U selu Banjica kod Čačka čuvaju se mošti Svetog Jovana Stjeničkog, a nedaleko od hrama nalazi se izvor kome vernici pripisuju brojna čuda.
U selu Banjica, nedaleko od Čačak, u živopisnom okruženju gotovo netaknute prirode obronaka Jelica, nalazi se Manastir Stjenik, svetinja kojoj vernici prilaze sa posebnim poštovanjem i nadom. Tokom cele godine ovde pristižu ljudi iz različitih krajeva - neki prvi put, a mnogi se vraćaju, vođeni ličnim iskustvom i verom. U tišini manastirskog dvorišta donose svoje brige i molbe, tražeći utehu i pomoć.
Istorija manastira duga sedam vekova
Manastir je, prema predanju, podignut pre više od sedam vekova, a njegovo osnivanje vezuje se za Mrnjavčevići. U njegovom središtu danas se nalaze mošti Sveti Jovan Stjenički, monaha koji je najveći deo života proveo u postu i molitvi, povlačeći se u pećinu iznad manastira.
- Jovan Stjenički je najviše vremena provodio u postu i molitvi, u jednoj pećini iznad manastira. U leto 1462. godine Turci su upali u manastir, zapalili ga, a igumana Jovana usmrtili. Na mestu gde je sahranjen kasnije je podignuta nova crkva. Prilikom obnove manastira 1950. godine, na Vidovdan, njegove mošti su iskopane i prenete u manastir i od tada se narod ovog kraja ovde moli, traži lek za svoje bolesti i razrešenje mnogih nevolja. Brojni su oni koji su se ovde izlečili od epilepsije i plućnih bolesti - rekao je iguman Pajsije, prenosi Rina.
wikipedia/printskrinyoutube
Manastir Stjenik
Od tada Manastir Stjenik postaje mesto stalnog okupljanja vernika. Dolaze i pojedinačno i u grupama, a retki su dani kada u manastiru nema onih koji se mole pred moštima svetitelja.
Poseban značaj ima i izvor koji se nalazi iznad manastira. Od drvenih vrata vodi staza kroz šumu, duga oko 500 metara, do mesta koje vernici nazivaju Svetinja.
Svedočenja koja ne ostavljaju ravnodušnim
- Devojčicu koja je rođena slepa roditelji su na svaki praznik dovodili na izvor i umivali je. Nakon jednog bogosluženja, kada je imala tri godine, progledala je, a kasnije je postala čak i učiteljica. Takođe, žena koja je bolovala od srčanih tegoba izbegla je operaciju zahvaljujući molitvi nad moštima i vodi sa svetog izvora. Danas vernici ovde vrlo često dolaze i svi sa sobom nose flaše kako bi natočili vodu i poneli je svojim kućama - kaže stariji meštanin sela.
RINA
Čudotvorni izvor, za čiju odu vernici tvrde da isceljuje
Put do izvora i vera koja ne posustaje
Danas je uobičajeno da vernici sa izvora Svetinja odlaze sa flašama vode, a zatim se vraćaju u manastir na molitvu. Zadržavaju se duže, razgovaraju sa monaštvom i neretko ponovo dolaze.
Do pre nekoliko godina put do manastira bio je znatno teži i vodio je uskom šumskom stazom uz potok, ali to nije sprečavalo vernike da dolaze.
Prema svedočenjima meštana, pojedini su ostajali i preko noći u crkvi, uprkos hladnoći koja je česta u ovom kraju.
Danas je pristup uređeniji, ali razlog dolaska ostaje isti, vera da molitva pred moštima Sveti Jovan Stjenički i voda sa izvora Svetinja mogu pomoći onima koji pomoć traže.
Verni narod tvrdi da male bočice sa vodom i uljem, ostavljene pored čudotvorne ikone u manastiru Panormitis, nestaju iz hrama, a zatim se pojavljuju u domovima ljudi širom sveta – kao odgovor na molitve i znak nebeske utehe.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Izvori posvećeni Prepodobnoj mati Paraskevi privlače vernike i znatiželjnike svojim lekovitim svojstvima i blagorodnom energijom, a predstavljaju mesta gde se vera i priroda skladno prepliću.
Poznat po asketskom životu i neobičnim darovima, ovaj ugodnik Božji ostavio je snažno svedočanstvo vere kroz molitvu, pomoć siromašnima i duhovnu blizinu sa ljudima i posle upokojenja.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Avtonoma po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Prepodobna Eufrosina Aleksandrijska i Prepodobni Sergije Radonješki. Katolička crkva obeležava Svetog Kleofasa, dok Jevreji večeras dočekuju Sukot, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.