Na današnji praznik, prisećamo se svedočanstava o događaju koji se odigrao pred ikonom Svetog velikomučenika Dimitrija u Solunu. Ovaj neobični susret sa svetiteljem, u trenutku kada su sile protiv pravoslavlja bile brojčano nadmoćnije, postao je simbol borbe za slobodu, veru i opstanak srpskog naroda.
Na današnji praznik, kada molitveno slavimo Svetog Dimitrija, sećamo se i jednog od najvećih čuda koja su se desila pred ikonom ovog svetitelja. Čudesan događaj koji je zabeležen 1992. godine i dalje nosi u sebi snažnu poruku i inspiraciju za sve nas.
Solun, grad sunca, pomalo usnulog pod podnevnim vrućinama, postao je središte božanske milosti. U Crkvi Svetog Dimitrija, koja je u tom trenutku bila tiha i mirna, nalazile su se dve žene. Zvuci koraka su bili sve ređi, a miris smirne i bosiljka sve je više ispunjavao prostor. Ništa nije nagoveštavalo ono što će se uskoro desiti.
Schutterstock
Crkva Svetog Dimitrija u Solunu
U trenutku kada su žene bile duboko posvećene molitvama, u crkvu je ušao neobično obučen čovek, krvav i izmučen, koji je, hodajući prema oltaru, izjavio: „Ja sam ovdašnji, a dolazim iz Bosne. Tamo je borba za pravoslavlje!” Iako su žene bile u šoku, ubrzo su shvatile da je on imao izgled ratnika, kao onih prikazanih na ikonama Svetog Dimitrija.
Jedna od žena, prepoznajući ga, onesvestila se, dok su ostale stajale skamenjene i u tišini posmatrale šta se dešava. U tom trenutku, čovek je krenuo ka grobu Svetog Dimitrija, gde je božanskom voljom nestao, ostavljajući za sobom samo miris bosiljka. Kasnije, kada su sveštenik i vernici došli, sve su žene posvedočile ono što su doživele: čovek je bio obučen baš kao Sveti Dimitrije na ikoni.
Konstantinos Tsakalidis / AFP / Profimedia
Ikona Svetog Dimitrija pred kojom se dogodio čudestan događaj 1991. godine u Solunu
Svestan da je pred njim nešto sveto, sveštenik je učinio veliku metaniju, a svi prisutni su se u tišini molili pred Svetim Dimitrijem. Ovo čudo, koje je imalo svoj koren u dubokim duhovnim vezama između srpskog naroda i Svetog Dimitrija, postalo je simbol borbe za pravoslavlje i slobodu, naročito u svetlu borbi koje su usledile.
Kao podsećanje na ovu milost Božju, svetiteljski duh velikomučenika Dimitrija pojavio se 1992. godine, upravo kada su snage protiv pravoslavlja postajale još snažnije. Tada, tokom Mitrovdanske ofanzive, 5.000 srpskih boraca, uz pomoć naroda, uspešno je odbranilo Hercegovinu, bez obzira što su neprijateljski vojnici bili daleko brojčano nadmoćniji.
Ovaj junački trenutak borbe za opstanak srpske slobode u Bosni i Hercegovini nije bio samo fizički akt odbrane, već i duhovna snaga koja je potekla upravo iz verovanja u Svetog Dimitrija, zaštitnika pravoslavlja.
Konstantinos Tsakalidis / AFP / Profimedia
Crkva Svetog Dimitrija u Solunu
Kao sećanje na ovu borbu, u Nevesinju, ali i širom Hercegovine, Mitrovdanski praznik dobio je poseban značaj, te se danas slavi ne samo kao Dan opštine, već i kao borba za opstanak srpske duhovnosti. Sveti Dimitrije, kroz ovu božansku intervenciju i čudo, postao je simbol borbe za pravoslavlje, hrabrost i ustrajnost, prepoznajući i u današnjem vremenu snažnu snagu naroda koji se, kao i u prošlim vremenima, bori za svoju veru i postojanje.
Konstantinos Tsakalidis / AFP / Profimedia
Crkva Svetog Dimitrija u Solunu
Ovo čudo iz 1991. godine nosi duboku poruku vere, hrabrosti i nepokolebljivosti. Na današnji praznik, Mitrovdan, podsećamo se svih onih trenutaka kada je Sveti Dimitrije, u borbi za pravoslavlje, zaštitio srpski narod, i kada nas podseća da vera, ujedinjena sa hrabrošću, uvek vodi do božanske pobede.
Nakon pisanja grčkih medija, da je u eparhiji siroskoj potpuno zabranjena zvonjava zvona sa lokalnog manastira, crkveni velikodostojnici oglasili su se saopštenjem.
Policija u selu blizu Soluna privela je sveštenika nakon prijave da je tokom žučne rasprave napao svoju sedamnaestogodišnju ćerku pred očima njene maloletne sestre. Privedeni je uložio protivtužbu, tvrdeći da mu je ćerka pretila nožem, što dodatno usložnjava ovaj porodični sukob.
Arhijerej Grčke pravoslavne crkve pozvao je episkope i sveštenstvo na ljubav i prihvatanje, bez obzira na lične izbore vernika. Umesto prekora, on naglašava važnost dijaloga i razumevanja prema svakom čoveku, čime otvara novo poglavlje u odnosu Crkve prema savremenim društvenim izazovima.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu prvomučenicu Teklu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Sergija i Vakha. Katolička crkva obeležava Blaženu Devicu Mariju od Krunice, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna pouka ruskog svetitelja posebno se odnosi na trenutke kada tuđa nepravda probudi bes, želju za osvetom ili potrebu da uzvratimo, ali odgovor koji nudi ide u sasvim drugom smeru.
Otac Benedikt govori o njihovom razgovoru iza zatvorenih vrata, pitanjima koja je slavna pevačica postavila o veri i molitvi, kao i rečima koje je uputila svojim saradnicima pre nego što je napustila svetinju.
Od molitve pred polazak do posete drevnim pravoslavnim hramovima širom Evrope, ovaj vodič otkriva kako vernici mogu da sačuvaju duhovnu vezu i tokom najbezbrižnijih dana u godini.
Svedočanstvo o razgovoru sa poznatim svetogorskim monahom već više od dve decenije izaziva pažnju, a u njemu se pominju veliki sukobi, uloga velikih sila i položaj pravoslavlja u budućim vremenima.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu prvomučenicu Teklu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Sergija i Vakha. Katolička crkva obeležava Blaženu Devicu Mariju od Krunice, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Začeće Svetog Jovana Preteče i Krstitelja po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Tomu. Katolička crkva obeležava Svetog Bruna, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.