Čudesa Svetog velikomučenika Dimitrija, koja je zapisao Ava Justin Popović, i danas svedoče da molitva, pokajanje i blagodat Božja pobeđuju i najtvrđa srca i najmračnija vremena.
Srpska pravoslavna crkva 8. novembra proslavlja jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja — Svetog velikomučenika Dimitrija, čudotvorca i iscelitelja.
U vreme kada su hrišćani bili proganjani, a neprijateljske vojske često opsedale Solun, pojavio se svetitelj čija je vera postala neprolazna tvrđava svome narodu. Sveti velikomučenik Dimitrije, vojvoda i mučenik Hristov, pokazao je da ni smrt, ni vreme, ni razaranja ne mogu pokolebati onoga koji je u Gospodu pronašao večni život. Njegova čudesa, zapisana u starim spisima i potvrđena verom naroda, i danas se u Crkvi prepričavaju kao živo svedočanstvo da su molitva i blagodat jače od svakog oružja.
Viđenje pravednog Ilustrija: Anđeli i blistavi mučenik
Kako beleži Ava Justin Popović u Žitiju svetih, u vreme jedne velike opsade Soluna, pravedni čovek po imenu Ilustrije usrdno se molio u crkvi Svetog Dimitrija da Bog zaštiti grad od neprijatelja. Te noći, Ilustrije dožive viđenje: dva anđela, obasjana svetlošću, dođoše u hram i zatražiše da vide „gospodina koji tu živi“. Kada im se javi sam Sveti Dimitrije, lica sjajnog kao sunce, anđeli mu rekoše da Gospod naređuje da napusti grad, jer će on biti predat neprijateljima.
Tada svetitelj, sa suzama na kolenima, reče: „Gospode, ne pogubljuj grad u kome se priziva sveto ime Tvoje; dozvoli mi da položim dušu svoju za žitelje ovoga grada.“ Anđeli se pokloniše njegovim rečima i nestadoše, a Solun – molitvama mučenikovim – ostade čitav. Sedmoga dana opsade neprijatelj je u strahu pobegao, videvši, kako su kasnije priznali, „ognjenog muža na belom konju“ koji ih je razagnao. Tako je Sveti Dimitrije odbranio svoj grad.
Svetitelj koji i posle smrti brine o gladnima
Nedugo zatim, Solun zadesi nova nevolja – glad. Opsadna vojska opljačkala je žitne rezerve, pa su mnogi umirali od gladi. Tada se, prema predanju, Sveti Dimitrije javljajući na moru ukazivao mornarima i naredio im da lađe prepune pšenice upute ka Solunu. Zahvaljujući njegovom čudesnom staranju, grad je ponovo bio spasen. U tim događajima vernici su prepoznali istinu Hristovih reči: „Ja sam hleb života“ – jer se blagodat Božja, po molitvama svetitelja, pokazala kao hrana duše i tela.
Shutterstock/hramikona
Sveti velikomučenik Dimitrije
Oganj iz kovčega – svedočanstvo o svetosti moštiju
Kada je car Justinijan želeo da u novu Crkvu Svete Sofije u Carigradu prenese deo moštiju Svetog Dimitrija, posla izaslanike u Solun. Međutim, kada su otvorili kovčeg, iz njega su suknule varnice i čuo se glas:
„Stanite i ne dirajte!“ Uplašeni izaslanici su uzeli samo malo zemlje sa svetiteljevog groba i vratili se caru, svedočeći o sili Božjoj koja prebiva u svetima. Tako su mošti Svetog Dimitrija ostale u Solunu, kao trajni znak Božjeg prisustva i utehe.
Onisifor i glas iz groba: „Opet ti radiš ono isto!“
Jedno od najpoznatijih čuda vezano je za mladića Onisifora, crkvenog služitelja koji je, podstaknut đavolskim iskušenjem, počeo da krade sveće iz hrama. Svetitelj mu se u snu javio i blago ga ukorio, pozvavši ga na pokajanje. Ali kada se Onisifor vratio na staro, iz groba se začuo glas: „Opet ti radiš ono isto!“ Mladić pade kao mrtav, a pošto se pribrao, pred svima je ispovedio svoj greh. Narod je tada shvatio da pred svetinjom nema skrivanja i da se svaki greh otkriva u svetlosti Hristovoj.
Dve vezilje i čudesno prenošenje na praznik Svetog Dimitrija
Posebno divno čudo dogodilo se s dve mlade devojke koje su nevernici odveli u ropstvo. Primorane da izvezu lik Svetog Dimitrija kako bi se knez narugao, one su plakale nad platnom i molile svetitelja da im oprosti. Te noći, na sam Mitrovdan, Sveti Dimitrije ih je čudesno preneo iz tuđe zemlje pravo u Solun, u svoju crkvu, dok je narod vršio svenoćno bdenje. Probuvši se među vernicima, devojke su zaplakale od radosti i zahvalnosti. Njihov izvezeni lik svetitelja postavljen je iznad oltara, i od njega su se potom desila mnoga čuda.
Ne napušta one koji se mole
Sveti Dimitrije Solunski je vekovima ostao čuvar grada, ali i simbol svakog duhovnog Soluna — duše čoveka. Njegov primer uči da istinska vera ne prestaje ni pred smrću, da svetitelji nisu legende prošlosti, već živi molitvenici pred Bogom. I danas, u svetu nemira, bolesti i iskušenja, Crkva nas podseća na reči iz njegovog žitija:
„Znam milosrđe Tvoje, Gospode, ono prevazilazi grehe naše.“
Kada čovek s verom izgovori ove reči, tada se i nad njegovim životom otvara nebo — kao što se otvorilo nad gradom Solunom.
Večiti vodič i zaštita za sve nas
Sveti velikomučenik Dimitrije, vojvoda Hristov, ostao je ne samo zaštitnik Soluna već i simbol Božjeg staranja o svakome ko se s pouzdanjem predaje Gospodu. Njegova dela pokazuju da molitva nikada ne ostaje bez odjeka, da pokajanje obnavlja, a vera spašava. Zato, gde god se slavi ime Svetog Dimitrija, tu Gospod potvrđuje da svetitelji nisu daleki, već naši večiti saputnici u veri i ljubavi.
Verni narod tvrdi da male bočice sa vodom i uljem, ostavljene pored čudotvorne ikone u manastiru Panormitis, nestaju iz hrama, a zatim se pojavljuju u domovima ljudi širom sveta – kao odgovor na molitve i znak nebeske utehe.
Na današnji dan, kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja ovog ugornika Božjeg, pravoslavni vernici pozvani su da mu uzdignu molitvu i zatraže Božju pomoć u nevoljama.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Foku i Svetog proroka Jonu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Haritinu. Katolička crkva obeležava Svetu Faustinu Kovalsku, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Na današnji praznik, prisećamo se svedočanstava o događaju koji se odigrao pred ikonom Svetog velikomučenika Dimitrija u Solunu. Ovaj neobični susret sa svetiteljem, u trenutku kada su sile protiv pravoslavlja bile brojčano nadmoćnije, postao je simbol borbe za slobodu, veru i opstanak srpskog naroda.
Sveti Dimitrije je zaštitnik grada Soluna , a vernici veruju da štiti od nesreća i zemljotresa pa ga slave 8. novembra svake godine. U narodu je poznat kao Mitrovdan i veruje se da tog dana treba da se ostane kod kuće.Crkveni spisi navode da se Sveti Dimitrije mnogo puta javljao i spasavao Solun od zemljotresa i nesreća. I danas se veruje da je čudotvorna snaga njegovih moštiju izlečila mnogobrojne bolesnike. Veruje se i da pomaže svakome ko prizove njegovo ime.
Mitropolit raško-prizrenski istakao je značaj vere i otpora u teškim vremenima, naglašavajući da, kao što je Sveti Dimitrije čuvao Solun, tako čuva Mitrovicu, te da je potrebno strpljenje i vera kako bi grad ponovo postao slobodan za hrišćane.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Foku i Svetog proroka Jonu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Haritinu. Katolička crkva obeležava Svetu Faustinu Kovalsku, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.