UPOKOJIO SE OMILJENI MONAH IZ OSTROGA: Bratstvo se danas oprostilo od oca Nauma
Opelo monahu Naumu Petroviću (1962-2025), dugogodišnjem ostroškom sabratu, služeno je u 11.00 časova.
Na opelu bivšeg košarkaša Mornara, pionira ovog sporta u Baru i uzornog hrišćanina, jeromonah Rafailo i vladika Pajsije govorili su o njegovoj veri, ljubavi prema porodici i neugasloj svetlosti koju je ostavio u zajednici.
Na praznik Svetog apostola Jakova, na gradskom groblju Gvozden brijeg u Baru, Barska crkvena zajednica i prijatelji oprostili su se od Nikole Nikice Kovačevića, bivšeg košarkaša Mornara i jednog od pionira te igre u gradu, ali pre svega – uzornog hrišćanina. Nikola je Gospodu predan u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira, u kojem je svoj život ispunio ljubavlju prema Crkvi i bližnjima.
Opelo je služio vladika dioklijski Pajsije, uz sasluženje brojnih sveštenika i monaha Mitropolije crnogorsko-primorske. Sabranima su se obratili vladika Pajsije, sin pokojnog Nemanje u ime porodice, a dirljivim i duboko duhovnim rečima – iguman manastira Podmaine, otac Rafailo.
– Evo, braćo i sestre, i u ovom danu, velika mogućnost da se i sami primaknemo smrti, koja je svakako pred svakim od nas – rekao je otac Rafailo okupljenima. – Jedan od dana koji su pred nama biće i naš dan i naše sretanje sa onom tajnom sa kojom se Nikola sreo u gradu, u kome se ta tajna smrti razotkrila i sila njena uništila – vrlo moćnim dejstvom Gospoda i Boga i Spasa našeg Isusa Hrista. Da mi, kada dođe trenutak da je po zakonu okusimo, ne okusimo gorčinu smrti, nego tajnu i dar života, da okusimo slast istinskog života.
Beseda igumana Rafaila osvetlila je život Nikole ne samo kao sportiste, već i kao čoveka duboke vere i ljubavi prema porodici i Crkvi.
– Naš brat Nikola, iako je deo njegove ličnosti ostao pokriven velom tajne, bio je uistinu poseban. Svi smo ga poznavali na svoj način, ali njegovo srce, sakriveno u Hristu, ostalo je svetlo koje nas vodi i nadahnjuje – dodao je otac Rafailo.
Posebno je dirnula priča o Nikolinom blagoslovu ćerki Tamari, koja je odlučila da krene putem Hrista.
– Kada je Tamara saopštila porodici svoju odluku da se zamonaši, Nikola i cela porodica, vrlo mirno, dali su na prvu blagoslov srca – svedoči iguman Rafailo, ističući koliko je Nikola bio čovek vere i razumevanja, spreman da ljubavlju podrži svoje najbliže.
– Verujem da je tu primio veliki blagoslov, koji mu je otvorio dubine srca i uključio ga u ona čudesna strujanja sa njegovom bratijom iz Odigitrije, Majke Božije, koja ga je vodila kroz svetinje našeg kraja i šire – dodao je otac Rafailo, ističući neprekidnu povezanost pokojnika sa duhovnim životom Crkve.
U završnom delu besede, otac Rafailo je sabranima poručio:
– Svi se tajno ponosimo što smo ga poznavali i milo nam je da je tako skončao vremenski život, a tiho i duboko verujemo da je već započeo da živi u Hristu, da diše sa još širom radošću, gledajući bliže Lice koje sija besmrtnom svetlošću. Bogu našem Hristu Vaskrslome sa Ocem i Duhom neka je čast i poklonošenje, a bratu našem Nikoli večan spomen. Daj Bože do susreta na dan opšteg vaskrsenja da i mi zajedno sa njim nasmejani pevamo blagodarstvene himne u nebeskom Carstvu kome neće biti kraja.
Tako je Nikola Kovačević, igrač, otac i hrišćanin, svoj put završio mirno i dostojanstveno, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag ljubavi, vere i ponosa u zajednici koju je voleo i poštovao.
Opelo monahu Naumu Petroviću (1962-2025), dugogodišnjem ostroškom sabratu, služeno je u 11.00 časova.
U svetinji kod Budve obavljen redak čin – sedam rasofora primilo je malu shimu na praznik Svetog apostola Matije.
Na praznik Prepodobne Efrosinije i Prepodobnog Sergija Radonješkog u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je zaupokojena liturgija za pokoj duše oca Ilije.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Čudotvorna ikona Bogorodice Trojeručice iz Hilandara biće dočekana u Ulcinju i Baru, uz molitvenu pratnju vernog naroda i svečane liturgije povodom velikog praznika.
Dok javnost osuđuje napad na monahe manastira Brčeli, reakcija arhijerejskog namesnika barskog otkriva koliko daleko mogu ići mediji i gde počinje granica poštovanja verskih svetinja.
Projekat ne donosi samo turistički preporod i ekonomski zamah već otvara nove mogućnosti vernicima i hodočasnicima i olakšava uspon do Crkve Svete Trojice, simbola sabornosti i zajedništva.
Bratstvo Sabornog hrama poziva vernike na večernje bogosluženje 18. septembra, uoči praznika Čuda Svetog arhangela Mihaila u Honi, dok će sutradan biti služena sveta liturgija.
Tokom pokloničkog putovanja kroz Srbiju, ruski arhijerej sa sveštenstvom posetio je jednu od najznačajnijih svetinja Srpske pravoslavne crkve i poklonio se njenim svetinjama.
Na imanju poznate srpske porodice okupili su se vernici, a tokom svečane službe rukopoložen je novi đakon i dodeljeno crkveno priznanje.
Vaznesenjski hram u Beogradu 21. septembra ugostiće igumana Hilandara arhimandrita Metodija, koji će sasluživati sa episkopom lipljanskim Dositejem i delom hilandarskog bratstva.
Reč greh dolazi od starog biblijskog izraza koji doslovno znači "promašiti cilj" ili pogrešiti put.
Iako krsni znak predstavlja univerzalni simbol hrišćanske vere, način na koji se vernici osenjuju njime razlikuje se među hrišćanskim tradicijama.
Među sabranim narodom bilo je dosta bolesnih i nemoćnih, koji su u ovu svetinju došli na molitvu.
Služenje Bogu ne znači samo oblačenje svetih odeždi i nežno recitovanje refrena akatista, istakao je otac Andrej.
U besedi za 16. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega je spasenje ljudi za Gospoda bilo poput hrane bez koje ne može da bude.
Pored posta, vernici se uzdržavaju i od različitih oblika telesnog zadovoljstva i luksuza, među kojima su intimni odnosi, upotreba kozmetike i parfema, kao i nošenje kožne odeće.
Reči optinskog starca govore o smirenju, samoprekoru i oproštaju, ali i o tome kako da čovek spreči da povreda preraste u gnev i osudu.