Na današnji praznik, prisećamo se svedočanstava o događaju koji se odigrao pred ikonom Svetog velikomučenika Dimitrija u Solunu. Ovaj neobični susret sa svetiteljem, u trenutku kada su sile protiv pravoslavlja bile brojčano nadmoćnije, postao je simbol borbe za slobodu, veru i opstanak srpskog naroda.
Na današnji praznik, kada molitveno slavimo Svetog Dimitrija, sećamo se i jednog od najvećih čuda koja su se desila pred ikonom ovog svetitelja. Čudesan događaj koji je zabeležen 1992. godine i dalje nosi u sebi snažnu poruku i inspiraciju za sve nas.
Solun, grad sunca, pomalo usnulog pod podnevnim vrućinama, postao je središte božanske milosti. U Crkvi Svetog Dimitrija, koja je u tom trenutku bila tiha i mirna, nalazile su se dve žene. Zvuci koraka su bili sve ređi, a miris smirne i bosiljka sve je više ispunjavao prostor. Ništa nije nagoveštavalo ono što će se uskoro desiti.
Schutterstock
Crkva Svetog Dimitrija u Solunu
U trenutku kada su žene bile duboko posvećene molitvama, u crkvu je ušao neobično obučen čovek, krvav i izmučen, koji je, hodajući prema oltaru, izjavio: „Ja sam ovdašnji, a dolazim iz Bosne. Tamo je borba za pravoslavlje!” Iako su žene bile u šoku, ubrzo su shvatile da je on imao izgled ratnika, kao onih prikazanih na ikonama Svetog Dimitrija.
Jedna od žena, prepoznajući ga, onesvestila se, dok su ostale stajale skamenjene i u tišini posmatrale šta se dešava. U tom trenutku, čovek je krenuo ka grobu Svetog Dimitrija, gde je božanskom voljom nestao, ostavljajući za sobom samo miris bosiljka. Kasnije, kada su sveštenik i vernici došli, sve su žene posvedočile ono što su doživele: čovek je bio obučen baš kao Sveti Dimitrije na ikoni.
Konstantinos Tsakalidis / AFP / Profimedia
Ikona Svetog Dimitrija pred kojom se dogodio čudestan događaj 1991. godine u Solunu
Svestan da je pred njim nešto sveto, sveštenik je učinio veliku metaniju, a svi prisutni su se u tišini molili pred Svetim Dimitrijem. Ovo čudo, koje je imalo svoj koren u dubokim duhovnim vezama između srpskog naroda i Svetog Dimitrija, postalo je simbol borbe za pravoslavlje i slobodu, naročito u svetlu borbi koje su usledile.
Kao podsećanje na ovu milost Božju, svetiteljski duh velikomučenika Dimitrija pojavio se 1992. godine, upravo kada su snage protiv pravoslavlja postajale još snažnije. Tada, tokom Mitrovdanske ofanzive, 5.000 srpskih boraca, uz pomoć naroda, uspešno je odbranilo Hercegovinu, bez obzira što su neprijateljski vojnici bili daleko brojčano nadmoćniji.
Ovaj junački trenutak borbe za opstanak srpske slobode u Bosni i Hercegovini nije bio samo fizički akt odbrane, već i duhovna snaga koja je potekla upravo iz verovanja u Svetog Dimitrija, zaštitnika pravoslavlja.
Konstantinos Tsakalidis / AFP / Profimedia
Crkva Svetog Dimitrija u Solunu
Kao sećanje na ovu borbu, u Nevesinju, ali i širom Hercegovine, Mitrovdanski praznik dobio je poseban značaj, te se danas slavi ne samo kao Dan opštine, već i kao borba za opstanak srpske duhovnosti. Sveti Dimitrije, kroz ovu božansku intervenciju i čudo, postao je simbol borbe za pravoslavlje, hrabrost i ustrajnost, prepoznajući i u današnjem vremenu snažnu snagu naroda koji se, kao i u prošlim vremenima, bori za svoju veru i postojanje.
Konstantinos Tsakalidis / AFP / Profimedia
Crkva Svetog Dimitrija u Solunu
Ovo čudo iz 1991. godine nosi duboku poruku vere, hrabrosti i nepokolebljivosti. Na današnji praznik, Mitrovdan, podsećamo se svih onih trenutaka kada je Sveti Dimitrije, u borbi za pravoslavlje, zaštitio srpski narod, i kada nas podseća da vera, ujedinjena sa hrabrošću, uvek vodi do božanske pobede.
Nakon pisanja grčkih medija, da je u eparhiji siroskoj potpuno zabranjena zvonjava zvona sa lokalnog manastira, crkveni velikodostojnici oglasili su se saopštenjem.
Policija u selu blizu Soluna privela je sveštenika nakon prijave da je tokom žučne rasprave napao svoju sedamnaestogodišnju ćerku pred očima njene maloletne sestre. Privedeni je uložio protivtužbu, tvrdeći da mu je ćerka pretila nožem, što dodatno usložnjava ovaj porodični sukob.
Arhijerej Grčke pravoslavne crkve pozvao je episkope i sveštenstvo na ljubav i prihvatanje, bez obzira na lične izbore vernika. Umesto prekora, on naglašava važnost dijaloga i razumevanja prema svakom čoveku, čime otvara novo poglavlje u odnosu Crkve prema savremenim društvenim izazovima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak siropusne sedmice otkriva kako jedan pogled Hristov može osvetliti i najzamračenu dušu, donoseći život i mir.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Isidora Pelusiota po starom i Svetog velikomučenika Teodora Tirona po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Sedmoricu osnivača Reda slugu Blažene Device Marije, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U trenutku najveće nevolje, objašnjenje velikog duhovnika 20. veka otkriva kako pravoslavlje tumači nevinost, bol i mesto duše u večnosti, pružajući utehu i snagu svima koji veruju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Čudesa Svetog velikomučenika Dimitrija, koja je zapisao Ava Justin Popović, i danas svedoče da molitva, pokajanje i blagodat Božja pobeđuju i najtvrđa srca i najmračnija vremena.
Na današnji dan, kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja ovog ugornika Božjeg, pravoslavni vernici pozvani su da mu uzdignu molitvu i zatraže Božju pomoć u nevoljama.
Iako hram tek dobija svoj oblik, vernici su ga ispunili molitvom i zajedništvom, dok je rukopoložen novi đakon, a po završetku služen pomen postradalim borcima u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Isidora Pelusiota po starom i Svetog velikomučenika Teodora Tirona po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Sedmoricu osnivača Reda slugu Blažene Device Marije, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Simeona Bogoprimca i Svetu prorokinju Anu po starom i Svetog Pamfila po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Julija I, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.