U Nedelju svih svetih, u manastiru Glogovcu kod Šipova održan je tradicionalni Janjski sabor, na kome su vernici liturgijski proslavili svetitelje stradale u Drugom svetskom ratu, u prisustvu Vladike Sergija, sveštenstva i brojnih vernika.
U srcu Krajine, među šumama koje pamte vekove molitvenog tihovanja i svedoke najtežih stradanja, manastir Glogovac ponovo je postao mesto susreta neba i zemlje, molitve i sećanja. U Nedelju svih svetih, kada Crkva slavi sve one znane i neznane koji su veru očuvali do kraja, u ovom svetom mestu služena je sveta Arhijerejska Liturgija povodom tradicionalnog Janjskog sabora.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Janjski sabor u manastiru Glogovac
Ipak, najpotresniji i najsvetiji trenutak dogodio se neposredno pred početak Liturgije, kada su u litijskoj svečanosti doneti i uneseni ikona i mošti janjskih mučenika — nevino postradalih u Janju i okolini tokom Drugog svetskog rata.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Janjski sabor u manastiru Glogovac
Narod je svetinje dočekao sa suzama i tihim poklonjenjem, kao one koje su se vratile kući posle dugog i teškog izgnanstva. Te svetinje nisu samo relikvije prošlosti — one su živi znakovi da vera u Hrista ni u tamnim vremenima ne gasne, već se u krvi mučenika pretače u novo seme svetosti.
Liturgija, litija i sećanje
Posle liturgije, litija sa moštima i ikonom janjskih mučenika obišla je manastirsku portu, dok su se u tišini i molitvi čuli tek zvuci crkvenih zvona i koraci naroda. Potom je izvršeno blagosiljanje slavskih darova, u čast mučenika i svih svetih, kao znak zahvalnosti i nade u Božiju blizinu.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Kivot sa moštima mučenika
Crkveno ordenje za zaslužne
Svedočanstvo o veri i požrtvovanosti nije izostalo ni ove godine: Ordenom Svetih Novomučenika bihaćko-petrovačkih odlikovani su Vladimir Medić iz Šipova i Vlatko Malešević iz Moreosa (Nemačka), ljudi koji su svoje vreme, trud i ljubav uložili u obnovu i podršku manastiru Glogovcu i celoj Eparhiji bihaćko-petrovačkoj.
Manastir Glogovac: Svetinja koje okuplja i spaja
Janjski sabor nije samo spomen na prošlost, već i poziv na život u istini, sabornosti i veri. U vremenu kada su mir i duhovna obnova nasušna potreba našeg naroda, sabori poput ovog postaju duhovne oaze — mesta na kojima se duša odmori, molitva ojača, a sećanje preobrazi u nadu.
U manastiru Glogovcu tog dana kao da se i nebo spustilo — da dotakne rane, poljubi veru naroda i još jednom posvedoči: mučenici nisu zaboravljeni. Oni su s nama, i kroz njih, Gospod.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U rimskim podzemnim hodnicima drevne bazilike, uz mošti Svetog Atanasija Velikog, pravoslavni vernici obeležili jubilej Prvog vaseljenskog sabora, u prisustvu vladike Lukijana i predstavnika javnog života Srbije i Mađarske.
Mitropolit žički služio je liturgiju u hramu Svetog cara Konstantina i carice Jelene u Ivanjici, koju vernici neće zaboraviti – uz snažnu poruku o veri koja ne posustaje i o Krstu koji i danas pobeđuje svakog neprijatelja.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U Svetogeorgijevskom manastiru iz 14. veka održan je svečani skup koji je predvodio episkop bihaćko-petrovački Sergije, podsećajući sabrane na važnost molitvenog zajedništva. Posle blagosiljanja slavskih darova, vernici su uživali u svečanoj trpezi u manastirskoj porti.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.