Iako hram tek dobija svoj oblik, vernici su ga ispunili molitvom i zajedništvom, dok je rukopoložen novi đakon, a po završetku služen pomen postradalim borcima u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
U Šipovu, gradu u srcu Bosne, na Mitrovdan je služena sveta liturgija u hramu koji se još gradi - u domu posvećenom Svetom velikomučeniku Dimitriju, zaštitniku grada i njegovih stanovnika. Iako zidovi još nisu u potpunosti oslikani, a kupole tek treba da zablistaju punim sjajem, toga dana hram je bio ispunjen najlepšim ukrasom - molitvom, verom i zajedništvom naroda i pastira.
Liturgiju je, povodom hramovne i gradske slave, služio episkop bihaćko-petrovački Sergije, uz sasluženje mnogobrojnih sveštenika: igumana Jeroteja (Vlajković), protoprezvitera-stavrofora Marinka Radmila, Petra Milovca, Miroslava Gavrića, Dragana Škalonje, Čedomira Arambašića, Savu Jankovića, Radoslava Stankovića i Ljubinka Aničića, zatim protoprezvitera Dejana Zeljkića, Željka Rakite i Mitra Kerleca, kao i protođakona Nemanju Reljića.
Foto: SPC
Vladika Sergije osveštao je slavske darove
Sveti Dimitrije kao uzor hrabrosti i vere
Posle čitanja jevanđeljskog začala, episkop Sergije je nadahnutim rečima govorio o Svetom Dimitriju, hrabrom vojniku Hristovom koji je postao simbol istrajnosti, vere i žrtve.
- Sveti Dimitrije je svedočio Hrista ne mačem, već ljubavlju i verom. Njegova pobeda nije bila vojna, nego duhovna, pobeda dobra nad zlom, istine nad laži - poručio je vladika, pozvavši vernike da i sami budu duhovni ratnici u savremenom svetu.
Foto: SPC
Vladika Sergije i verni narod u hramu Svetog Dimitrija u Šipovu
Novi đakon i blagosiljanje slavskih prinosa
Tokom liturgije, episkop Sergije je rukopoložio diplomiranog teologa Darkа Bubnjevića u čin đakona, čime je zajednica dobila novog služitelja oltara. Po završetku zaamvone molitve izvršeno je blagosiljanje slavskih prinosa, kao znak zahvalnosti Bogu i Svetom Dimitriju.
Nakon liturgije, sveštenstvo i verni narod uputili su se ka spomeniku u centru Šipova, gde je služen pomen postradalim borcima u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, čime je još jednom potvrđeno da se molitva Crkve nikada ne završava u hramu, već se nastavlja u svakom sećanju, u svakom imenu i svakom srcu.
Hram Svetog velikomučenika Dimitrija, iako još u izgradnji, već sada živi punim duhovnim životom. Njegovi nezavršeni zidovi svedoče o istini da Crkvu ne čine cigle i kamen, već živa zajednica vernih koji rastu zajedno s hramom - u veri, ljubavi i nadi.
Na hramovnoj slavi Uspenja Presvete Bogorodice u Krajini održana je litija, pomen postradalim borcima i dodela crkvenih odlikovanja, među kojima i orden Kralja Milutina.
Na praznik Nerukotvorenog obraza Gospodnjeg, episkop bihaćko-petrovački predvodio je svetu Liturgiju u manastiru gde pedesetak preostalih meštana i raseljeni sa svih strana sveta zajedno obnavljaju hram, konak i nadu za budućnost sela.
Jedinstveni duhovni događaj u manastiru Rmnju okupio je episkope i mitropolite iz SPC i MPC – OA, uz praznične besede i odlikovanja, podsećajući vernike na vekovnu žrtvu i nepokolebljivu veru rmanjskih mučenika
Na današnji dan, kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja ovog ugornika Božjeg, pravoslavni vernici pozvani su da mu uzdignu molitvu i zatraže Božju pomoć u nevoljama.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Prepodobnomučenici i mučenici rmanjski proslavljeni u Manastiru Rmanj tokom svečane večernje službe koju je uveličao dolazak mitropolita Ilariona iz Ohridske arhiepiskopije.
U hramu Silaska Svetog Duha u Bihaću, između prošlosti ispunjene patnjom i boli, zapečaćena je molitva za vaskrsnuće duhovnog života i neugasivu snagu vere kroz proslavu novih svetitelja.
U Nedelju svih svetih, u manastiru Glogovcu kod Šipova održan je tradicionalni Janjski sabor, na kome su vernici liturgijski proslavili svetitelje stradale u Drugom svetskom ratu, u prisustvu Vladike Sergija, sveštenstva i brojnih vernika.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Poglavar i arhijereji Srpske Pravoslavne Crkve učestvovaće na međunarodnom skupu koji okuplja najuticajnije verske lidere Bliskog istoka i Balkana, a razgovori o miru vodiće se na mestu Hristovog krštenja.
U manastiru Lazarice, pred vernim narodom Dalmatinskog Kosova, doskorašnji iskušenik započeo je put monaškog života, zavetujući se na poslušanje, smirenje i neprekidnu borbu sa sobom.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Ajeti iz sure Et-Tegabun upozoravaju da imetak i porodica nisu samo dar, već i odgovornost pred Bogom, te da se prava vrednost čoveka meri spremnošću na darežljivost, strahopoštovanje i poverenje u Božiju pravdu.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.