti đavoimana, jer demon ima vlast samo nad onima koji mu se dobrovoljno pokoravaju."
Zlatousti dakle pravi jasnu razliku između privremenog delovanja i istinskog obitavanja. U slučaju svinja, radi se o Božijem dopuštenju, a ne o prirodnoj mogućnosti životinja da prime demonsko prisustvo.
Sveti Grigorije Bogoslov, u 40. Slovu "O krštenju", jasno ističe da demon ima vlast samo nad onima koji mu se svesno predaju:
"Demoni imaju vlast samo nad onima koji im se predaju kroz zloću i strast; ne nad životinjama, koje ne znaju ni dobro ni zlo".
U istom duhu piše i Sveti Vasilije Veliki u devetoj besedi Heksamerona:
"Sve životinje deluju po prirodi svojoj, ne po slobodnoj volji; zato ne može zloba obitavati u njima. Demon, pak, ima vlast samo nad slobodnom voljom čoveka."
Na sličan način govori i Blaženi Teofilakt Ohridski, tumačeći odlomak iz Jevanđelja po Marku (5,13), kada demoni ulaze u svinje:
"Svinje su, po dopuštenju Božijem, primile delovanje demonsko ne po svojoj prirodi, nego kao pokazivanje sile i zastrašivanje ljudi, da bi se oni obratili Bogu."
Sveti Nikodim Svetogorac u svojim spisima potvrđuje ovaj stav:
"Đavo nema vlast nad beslovesnim stvorenjima, jer ona ne mogu primiti njegovo lukavstvo, ali ih on može prividno pokrenuti, ako to Bog dopusti, radi kušanja čoveka."
U istom duhovnom okviru, Sveti Ignjatije Brjančaninov, u drugom tomu Asketskih opita, piše:
"Demoni se mogu približiti životinjama, uznemiriti ih ili upotrebiti kao sredstvo za ustrašenje čoveka, ali ne mogu u njima obitavati. Duša čovečja je jedino mesto u kome demon može naći prebivalište."
Na osnovu tvrdnje Svetih otaca, zaključak je jednoznačan: životinje, kao beslovesna bića, nisu sposobne da prime demonsko obitavanje. Ukoliko se i dogodi da njihovo ponašanje deluje uznemirujuće ili neobjašnjivo, to se nikako ne može tumačiti kao "đavoimanost" u pravom smislu reči. Pre će biti da se, ukoliko Bog to dopusti, radi o spoljnjem delovanju demona koje ima za cilj da opomene čoveka, a ne da naudi samoj životinji.



Otac Ljuba objasnio je kako pravoslavno učenje gleda na sudbinu celokupne tvorevine i njenu obnovu u budućem veku.
Protojerej moskovskog hrama Četrdeset sevastijskih mučenika ukazuje na granicu koju mnogi prelaze iz navike.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Bez jaja i mlečnih proizvoda, ovaj kremasti namaz može biti idealan izbor za dane posta na ulju, kao predjelo ili dodatak omiljenim jelima.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.