KAD VAM KRENE U ŽIVOTU, OBAVEZNO OVO URADITE! Sveti Jovan Zlatousti kaže da ćete tako "umnožiti radost"!
I dobro i loše je od Gospoda.
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
U vremenu u kojem se svakodnevica često doživljava kao teret, a brige kao nešto što se podrazumeva, pravoslavna vera podseća čoveka na jednu tihu, ali duboku istinu - da način na koji gledamo na život nije beznačajan, već presudan.
Misao, reč i unutrašnje raspoloženje oblikuju ne samo naš dan, već i naše biće. Čovek koji neprestano ponavlja da mu je teško, polako počinje da živi upravo tu težinu, dok onaj koji u svemu vidi smisao i Božiji promisao, pronalazi snagu i tamo gde je drugi ne vide.
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
"Slava Bogu za sve" nije puka izreka, već duhovni stav koji menja pogled na svet. I u nevolji i u radosti, vernik je pozvan da prepozna darove koje mu Bog šalje - ponekad očigledne, a ponekad skrivene iza iskušenja. Jer upravo kroz iskušenja čovek raste, uči se strpljenju, smirenju i veri.
Savremeni čovek često zaboravlja koliko su njegove reči snažne. Ono što izgovara, ne ostaje samo u vazduhu - to se usađuje u njegovo srce, u njegov um, pa i u njegovo telo.
Stalno žaljenje, ogorčenost i beznađe postaju deo unutrašnjeg sveta, oblikujući način na koji čovek vidi i sebe i druge. Nasuprot tome, reči vere, nade i zahvalnosti donose mir i postepeno preobražavaju čoveka iznutra.
Upravo o toj snazi reči i misli govorio je i arhimandrit Andrej Konanos, ukazujući na to koliko je važno da čovek vodi računa ne samo o onome što čini, već i o onome što izgovara i u šta veruje:
- Ako budeš govorio da ti je život težak, i ako veruješ da je težak, on će takav i biti. Zato, ujutro, kada te komšije pitaju šta ima novo, nemojte reći: "A šta će biti? Svaki dan ista muka". Ne govori to. Znaš zašto? Zato što te sluša celo tvoje telo. Sve tvoje ćelije to slušaju. I ako 365 dana u godini govoriš da ti je život težak, da ne možeš ništa da promeniš, to na kraju uđe u tebe i izjeda te. Zato govori: "Slava Bogu! Sve će biti dobro. Bog mi uvek šalje darove."
I dobro i loše je od Gospoda.
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše.
Sveti oci često su podsećali da pad sam po sebi ne određuje put čoveka, već odnos prema tom padu.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Delovanje demona, prema učenju crkve, nije uvek dramatično i vidljivo - naprotiv, najčešće je tiho, skriveno i prilagođeno slabostima svakog čoveka.
Sveti oci vekovima su upozoravali da čovek nije odgovoran samo za svoja dela, već i za ono što dopušta da se zadrži u njegovom umu.
Pogled koji je obojen sumnjom, osudom i nepoverenjem često ne govori toliko o onome koga gledamo, koliko o stanju sopstvenog srca.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Pravoslavni hrišćani vekovima su dan započinjali i završavali molitvom, verujući da se kroz nju osvećuje i čovek i dom u kojem živi.
Smirenje ne znači ponižavanje sebe, već sposobnost da čovek prizna svoje slabosti, bez potrebe da stalno dokazuje drugima koliko vredi.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Irinu po starom i Svetog mučenika Teodota i sedam mučenica po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana I, pape, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.