ZAŠTO NIKADA NE SMEMO REĆI DRUGOM DA NEŠTO MORA! Sveti Pajsije o tome gde vodi ophođenje bez rasuđivanja
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Čovek često misli da će drugoga promeniti ukorom, teškim rečima ili stalnim dokazivanjem da je u pravu. Međutim, iskustvo svetih otaca pokazuje da se ljudsko srce ne otvara silom, već ljubavlju, trpljenjem i tihom molitvom.
Kada vidimo da neko greši, da se udaljava od Boga ili da luta putem koji vodi u nemir i tamu, najlakše je osuditi ga.
Međutim, pravoslavni hrišćanin je pozvan da ne uzvraća gnevom na tuđu grešku, niti da se raduje kada vidi pad drugoga čoveka. Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve. Zato su naši stari govorili da nema veće pomoći bližnjem od molitve koja se prinosi sa suzama i čistom namerom.
Čovek može da odbaci savet, može da se naljuti na opomenu, ali molitva izgovorena pred Bogom nikada ne ostaje bez ploda.
Koliko puta se dešava da nekoga uporno savetujemo, a on postaje još tvrđi i zatvoreniji. Tada se pokazuje koliko su važne dobre misli i tiha ljubav. U pravoslavlju nije dovoljno samo spoljašnje ponašanje, već i ono što nosimo u srcu prema drugima.
Ako nekoga osuđujemo, preziremo ili neprestano u sebi napadamo, takve misli unose nemir i u nas i u njega. Ali, kada čoveka pomenemo na liturgiji, kada zapalimo sveću za njega i zamolimo Boga da mu podari svetlost i mir, tada se događa ono što ljudske reči ne mogu da učine.
Mnogi svetitelji učili su da se bližnji ne spasava pritiskom, već primerom. Čovek, koji nosi mir u sebi, često bez mnogo priče, više pomaže drugome nego neko ko izgovori hiljade rečenica.
Ljubav koja ne osuđuje ima snagu da omekša i najtvrđe srce. Zato su monasi i podvižnici često više plakali zbog tuđih grehova nego zbog sopstvenih muka, jer su znali koliko je dragocena svaka ljudska duša pred Bogom.
Starac Pajsije je govorio:
"Kada vaša duša tuguje zbog nekog, ne ispravljate ga rečima, nego se molite za njega, plačite, pominjite ga u crkvi. I mislite o njemu samo dobro, dobre misli su velika sila".
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Gosti su naglasili da su želeli da rad koji im predstoji započnu posetama Gračanici i Visokim Dečanima, saopštila je Eparhija raško-prizrenska.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Gledajući kako nevini ljudi stradaju, Nestor nije mogao da ostane ravnodušan.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Smirenje podrazumeva da čovek ne pristupa molitvi kao da mu Bog nešto duguje, već sa svešću da ne zna uvek šta je za njega najbolje.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Molitva nije rezervisana samo za trenutke velike nevolje, bolesti ili straha, već predstavlja važan deo svakodnevnog života hrišćanina.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Gosti su naglasili da su želeli da rad koji im predstoji započnu posetama Gračanici i Visokim Dečanima, saopštila je Eparhija raško-prizrenska.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.