U svetinji nadomak Budve služena je liturgija za pamćenje – bratija je dobila nove podvižnike, dok je mitropolit Joanikije govorio o tajni sveštenstva i iskušenjima kroz koja hrišćani prolaze.
U manastiru Podmaine, nadomak Budve, na praznik Nerukotvorene ikone Gospoda Isusa Hrista, Svetog Jevstatija, drugog arhiepiskopa srpskog, prepodobnih Romana, Rafaila Banatskog i Joakima Osogovskog, služena je sveta liturgija koju je predvodio mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. Ovaj svečani dan u svetinji bio je ispunjen ne samo prazničnom radošću, već i duhovnim događajima od velikog značaja za bratstvo manastira Podmaine.
Foto: SPC
Sasluživali su brojni oci i igumani crnogorskih manastira: arhimandrit Benedikt, iguman manastira Miholjska Prevlaka; jeromonah Rafailo, domaćin i iguman Podmaina; jeromonah Evstatije iz manastira Svetog Nikole na Obodu; protosinđel Justin, iguman manastira Podlastva; jeromonah Joakim, iguman manastira Vranjina; protosinđel Kliment; protojereji Petar Cerović, Siniša Smiljić, Aleksandar Lekić i Aleksandar Orlandić; kao i brojno sveštenomonaštvo.
Novi podvizi bratije
Pre početka liturgije, mitropolit Joanikije obukao je u poslušničko odjejanije Darija i Uroša, dok su Veljko i Pavle primili monaški postrig i dobili imena Arsenije i Avakum. U čin jerođakona rukopoložen je ipođakon Atanasije, a jerođakon Josif uzdignut je u čin jeromonaha.
Foto: SPC
Mitropolit je u arhipastirskom slovu čestitao praznik i imendan igumanu Rafailu i bratiji, ističući da je liturgijsko sabranje krunisano velikim događajima za manastirsko bratstvo:
— Danas, kao što smo uobičajili, došli smo povodom imendana našeg oca igumana Rafaila i njegove bratije… Ali nismo samo imali radost zbog praznika Presvete Bogorodice i imendana, nego i zbog novih, divnih i velikih događaja, značajnih za ovu svetu obitelj. Dvojicu bratije, Uroša i Darija, danas smo blagoslovili da budu poslušnici u ovoj svetoj obitelji… Neka ih Gospod svojom milošću ukrepi, da im daruje snage da izdrže podvig koji su uzeli — kazao je mitropolit Joanikije.
Foto: SPC
Mitropolit Joanikije
"Monaški put je put služenja i smirenja"
Podsećajući da je put monaštva težak, ali i blagosloven, vladika je naglasio da su Arsenije i Avakum sada ušli u svetinju podviga:
— Neka ih Gospod ukrepi svojom blagodaću, svojom milošću, svojom silom, svojom ljubavlju. Da ovaj put monaškog služenja i smirenja vrše na svoje spasenje i na radost Crkve Božje… Daj, Bože, da zasvetle kao što sveće u hramu Gospodnjem svetle, goreći i služeći slavi Božjoj — poručio je mitropolit.
Posebnu radost donelo je i rukopoloženje sabraće Josifa i Atanasija, koje je vladika opisao kao — vrh radosti ove svete službe.
Foto: SPC
Monaški podstrig
Tajna sveštenstva i iskušenja
Govoreći o svetoj tajni sveštenstva, mitropolit je podsetio da služba oltara nosi i posebna iskušenja:
— Iako smo sveštenici i mi smo pod gresima i manama i pod slabostima, pa prolazimo kroz velika iskušenja. Ali upravo tada Gospod proverava svoje sluge, da bi im kasnije dao veću blagodat i da bi ih uzveo na još veći stepen služenja. Kada je najteže… tada treba ostati čvrst na putu Gospodnjem — rekao je mitropolit, naglašavajući da kroz iskušenja hrišćani dobijaju duhovne vence, kao što se i zlato prečišćava u ognju.
"Celo nebo se raduje"
Na kraju besede mitropolit Joanikije je poručio da se celokupno nebo raduje kada hrišćani, a naročito monasi i sveštenoslužitelji, odluče da slede put Gospodnji:
— Ne treba da se bojimo, jer sve ono što Gospod od nas traži, On nam to i omogućava svojom milošću. Neka budu srećni imendani, srećno rukopoloženje, monaški postrizi i ovoj novoj bratiji koji su danas postali poslušnici neka Gospod bude od pomoći. Celo nebo se raduje kada hrišćani idu pravim, istinskim putem Njegovim — rekao je mitropolit.
Po završetku svete liturgije, osveštan je slavski kolač povodom imendana igumana Rafaila i bratije. Vernici su sa radošću učestvovali u ovom svečanom trenutku, ponoseći se što Podmaine, drevna svetinja budvanskog kraja, i dalje ostaje živo duhovno središte u kojem se rađaju novi podvižnici i sveštenoslužitelji Crkve Hristove.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
U besedi za subotu 15. Sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako su proročanstva najavljivala Hristov dolazak, dok je Njegova prava priroda ostala nedokučiva onima koji nisu prepoznali Cara slave.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Aleksandra Nevskog po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti sveštenomučenik Avtonom. Katolička crkva obeležava Presveto Ime Marijino, dok Jevreji danas slave prvi dan Roš Hašane, a muslimani počinju mesec rebiul-ahir.
Trud, molitva i podvig imaju svoje mesto, ali bez Božje blagodati ono što je posejano u srcu može ostati jalovo, dok se čak i vrlina može pretvoriti u novu priliku za gordost i samoljublje.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
Jedan od najdarovitijih pravoslavnih besednika današnjice, jeromonah Rafailo Boljević iz manastira Podmaine, održaće 3. juna na Vračaru tribinu pod nazivom „Jeste i biće“ – reč o večnim pitanjima postojanja, veri i unutrašnjem miru.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Plamen se širi planinskim područjem u blizini jedne od najvećih pravoslavnih svetinja na Balkanu, dok se sa posebnom pažnjom prati situacija oko manastirskog kompleksa i dalje širenje požara.
Pojedini mediji objavili da bi rad Mitropolije mogao da bude predmet posebne provere, dok izvor blizak mitropolitu Joanikiju tvrdi da nikakva zvanična najava nije stigla i da se takav potez za sada ne očekuje.
Na praznik Prenosa moštiju Svetog kneza Lazara okupili su se mitropoliti, sveštenstvo, monahinje, monasi i gosti iz više eparhija, a jubilej je obeležen svetom liturgijom, predstavljanjem životopisa znamenitih igumanija i dragocenog zapisa srpskog crkvenog pojanja.
Posle ocene odlazećeg poglavara Islamske zajednice u BiH da je beseda patrijarha Porfirija „ponovo otvorila“ ratne rane, episkop bihaćko-petrovački odgovorio je autorskim tekstom.
Beseda iz manastira Ćelije iz 1964. godine donosi duboko promišljanje o stradanju Preteče, Irodovom zločinu, ljudskom odnosu prema istini i tajni pravednikove smrti.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.