ŠTA RADI ĐAVO ČOVEKU KAD KRENE KOD SVEŠTENIKA: Prepodobni Varsanufije Optinski otkriva kako tad brzo delovati i šta činiti
Sotona čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno.
Delovanje demona, prema učenju crkve, nije uvek dramatično i vidljivo - naprotiv, najčešće je tiho, skriveno i prilagođeno slabostima svakog čoveka.
U hrišćanskom predanju, demoni nisu simbolične slike zla, već duhovna bića koja su, prema učenju Crkve, otpala od Boga.
Sveti oci ih opisuju kao pale anđele, bića koja su zloupotrebila slobodu i umesto svetlosti izabrala tamu. Njihovo delovanje nije uvek dramatično i vidljivo; naprotiv, najčešće je tiho, skriveno i prilagođeno slabostima svakog čoveka.
Prema učenju Pravoslavne crkve, demoni nemaju vlast nad čovekom ako im je on ne daje. Oni ne mogu da nateraju, ali mogu da nagovore. Njihovo osnovno oružje su - misli.
Čoveku najpre prilaze kroz sitnice. Kroz rasejanost u molitvi, kroz iznenadni talas sumnje, kroz bezrazložnu razdražljivost. Njihov cilj nije odmah veliki pad, već postepeno udaljavanje od Boga - prekid pažnje, hlađenje srca, gubitak duhovne budnosti. Kada se čovek navikne na takvo stanje, strasti počinju da jačaju: gordost, gnev, bludne misli, zavist, očajanje.
O ovoj tihoj, ali stvarnoj borbi govori i monah Kiprijan, objašnjavajući kako demoni deluju na čoveka u svakodnevici:
- Ako otvorite molitvenik i odmah vam se u glavu uvuku misli: "Jesam li isključio peglu? Moram sutra da pozovem kolegu... Šta ima nešto ukusno za jelo?" znajte da je to produkt mračnih sila. Ovo je, zapravo, jedan od najčešćih i svakodnevnih primera kako one deluju.
Kaže da demoni najčešće deluju kroz "prolazne misli".
- Sednete da se pomolite ili jednostavno razmišljate o nečemu važnom i vašu pažnju odmah privlače svakodnevne sitnice. Cilj je jedan, da vas odvrati od glavne stvari, da prekine vašu vezu sa Bogom.
Kaže da ako se jave kod kod čoveka "glasovi" i opsesivne slike, da je u pitanju dublji novo uticaja.
- Misao može postati toliko jasna da zvuči u vašoj glavi kao tuđa.
Mračne sile ne samo da sugerišu misli, ističe monah Kiprijan, već i direktno utiču na ljudske duše, izazivajući negativna osećanja.
- Nerviranje i bes tad se bude naizgled niotkuda. Ako im se stalno prepuštate, "živite ih i ispaljujete", strast gneva će samo rasti. Čovek postaje napete naravi, neobuzdane i, kako kažu u narodu, "besne". U ovom trenutku, zla sila može zaista da upravlja čovekom .
On naglaša da demoni mogu dovesti čoveka i u stanje apatije i potiskivanje volje. - Odjednom i bez razloga, snaga i želja da se ide u crkvu, moli i čini dobra dela nestaju. To nije lenjost, već direktno potiskivanje volje, kada demoni lišavaju čoveka duhovne i emocionalne snage. Sotona čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno. Lik Presvete Bogorodice predstavlja najuzvišeniji obrazac majčinstva u pravoslavlju. Reći nešto što je istinito, ali u pogrešno vreme, pred pogrešnim ljudima i sa pogrešnim srcem, može naneti veću štetu nego laž. Sveti oci vekovima su upozoravali da čovek nije odgovoran samo za svoja dela, već i za ono što dopušta da se zadrži u njegovom umu.

ŠTA RADI ĐAVO ČOVEKU KAD KRENE KOD SVEŠTENIKA: Prepodobni Varsanufije Optinski otkriva kako tad brzo delovati i šta činiti
OVE ŽENE SU NAJOPASNIJA BIĆA NA SVETU! Arhimandrit Hrizostom kaže da su čak strah i trepet i za demone!
KAD ISTINA POSTAJE DEMONSKO ORUŽJE: Otac Andrej o stvarima o kojima se uvek mora ćutati
OVO MOŽE UNIŠTITI ČOVEKA I TOTALNO MU PROMENITI CEO ŽIVOTNI PUT! Sveti Varsanufije kaže da nije svejedno o čemu mislite
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Kako uče Sveti oci, nije strašan sam kraj života, već stanje duše u kojem čovek dočekuje taj trenutak.
Podvig posta, molitve i pokajanja menja čoveka iznutra, ali istovremeno otkriva i koliko je ljudska priroda krhka i osetljiva.
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
U jednoj kratkoj rečenici sadržano je upozorenje koje se tiče svakodnevnih odluka, tuđih uticaja i unutrašnjeg rasula koje ljudi često ne prepoznaju na vreme.
Kada vernici po crkvenoj tradiciji obilaze grobove i pale sveće, u srpskoj prestonici će biti na snazi posebna saobraćajna i organizaciona pravila na gradskim grobljima.
Rečenice iz dela arhimandrita Jovana Radosavljevića donose prikaz stradanja Svetih novomučenika i njihovog mesta u crkvenom pamćenju.
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti.