Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici služena je svečana sveta Liturgija koju je predvodio patrijarh srpski Porfirije, u sabranju koje je okupilo više arhijereja, sveštenstva i monaštva, ali i snažan duhovni i simbolički sloj pravoslavnog života.
Patrijarhu su sasluživali mitropoliti crnogorsko-primorski Joanikije i australijsko-novozelandski Siluan, vikarni episkop dioklijski Pajsije, kao i arhimandrit Jefrem, iguman manastira Vatopeda, zajedno sa brojnim sveštenicima i monasima. Svečanost u Podgorici time je dobila pečat šireg crkvenog sabranja, u kojem se liturgijski život prirodno prelio u susret, dar i zajedničku molitvu.
Darovi koji povezuju manastire i narod
Poseban trenutak sabranja bio je čin darivanja i ukazivanja časti, u kojem su potvrđene veze između manastira, episkopija i vernog naroda. Arhimandrit Jefrem uručio je poklone mitropolitu Joanikiju, Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja i igumanu podmainskom Rafailu. Tom prilikom, u znaku bratske ljubavi i duhovnog jedinstva, darovana je panagija sa ikonom Presvete Bogorodice koja drži Pojas Presvete Bogorodice.
U obraćanju koje je pratilo ovaj čin, iguman Vatopeda podsetio je na duhovni značaj svetinje koja ovih dana okuplja vernike:
- Mi smo, kao znak ljubavi prema vašem delu i žrtvi koju činite, doneli jednu panagiju koja je replika manastirske panagije sa ikonom Presvete Bogorodice koja drži Časni Pojas. Časni Pojas Presvete Bogorodice najveći je blagoslov koji je Srbija do sada dobila. Hiljade i hiljade ljudi dolaze. Ljudi dolaze i poklanjaju se Časnom Pojasu i odlaze u drugačijem stanju. I mi, u znak prisustva njenog Časnog Pojasa, darujemo Njegovom Visokopreosveštenstvu ovu panagiju da se uvek seća prisustva Časnog Pojasa Presvete Bogorodice - rekao je iguman Jefrem.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornom hramu u Podgorici
Darivanje je nastavljeno i nakon toga. Iguman manastira Vatopeda darivao je Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja ikonu Presvete Bogorodice Vatopedske sa Časnim Pojasom, podsećajući na istorijske veze Svetog kneza Lazara i manastira Vatopeda.
- Hramu Vaskrsenja Hristovog darujemo časnu ikonu Presvete Bogorodice Vatopedske sa njenim Časnim Pojasom. Blagodarni smo Svetom knezu Lazaru, koji je poklonio manastiru Vatopedu veliki deo Časnog Pojasa, ali i veliki deo Časnog i Životvornog Krsta, koji neprestano mirotoči. Naše prisustvo u Srbiji i ovde u Crnoj Gori jeste, u stvari, malo uzdarje za sve ono što je veliki srpski knez i car Lazar učinio za manastir. Presveta Bogorodica neka bude sa svima vama - kazao je iguman Jefrem
Arhimandrit Rafailo i poruka o monaškom životu
Na kraju sabranja posebno je naglašen čin koji se odnosi na igumana manastira Podmajne, oca Rafaila. Arhimandrit Jefrem uručio mu je naprsni krst, a patrijarh srpski Porfirije dodelio mu je čin arhimandrita, čime je potvrđeno njegovo mesto u savremenom monaškom životu.
- Vaše Visokopreosveštenstvo, dozvolite nam - doneli smo i jedan naprsni krst sa pojasom Presvete Bogorodice, da ga darujemo ocu Rafailu, jer mi volimo i poštujemo oca Rafaila zato što u velikoj meri doprinosi da se monaška obitelj uzdigne u Crnoj Gori. Njegova Svetost, patrijarh srpski, dirnuo me je kada je govorio o Svetom Justinu Ćelijskom. Kada se vidi zdravlje jedne eparhije i naroda? Kada ima monaštva. To je govorio i Sveti Justin, savremenik i ispovednik, koji se moli za sve monahe - zaključio je iguman vatopedski Jefrem.
Šta je arhimandrit?
Foto: Religija.rs
Igumanu Rafailu dodeljen je čin arhimandrita
Arhimandrit je visoko monaško zvanje u Pravoslavnoj crkvi, koje se dodeljuje iskusnim igumanima manastira ili monasima koji su se posebno istakli u duhovnom i crkvenom životu. Reč potiče iz grčkog jezika i u doslovnom prevodu označava „poglavara manastira“.
U praksi, arhimandrit je monah koji ima viši stepen odgovornosti u monaškoj hijerarhiji, često sa ulogom upravljanja većim manastirom ili sa poverenim crkvenim dužnostima izvan manastirske zajednice. Ovo zvanje ne predstavlja episkopski čin, ali se uobičajeno dodeljuje kao priznanje za dugogodišnju službu, duhovni autoritet i ugled u monaškom životu.
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi, čin arhimandrita najčešće se dodeljuje igumanima manastira koji su svojim delovanjem doprineli jačanju monaškog poretka i crkvenog života, a dodeljuje ga patrijarh ili nadležni episkop.
Na predlog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, naprsnim krstom odlikovan je i protojerej Igor Balaban, sekretar Eparhijskog upravnog odbora Mitropolije crnogorsko-primorske.
Liturgijsko sabranje nastavljeno je i nakon bogosluženja u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, gde je arhimandrit Jefrem održao duhovno predavanje, zaokružujući dan koji je u Podgorici dobio oblik duhovnog susreta i svedočanstva o živom monaškom i liturgijskom predanju.
Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da će jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, na molbu patrijarha Porfirija i uz blagoslov igumana manastira Vatoped, u Hramu Svetog Save ostati duže nego što je planirano.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U svetinji nadomak Budve služena je liturgija za pamćenje – bratija je dobila nove podvižnike, dok je mitropolit Joanikije govorio o tajni sveštenstva i iskušenjima kroz koja hrišćani prolaze.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.