U svetinji nadomak Budve služena je liturgija za pamćenje – bratija je dobila nove podvižnike, dok je mitropolit Joanikije govorio o tajni sveštenstva i iskušenjima kroz koja hrišćani prolaze.
U manastiru Podmaine, nadomak Budve, na praznik Nerukotvorene ikone Gospoda Isusa Hrista, Svetog Jevstatija, drugog arhiepiskopa srpskog, prepodobnih Romana, Rafaila Banatskog i Joakima Osogovskog, služena je sveta liturgija koju je predvodio mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. Ovaj svečani dan u svetinji bio je ispunjen ne samo prazničnom radošću, već i duhovnim događajima od velikog značaja za bratstvo manastira Podmaine.
Foto: SPC
Sasluživali su brojni oci i igumani crnogorskih manastira: arhimandrit Benedikt, iguman manastira Miholjska Prevlaka; jeromonah Rafailo, domaćin i iguman Podmaina; jeromonah Evstatije iz manastira Svetog Nikole na Obodu; protosinđel Justin, iguman manastira Podlastva; jeromonah Joakim, iguman manastira Vranjina; protosinđel Kliment; protojereji Petar Cerović, Siniša Smiljić, Aleksandar Lekić i Aleksandar Orlandić; kao i brojno sveštenomonaštvo.
Novi podvizi bratije
Pre početka liturgije, mitropolit Joanikije obukao je u poslušničko odjejanije Darija i Uroša, dok su Veljko i Pavle primili monaški postrig i dobili imena Arsenije i Avakum. U čin jerođakona rukopoložen je ipođakon Atanasije, a jerođakon Josif uzdignut je u čin jeromonaha.
Foto: SPC
Mitropolit je u arhipastirskom slovu čestitao praznik i imendan igumanu Rafailu i bratiji, ističući da je liturgijsko sabranje krunisano velikim događajima za manastirsko bratstvo:
— Danas, kao što smo uobičajili, došli smo povodom imendana našeg oca igumana Rafaila i njegove bratije… Ali nismo samo imali radost zbog praznika Presvete Bogorodice i imendana, nego i zbog novih, divnih i velikih događaja, značajnih za ovu svetu obitelj. Dvojicu bratije, Uroša i Darija, danas smo blagoslovili da budu poslušnici u ovoj svetoj obitelji… Neka ih Gospod svojom milošću ukrepi, da im daruje snage da izdrže podvig koji su uzeli — kazao je mitropolit Joanikije.
Foto: SPC
Mitropolit Joanikije
"Monaški put je put služenja i smirenja"
Podsećajući da je put monaštva težak, ali i blagosloven, vladika je naglasio da su Arsenije i Avakum sada ušli u svetinju podviga:
— Neka ih Gospod ukrepi svojom blagodaću, svojom milošću, svojom silom, svojom ljubavlju. Da ovaj put monaškog služenja i smirenja vrše na svoje spasenje i na radost Crkve Božje… Daj, Bože, da zasvetle kao što sveće u hramu Gospodnjem svetle, goreći i služeći slavi Božjoj — poručio je mitropolit.
Posebnu radost donelo je i rukopoloženje sabraće Josifa i Atanasija, koje je vladika opisao kao — vrh radosti ove svete službe.
Foto: SPC
Monaški podstrig
Tajna sveštenstva i iskušenja
Govoreći o svetoj tajni sveštenstva, mitropolit je podsetio da služba oltara nosi i posebna iskušenja:
— Iako smo sveštenici i mi smo pod gresima i manama i pod slabostima, pa prolazimo kroz velika iskušenja. Ali upravo tada Gospod proverava svoje sluge, da bi im kasnije dao veću blagodat i da bi ih uzveo na još veći stepen služenja. Kada je najteže… tada treba ostati čvrst na putu Gospodnjem — rekao je mitropolit, naglašavajući da kroz iskušenja hrišćani dobijaju duhovne vence, kao što se i zlato prečišćava u ognju.
"Celo nebo se raduje"
Na kraju besede mitropolit Joanikije je poručio da se celokupno nebo raduje kada hrišćani, a naročito monasi i sveštenoslužitelji, odluče da slede put Gospodnji:
— Ne treba da se bojimo, jer sve ono što Gospod od nas traži, On nam to i omogućava svojom milošću. Neka budu srećni imendani, srećno rukopoloženje, monaški postrizi i ovoj novoj bratiji koji su danas postali poslušnici neka Gospod bude od pomoći. Celo nebo se raduje kada hrišćani idu pravim, istinskim putem Njegovim — rekao je mitropolit.
Po završetku svete liturgije, osveštan je slavski kolač povodom imendana igumana Rafaila i bratije. Vernici su sa radošću učestvovali u ovom svečanom trenutku, ponoseći se što Podmaine, drevna svetinja budvanskog kraja, i dalje ostaje živo duhovno središte u kojem se rađaju novi podvižnici i sveštenoslužitelji Crkve Hristove.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu i po starom i Svetog Lukilijana i sa njim postradale po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Karla Lvangenskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
Jedan od najdarovitijih pravoslavnih besednika današnjice, jeromonah Rafailo Boljević iz manastira Podmaine, održaće 3. juna na Vračaru tribinu pod nazivom „Jeste i biće“ – reč o večnim pitanjima postojanja, veri i unutrašnjem miru.
Iguman manastira Podmaine u hramu Svetog Save u Bileći preneo važne pouke o poverenju u Boga i ljubavi prema bližnjima, ističući kako vera pomaže da se prevaziđu životne nevolje i osnaži duh u danima posta.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je koliko je vernika prošlo kroz Hram Svetog Save od 20. maja do danas, dok patrijarh Porfirije poručuje da je od brojki važnija vera koju narod pokazuje.
Na praznik Silaska Svetog Duha na apostole, mitropolit Teodosije služio je prazničnu liturgiju i poručio da je svaki novi priziv svedočanstvo da Duh Sveti i danas deluje među ljudima.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.