KAD VAM KRENE U ŽIVOTU, OBAVEZNO OVO URADITE! Sveti Jovan Zlatousti kaže da ćete tako "umnožiti radost"!
I dobro i loše je od Gospoda.
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
U vremenu u kojem se svakodnevica često doživljava kao teret, a brige kao nešto što se podrazumeva, pravoslavna vera podseća čoveka na jednu tihu, ali duboku istinu - da način na koji gledamo na život nije beznačajan, već presudan.
Misao, reč i unutrašnje raspoloženje oblikuju ne samo naš dan, već i naše biće. Čovek koji neprestano ponavlja da mu je teško, polako počinje da živi upravo tu težinu, dok onaj koji u svemu vidi smisao i Božiji promisao, pronalazi snagu i tamo gde je drugi ne vide.
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
"Slava Bogu za sve" nije puka izreka, već duhovni stav koji menja pogled na svet. I u nevolji i u radosti, vernik je pozvan da prepozna darove koje mu Bog šalje - ponekad očigledne, a ponekad skrivene iza iskušenja. Jer upravo kroz iskušenja čovek raste, uči se strpljenju, smirenju i veri.
Savremeni čovek često zaboravlja koliko su njegove reči snažne. Ono što izgovara, ne ostaje samo u vazduhu - to se usađuje u njegovo srce, u njegov um, pa i u njegovo telo.
Stalno žaljenje, ogorčenost i beznađe postaju deo unutrašnjeg sveta, oblikujući način na koji čovek vidi i sebe i druge. Nasuprot tome, reči vere, nade i zahvalnosti donose mir i postepeno preobražavaju čoveka iznutra.
Upravo o toj snazi reči i misli govorio je i arhimandrit Andrej Konanos, ukazujući na to koliko je važno da čovek vodi računa ne samo o onome što čini, već i o onome što izgovara i u šta veruje:
- Ako budeš govorio da ti je život težak, i ako veruješ da je težak, on će takav i biti. Zato, ujutro, kada te komšije pitaju šta ima novo, nemojte reći: "A šta će biti? Svaki dan ista muka". Ne govori to. Znaš zašto? Zato što te sluša celo tvoje telo. Sve tvoje ćelije to slušaju. I ako 365 dana u godini govoriš da ti je život težak, da ne možeš ništa da promeniš, to na kraju uđe u tebe i izjeda te. Zato govori: "Slava Bogu! Sve će biti dobro. Bog mi uvek šalje darove."
I dobro i loše je od Gospoda.
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše.
Sveti oci često su podsećali da pad sam po sebi ne određuje put čoveka, već odnos prema tom padu.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
Budi deo Religija.rs zajednice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Pomagao je siromašnima i udovicama, a svojim svedočenjem Hrista priveo je veri i one koji su se ranije bavili čarobnjaštvom.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
hrana nije samo telesna potreba, već i Božji blagoslov.
Hrišćanin je pozvan da se Bogu obraća i u radosti i u nevolji, verujući da nijedna teškoća nije izvan njegovog promisla.
Kada čovek srce ispuni poverenjem u Boga, tada i ono što izgleda nepodnošljivo dobija sasvim drugačiji smisao.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.
Patrijarh Porfirije i iguman Jefrem saopštili su radosnu vest tokom razgovora koji su hiljade vernika pratile uživo.