Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Prava vera se najjasnije prepoznaje onda kada čovek pruži pomoć onome kome je potrebna, posebno ako je upućena onima koji žive u strahu, nemaštini i neizvesnosti. Upravo takvu poruku nosi Pojas Presvete Bogorodice, jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, pred kojom su desetine hiljada vernika u Beogradu stajale u tišini, sa suzama, molitvama i nadom u srcu.
Tišina pred svetinjom i odluka koja je usledila
Dok su prilazili svetinji da joj se poklone i celivaju, mnogi su ostavljali priloge, ne razmišljajući o njihovoj vrednosti, već o blagoslovu koji nose. Sada je saopšteno da će taj novac biti upućen tamo gde je srpskom narodu najpotrebnije - porodicama na Kosovu i Metohiji.
Arhimandrit Jefrem, iguman Velikog i Svetog manastira Vatoped na Svetoj Gori, saopštio je prilikom privremenog odlaska iz Beograda da vatopedsko bratstvo sav novac koji verni narod priloži tokom poklonjenja Časnom pojasu Presvete Bogomajke Marije stavlja na raspolaganje Njegovoj Svetosti patrijarhu srpskom g. Porfiriju.
Među vernicima ova vest nije dočekana samo kao odluka o pomoći. Mnogi su u njoj videli snažnu duhovnu vezu između Svete Gore, srpskog naroda i Kosova i Metohije - mesta koje za pravoslavne Srbe nije samo deo zemlje, već prostor dubokog duhovnog pamćenja, stradanja i opstanka.
Vera koja se pretvara u delo
Patrijarh srpski Porfirije zahvalio je starcu Jefremu i bratiji manastira Vatoped na bratskoj ljubavi prema Srpskoj Patrijaršiji i saopštio da će prilozi biti namenjeni srpskim porodicama na Kosovu i Metohiji, ali i drugim čovekoljubivim delima.
U vremenu kada mnogi sve češće sumnjaju u solidarnost među ljudima, ova odluka dobila je posebnu težinu. Jer svaki prilog ostavljen pred svetinjom postaće pomoć porodicama koje često žive daleko od očiju javnosti, u enklavama i svakodnevnoj neizvesnosti, ali čvrsto vezane za svoju veru, crkvu i ognjišta.
ST/Dragan Kadić
Vernici celivaju Pojas Presvete Bogorodice u Hramu Svetog Save
Za mnoge vernike upravo se u tome vidi prava snaga pravoslavlja - da molitva ne ostane samo izgovorena reč, već da postane delo. Da kandilo koje gori pred ikonom istovremeno donese svetlost i nečijem domu. Da poklonjenje svetinji ne bude samo lična uteha, nego i način da se pomogne drugome.
Dolazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice u Srbiju već je ostavio dubok trag među narodom. Redovi vernika, tišina u hramovima i ljudi koji su satima čekali da celivaju svetinju pokazali su koliko je potreba za duhovnom utehom velika. Odluka da se prilozi usmere ka srpskom narodu na Kosovu i Metohiji toj poseti dala je još dublji smisao - da vera bude povezana sa brigom za bližnjeg.
Tako će darovi ostavljeni pred svetinjom postati pomoć onima kojima je najpotrebnija - hrana, lekovi, školski pribor, ogrev i podrška porodicama koje opstaju na prostoru na kome se vekovima čuvaju najdublji koreni srpskog pravoslavlja.
Zato ova vest nije samo priča o novcu i prilozima. Ona govori o tome da među pravoslavnim narodom i dalje postoji ono najvažnije - osećaj da niko nije zaboravljen.
Među vernim narodom koji je primio blagoslov sa Svete Gore otvorilo se pitanje pravilnog ophođenja prema osveštanoj trakici, a sveštenici iznose pojašnjenje u skladu sa crkvenom praksom.
Dok su kolone vernog naroda ispred hrama na Vračaru sve duže, među vernicima se javlja pitanje da li će osveštani darovi biti dovoljni za sve koji čekaju poklonjenje.
Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Pouka svetogorskog starca otkriva kako se iz osećaja nepravde rađa sukob među ljudima i na koji način se taj tihi mehanizam može prekinuti pre nego što preraste u razdor između najbližih.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Kolona duža od kilometar i po proteže se vračarskim ulicama, dok poklonici iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore poručuju da nijedno čekanje nije teško kada među srpski narod stigne ovakva svetinja.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Dok su kolone vernog naroda ispred hrama na Vračaru sve duže, među vernicima se javlja pitanje da li će osveštani darovi biti dovoljni za sve koji čekaju poklonjenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Krvnik je pokušavao da ga natera da uzvikne "Živio Pavelić", ali odgovor starca iz Hercegovine i danas se pamti kao jedna od najpotresnijih scena iz vremena logora smrti.
U besedi za petak 7. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na stvarnost u kojoj se ljudske osude preobražavaju, a ono što je poniženo dobija novo, uzvišenije značenje.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.