ZAŠTO NIKADA NE SMEMO REĆI DRUGOM DA NEŠTO MORA! Sveti Pajsije o tome gde vodi ophođenje bez rasuđivanja
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Čovek često misli da će drugoga promeniti ukorom, teškim rečima ili stalnim dokazivanjem da je u pravu. Međutim, iskustvo svetih otaca pokazuje da se ljudsko srce ne otvara silom, već ljubavlju, trpljenjem i tihom molitvom.
Kada vidimo da neko greši, da se udaljava od Boga ili da luta putem koji vodi u nemir i tamu, najlakše je osuditi ga.
Međutim, pravoslavni hrišćanin je pozvan da ne uzvraća gnevom na tuđu grešku, niti da se raduje kada vidi pad drugoga čoveka. Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve. Zato su naši stari govorili da nema veće pomoći bližnjem od molitve koja se prinosi sa suzama i čistom namerom.
Čovek može da odbaci savet, može da se naljuti na opomenu, ali molitva izgovorena pred Bogom nikada ne ostaje bez ploda.
Koliko puta se dešava da nekoga uporno savetujemo, a on postaje još tvrđi i zatvoreniji. Tada se pokazuje koliko su važne dobre misli i tiha ljubav. U pravoslavlju nije dovoljno samo spoljašnje ponašanje, već i ono što nosimo u srcu prema drugima.
Ako nekoga osuđujemo, preziremo ili neprestano u sebi napadamo, takve misli unose nemir i u nas i u njega. Ali, kada čoveka pomenemo na liturgiji, kada zapalimo sveću za njega i zamolimo Boga da mu podari svetlost i mir, tada se događa ono što ljudske reči ne mogu da učine.
Mnogi svetitelji učili su da se bližnji ne spasava pritiskom, već primerom. Čovek, koji nosi mir u sebi, često bez mnogo priče, više pomaže drugome nego neko ko izgovori hiljade rečenica.
Ljubav koja ne osuđuje ima snagu da omekša i najtvrđe srce. Zato su monasi i podvižnici često više plakali zbog tuđih grehova nego zbog sopstvenih muka, jer su znali koliko je dragocena svaka ljudska duša pred Bogom.
Starac Pajsije je govorio:
"Kada vaša duša tuguje zbog nekog, ne ispravljate ga rečima, nego se molite za njega, plačite, pominjite ga u crkvi. I mislite o njemu samo dobro, dobre misli su velika sila".
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Jednostavno, nekad Gospod dopušta da neko prođe kroz to iskustvo koje je na mnogo mesta opisano i u žitijama svetih, da bi nama preneo poruku da budemo ozbiljni i odgovorni kad je spasenje nas samih u pitanju, kaže protojerej-stavrofor Vladimir Stupar
Kada čovek srce ispuni poverenjem u Boga, tada i ono što izgleda nepodnošljivo dobija sasvim drugačiji smisao.
Gospod i pre nego što ga zamolimo sve čuje i sve zna, opominjao je starac Ilija.
Duhovna praksa i te kako utiče na zdravlje.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Kada čovek srce ispuni poverenjem u Boga, tada i ono što izgleda nepodnošljivo dobija sasvim drugačiji smisao.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
U besedi za subotu 4. sedmice po Duhovima, Sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na razliku između prolazne slave i one koja dolazi od Boga.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
U sekundi posle greha, prema starcu Nikonu Voborjevu, odlučuje se unutrašnji ishod, a jedna kratka molitva menja tok onoga što sledi.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.