U svetinji nadomak Budve služena je liturgija za pamćenje – bratija je dobila nove podvižnike, dok je mitropolit Joanikije govorio o tajni sveštenstva i iskušenjima kroz koja hrišćani prolaze.
U manastiru Podmaine, nadomak Budve, na praznik Nerukotvorene ikone Gospoda Isusa Hrista, Svetog Jevstatija, drugog arhiepiskopa srpskog, prepodobnih Romana, Rafaila Banatskog i Joakima Osogovskog, služena je sveta liturgija koju je predvodio mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. Ovaj svečani dan u svetinji bio je ispunjen ne samo prazničnom radošću, već i duhovnim događajima od velikog značaja za bratstvo manastira Podmaine.
Foto: SPC
Sasluživali su brojni oci i igumani crnogorskih manastira: arhimandrit Benedikt, iguman manastira Miholjska Prevlaka; jeromonah Rafailo, domaćin i iguman Podmaina; jeromonah Evstatije iz manastira Svetog Nikole na Obodu; protosinđel Justin, iguman manastira Podlastva; jeromonah Joakim, iguman manastira Vranjina; protosinđel Kliment; protojereji Petar Cerović, Siniša Smiljić, Aleksandar Lekić i Aleksandar Orlandić; kao i brojno sveštenomonaštvo.
Novi podvizi bratije
Pre početka liturgije, mitropolit Joanikije obukao je u poslušničko odjejanije Darija i Uroša, dok su Veljko i Pavle primili monaški postrig i dobili imena Arsenije i Avakum. U čin jerođakona rukopoložen je ipođakon Atanasije, a jerođakon Josif uzdignut je u čin jeromonaha.
Foto: SPC
Mitropolit je u arhipastirskom slovu čestitao praznik i imendan igumanu Rafailu i bratiji, ističući da je liturgijsko sabranje krunisano velikim događajima za manastirsko bratstvo:
— Danas, kao što smo uobičajili, došli smo povodom imendana našeg oca igumana Rafaila i njegove bratije… Ali nismo samo imali radost zbog praznika Presvete Bogorodice i imendana, nego i zbog novih, divnih i velikih događaja, značajnih za ovu svetu obitelj. Dvojicu bratije, Uroša i Darija, danas smo blagoslovili da budu poslušnici u ovoj svetoj obitelji… Neka ih Gospod svojom milošću ukrepi, da im daruje snage da izdrže podvig koji su uzeli — kazao je mitropolit Joanikije.
Foto: SPC
Mitropolit Joanikije
"Monaški put je put služenja i smirenja"
Podsećajući da je put monaštva težak, ali i blagosloven, vladika je naglasio da su Arsenije i Avakum sada ušli u svetinju podviga:
— Neka ih Gospod ukrepi svojom blagodaću, svojom milošću, svojom silom, svojom ljubavlju. Da ovaj put monaškog služenja i smirenja vrše na svoje spasenje i na radost Crkve Božje… Daj, Bože, da zasvetle kao što sveće u hramu Gospodnjem svetle, goreći i služeći slavi Božjoj — poručio je mitropolit.
Posebnu radost donelo je i rukopoloženje sabraće Josifa i Atanasija, koje je vladika opisao kao — vrh radosti ove svete službe.
Foto: SPC
Monaški podstrig
Tajna sveštenstva i iskušenja
Govoreći o svetoj tajni sveštenstva, mitropolit je podsetio da služba oltara nosi i posebna iskušenja:
— Iako smo sveštenici i mi smo pod gresima i manama i pod slabostima, pa prolazimo kroz velika iskušenja. Ali upravo tada Gospod proverava svoje sluge, da bi im kasnije dao veću blagodat i da bi ih uzveo na još veći stepen služenja. Kada je najteže… tada treba ostati čvrst na putu Gospodnjem — rekao je mitropolit, naglašavajući da kroz iskušenja hrišćani dobijaju duhovne vence, kao što se i zlato prečišćava u ognju.
"Celo nebo se raduje"
Na kraju besede mitropolit Joanikije je poručio da se celokupno nebo raduje kada hrišćani, a naročito monasi i sveštenoslužitelji, odluče da slede put Gospodnji:
— Ne treba da se bojimo, jer sve ono što Gospod od nas traži, On nam to i omogućava svojom milošću. Neka budu srećni imendani, srećno rukopoloženje, monaški postrizi i ovoj novoj bratiji koji su danas postali poslušnici neka Gospod bude od pomoći. Celo nebo se raduje kada hrišćani idu pravim, istinskim putem Njegovim — rekao je mitropolit.
Po završetku svete liturgije, osveštan je slavski kolač povodom imendana igumana Rafaila i bratije. Vernici su sa radošću učestvovali u ovom svečanom trenutku, ponoseći se što Podmaine, drevna svetinja budvanskog kraja, i dalje ostaje živo duhovno središte u kojem se rađaju novi podvižnici i sveštenoslužitelji Crkve Hristove.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Rukovodilac radionice za ikonopisanje "Palek" Anatolij Vležko ističe da lik sveca na ikoni nije portret, a sama ikona nije najverodostojnija fiksacija fizičke stvarnosti.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Jedan od najdarovitijih pravoslavnih besednika današnjice, jeromonah Rafailo Boljević iz manastira Podmaine, održaće 3. juna na Vračaru tribinu pod nazivom „Jeste i biće“ – reč o večnim pitanjima postojanja, veri i unutrašnjem miru.
Iguman manastira Podmaine u hramu Svetog Save u Bileći preneo važne pouke o poverenju u Boga i ljubavi prema bližnjima, ističući kako vera pomaže da se prevaziđu životne nevolje i osnaži duh u danima posta.
Verni narod se sabrao u Hramu Svete prepodobne Paraskeve, dok je mitropolit mileševski Atanasije pozivao vernike da u kriznim vremenima jačaju u veri i predaju Gospodu svoje misli i dela.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.
Posle molitve u Pridvornom hramu, Savet Arhiepiskopije razmatrao je izveštaje i utvrdio pravce delovanja, uz fokus na misiju, obrazovni rad i humanitarnu pomoć vernom narodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.