ZAŠTO NIKADA NE SMEMO REĆI DRUGOM DA NEŠTO MORA! Sveti Pajsije o tome gde vodi ophođenje bez rasuđivanja
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Čovek često misli da će drugoga promeniti ukorom, teškim rečima ili stalnim dokazivanjem da je u pravu. Međutim, iskustvo svetih otaca pokazuje da se ljudsko srce ne otvara silom, već ljubavlju, trpljenjem i tihom molitvom.
Kada vidimo da neko greši, da se udaljava od Boga ili da luta putem koji vodi u nemir i tamu, najlakše je osuditi ga.
Međutim, pravoslavni hrišćanin je pozvan da ne uzvraća gnevom na tuđu grešku, niti da se raduje kada vidi pad drugoga čoveka. Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve. Zato su naši stari govorili da nema veće pomoći bližnjem od molitve koja se prinosi sa suzama i čistom namerom.
Čovek može da odbaci savet, može da se naljuti na opomenu, ali molitva izgovorena pred Bogom nikada ne ostaje bez ploda.
Koliko puta se dešava da nekoga uporno savetujemo, a on postaje još tvrđi i zatvoreniji. Tada se pokazuje koliko su važne dobre misli i tiha ljubav. U pravoslavlju nije dovoljno samo spoljašnje ponašanje, već i ono što nosimo u srcu prema drugima.
Ako nekoga osuđujemo, preziremo ili neprestano u sebi napadamo, takve misli unose nemir i u nas i u njega. Ali, kada čoveka pomenemo na liturgiji, kada zapalimo sveću za njega i zamolimo Boga da mu podari svetlost i mir, tada se događa ono što ljudske reči ne mogu da učine.
Mnogi svetitelji učili su da se bližnji ne spasava pritiskom, već primerom. Čovek, koji nosi mir u sebi, često bez mnogo priče, više pomaže drugome nego neko ko izgovori hiljade rečenica.
Ljubav koja ne osuđuje ima snagu da omekša i najtvrđe srce. Zato su monasi i podvižnici često više plakali zbog tuđih grehova nego zbog sopstvenih muka, jer su znali koliko je dragocena svaka ljudska duša pred Bogom.
Starac Pajsije je govorio:
"Kada vaša duša tuguje zbog nekog, ne ispravljate ga rečima, nego se molite za njega, plačite, pominjite ga u crkvi. I mislite o njemu samo dobro, dobre misli su velika sila".
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Jednostavno, nekad Gospod dopušta da neko prođe kroz to iskustvo koje je na mnogo mesta opisano i u žitijama svetih, da bi nama preneo poruku da budemo ozbiljni i odgovorni kad je spasenje nas samih u pitanju, kaže protojerej-stavrofor Vladimir Stupar
Posebno težak može biti osećaj da je čovek izgubio i ono poslednje na šta se oslanjao.
Otac Dejan upozorava da mnogi vernici prave grešku očekujući neki natprirodi znak, zbog čega neretko odlažu donošenje važnih odluka.
Čovek koji živi molitvom ne postaje ravnodušan prema svetu, već slobodan od robovanja okolnostima.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Posle smrti patrijarha Adrijana car je zabranio izbor njegovog naslednika i stavio Crkvu pod državnu kontrolu, dok su njegove reforme i promene verskih običaja deo sveštenstva i naroda videli kao potvrdu najstrašnijih proročanstava.
Posebno težak može biti osećaj da je čovek izgubio i ono poslednje na šta se oslanjao.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.