Miris detinjstva i jednostavnih sastojaka koji su u domaćinstvima nekada stvarali najlepše slatke trenutke, bez mnogo truda.
Jabuke u šlafruku plod su domišljatosti domaće kuhinje, ali su preživele generacije upravo zbog svoje topline i jednostavnosti. U mnogim domovima, naročito u danima kada se okupljala porodica posle nedeljnog ručka ili tokom postnih razdoblja, kada su se tražili jednostavni i mrsni deserti za posebne prilike, ovakve poslastice bile su mali znak radosti i zajedništva. Miris pečenih jabuka i prženog testa često je pratio razgovore koji se ne žure, već ostaju da se pamte, kao deo domaće trpeze u kojoj se ništa nije pravilo „usput“, već sa merom i pažnjom.
Ova poslastica dobila je ime po nemačkoj reči šlafrok, što znači kućni ogrtač. Ideja je jednostavna: jabuke se „oblače“ u mekano testo i prže dok ne dobiju zlatnu koricu. Nekada se pravila od sastojaka koji su uvek bili pri ruci:jaja, mleka i brašna, pa je bila čest desert u seoskim i gradskim domaćinstvima.
Sastojci
• 3-4 jabuke (po mogućnosti kiselkastije sorte)
• 2 jaja
• 200 ml mleka
• oko 150-200 g brašna
• 1 kašičica praška za pecivo (po želji, u starijim varijantama često i bez njega)
• prstohvat soli
• 1-2 kašike šećera (opciono, u testo)
• ulje za prženje
• šećer u prahu i cimet za posipanje
Magnific / Freepik
Jabuke u šlafruku, jednostavna starinska poslastica
Priprema
Jabuke oljuštiti, ukloniti sredinu sa semenkama i iseći na kolutove debljine oko pola centimetra. Po želji se mogu kratko poprskati limunovim sokom da ne potamne.
U činiji umutiti jaja, dodati mleko, so i šećer, pa postepeno umešati brašno dok se ne dobije glatko testo gušće od testa za palačinke. Po potrebi dodati prašak za pecivo radi laganije strukture.
U zagrejanom ulju kolutove jabuka umačati u smesu i spuštati na tiganj. Pržiti ih nekoliko minuta sa svake strane, dok ne dobiju lepu zlatnu boju.
Vaditi na papirni ubrus da upije višak masnoće, pa dok su još tople posuti šećerom u prahu i, po želji, cimetom.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Nekada obavezan na trpezama posle nedeljne liturgije i prazničnih ručkova, ovaj jednostavan kolač vraća miris starinskih kuhinja – sočan, mekan i neodoljivo domaći desert koji osvaja na prvi zalogaj.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
Starinska poslastica sa jabukama, zapisana rukom žena koje su znale kako se ista radost priprema i u mrsu i u danima uzdržanja, bez žurbe i bez suvišnih ukrasa.
U različitim krajevima srpskih zemalja i danas se za zadušni dan mesi pogača, čija priprema čuva običaj star vekovima i prenosi se kao deo porodičnog predanja.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.