U svetinji kod Budve obavljen redak čin – sedam rasofora primilo je malu shimu na praznik Svetog apostola Matije.
Manastir Podmaine u Budvi bio je svedok veličanstvenog duhovnog događaja, retkog u savremenom monaškom životu Srpske pravoslavne crkve. Na dan molitvenog spomena Svetog apostola Matije, episkop dioklijski Pajsije zamonašio je u čin male shime sedmoricu rasofora (iskušenici koji su već obukli monašku odoru – rasu, ali još nisu položili monaški zavet) – Joakima, Evstatija, Josifa, Kalistrata, Jakova, Atanasija i Tihika.
Foto: SPC / Mitropolija crnogorsko-primorska
Monašenje u manastiru Podmaine
U jednom danu, Podmaine su dobile sedam novih monaha, što je događaj od izuzetnog značaja za monaštvo, jer svedoči o živom i snažnom duhovnom preporodu i pokazuje da se i u vremenu savremenih iskušenja mnoge duše odlučuju da Hrista slede putem odricanja i smirenja.
Vladika Pajsije: “Novi život počinje od trenutka Božijeg poziva”
U nadahnutoj besedi nakon monašenja, episkop Pajsije podsetio je na Savlov put za Damask i preobražaj njegovog života nakon susreta sa Gospodom.
Foto: SPC / Mitropolija crnogorsko-primorska
Monašenje u manastiru Podmaine
– I svako od nas vodio je jedan način života do ovoga Božijeg poziva, a onda od tog svetog trenutka počinje novi život i sve postaje u našem životu novo – rekao je vladika, obraćajući se novim monasima.
On je naglasio da Božiji poziv zavisi isključivo od Njega, ali da od čoveka zavisi da li će ga primiti sa iskrenošću, ljubavlju i željom da u potpunosti ispuni ono što Gospod traži.
Monaški zaveti – strašni i sveti podvig
Episkop Pajsije posebno je istakao težinu monaških zaveta:
– Treba svakoga dana da se podsećate šta ste Gospodu obećali i da znamo da nijedan čovek, ma koliko bio revnostan, ne može ih ispuniti bez Njegove pomoći. Ali Gospod, videći vaš trud i vašu ljubav, svakako će vam u tome pomoći – poručio je vladika Pajsije.
On je dodao da podvig monaha ne donosi spasenje samo njima, već i onima koji gledaju njihov sveti život i ugledaju se na njih.
Blagoslov za novi početak
Na kraju svečanog i duboko dirljivog čina, Vladika Pajsije poželeo je novim monasima da ih u sve dane njihovog podvižničkog života prati Božiji blagoslov i pomoć, a da na kraju tog puta čuju reči Gospodnje: „Radujte se, blagosloveni Oca Mojega.”
Dok vatrena stihija preti ljudima, domovima i prirodi, a dim guši horizonte, u svim sabornim hramovima Mitropolije crnogorsko-primorske služen je moleban za kišu – drevni vapaj koji se pokreće samo u najtežim vremenima.
Vernici prikupljaju 90.000 evra za nekadašnju kapelu kod Korka koja bi postala drugo stalno bogoslužbeno mesto Srpske pravoslavne crkve na irskom ostrvu.
Tokom narednih sedam nedelja, sve do Vaskrsa, verni su pozvani na uzdržanje, molitvu, pokajanje i dobra dela, kako bi u čistoti srca i misli dočekali najveći hrišćanski praznik.
Od krompira, brašna i malo tofua dobija se toplo jelo koje se lako priprema, poštuje pravila uzdržanja i donosi prijatan ukus čak i kada je izbor namirnica sveden na minimum.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
U svetinji nadomak Budve služena je liturgija za pamćenje – bratija je dobila nove podvižnike, dok je mitropolit Joanikije govorio o tajni sveštenstva i iskušenjima kroz koja hrišćani prolaze.
Na opelu bivšeg košarkaša Mornara, pionira ovog sporta u Baru i uzornog hrišćanina, jeromonah Rafailo i vladika Pajsije govorili su o njegovoj veri, ljubavi prema porodici i neugasloj svetlosti koju je ostavio u zajednici.
Verni narod se sabrao u Hramu Svete prepodobne Paraskeve, dok je mitropolit mileševski Atanasije pozivao vernike da u kriznim vremenima jačaju u veri i predaju Gospodu svoje misli i dela.
Vernici prikupljaju 90.000 evra za nekadašnju kapelu kod Korka koja bi postala drugo stalno bogoslužbeno mesto Srpske pravoslavne crkve na irskom ostrvu.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio je vernike da telo ne pomaže ništa, ističući snagu posta, molitve i svetih Tajni u borbi protiv zla i pripremi duše za najradosniji hrišćanski praznik.
Vernici su se sabrali u prvoj srpskoj školi u dijaspori, gde je nova direktorka uvedena u dužnost molitvom, a zajednica još jednom pokazala kako se identitet čuva znanjem, verom i zajedništvom.
U Siropusnu nedelju, pred početak Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike na praštanje, pokajanje i unutrašnje čišćenje srca, upozorivši da bez ljubavi i zajedništva nijedno pravilo nema smisla.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vlasija po starom i Prvo i Drugo obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Modesta, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Pouka ave Doroteja otkriva zašto uzdržanje od hrane nema snagu ako jezik osuđuje, pogled luta, a dela ostaju bez kontrole i kako bez unutrašnje discipline nema istinskog podviga.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio je vernike da telo ne pomaže ništa, ističući snagu posta, molitve i svetih Tajni u borbi protiv zla i pripremi duše za najradosniji hrišćanski praznik.