PROFESOR VLADIMIR VUKAŠINOVIĆ O FENOMENU "DEPRESIJE NEDELJE" I ZBOG ČEGA NASTAJE: Evo koga ona pogađa i koji su zavet svojih predaka ti ljudi zaboravili da ispune
Iako se na prvi pogled čini da su odmor, slobodno vreme i lični izbor dovoljni da ispune čoveka, iskustvo pokazuje da najveći broj ljudi baš nedeljom se bore sa osećajem tuge, nemira i neispunjenosti.
U vremenu kada je nedelja za mnoge postala tek produžetak vikenda, dan bez jasnog smisla i unutrašnjeg mira, sve češće se govori o neobjašnjivoj praznini koja se tog dana javlja kod velikog broja ljudi.
Iako se na prvi pogled čini da su odmor, slobodno vreme i lični izbor dovoljni da ispune čoveka, iskustvo pokazuje da najveći broj ljudi baš nedeljom se bore sa osećajem tuge, nemira i neispunjenosti.
O tom fenomenu i njegovom uzroku govorio je profesor Bogoslovskog fakulteta u Beogradu Vladimir Vukašinović:
- Neko ne ide u crkvu i nedeljom pre podne spava, ide na pijacu, ide u kafić da pije espreso, zove prijatelje, gleda televiziju, puši cigarete itd. I oseća neku unutrašnju tugu, nešto mu nedostaje. To je ta depresija nedelje, koju mnogi psiholozi i sociolozi tumače govoreći da čovek radi cele sedmice, a kada nema šta da radi, onda taj nerad u njemu oslobađa strahove i misli kojima se ne bavi radnim danima - počeo je profesor Vukašinović.
Nemanja Pančić
Profesor Vladimir Vukašinović
Moguće je, ističe, da je delimično i to u pitanju, ali suštinski je nedeljom nesrećan i depresivan onaj čovek koji nije vernik, jer nije otišao na ono mesto na koje je trebalo da ode.
- Nije otišao pred oltar Božiji, pred svetinju Božiju, gde su svi njegovi preci išli, a njegovo biće to pamti, njegovo tkivo pamti, njegova podsvest pamti, njegovo biće čezne za tim. Kada taj naš nevernik pođe u crkvu, kada se krsti, promeni se i pokaje, kad počne da dolazi na bogosluženja, prvo mu bude teško, bole ga noge, dugo traje, ne razume, jedva čeka da se završi.
KieferPix/Shutterstock
Depresija nedelje je karakteristična za ljude koji su nevernici
A onda, tvrdi, polako počinje to da voli.
- Voli, voli i jednoga dana on više ne može da zamisli nedelju, a da ne ode u crkvu. Eto, to je to veliko drvo vere koje je u njemu poraslo, a ono raste kroz bogosluženje, kroz post, kroz molitvu i kroz svaki hrišćanski trud."
Čovek je stvoren da voli i da bude voljen. Ima takav ogroman potencijal u sebi, po slici Božjoj je stvoren i stvoren je da voli. I ako ne voli, ako tu ljubav koju ima ne dadne, ne podeli, ne potroši, ona ostaje u njemu i vraća mu se kao bumerang, istakao je otac Vasilije.
Na Veliku Gospojinu u Derventi proslavljena je hramovna slava Sabornog hrama i slava grada, a mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o stradanju, odbrani naroda i značaju molitve za upokojene.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.
Sekretar Eparhije kruševačke podseća na događaj koji je Presveta Bogorodica radosno očekivala i otkriva zašto ovaj dan nije samo uspomena na njeno upokojenje.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Dar srpskih iseljenika postao je više od ukrasa, noseći snažnu poruku ljubavi prema rodnom gradu, vernosti svetinji i zajedništvu koje ne prekida ni velika udaljenost.