U selu Banjica kod Čačka čuvaju se mošti Svetog Jovana Stjeničkog, a nedaleko od hrama nalazi se izvor kome vernici pripisuju brojna čuda.
U selu Banjica, nedaleko od Čačak, u živopisnom okruženju gotovo netaknute prirode obronaka Jelica, nalazi se Manastir Stjenik, svetinja kojoj vernici prilaze sa posebnim poštovanjem i nadom. Tokom cele godine ovde pristižu ljudi iz različitih krajeva - neki prvi put, a mnogi se vraćaju, vođeni ličnim iskustvom i verom. U tišini manastirskog dvorišta donose svoje brige i molbe, tražeći utehu i pomoć.
Istorija manastira duga sedam vekova
Manastir je, prema predanju, podignut pre više od sedam vekova, a njegovo osnivanje vezuje se za Mrnjavčevići. U njegovom središtu danas se nalaze mošti Sveti Jovan Stjenički, monaha koji je najveći deo života proveo u postu i molitvi, povlačeći se u pećinu iznad manastira.
- Jovan Stjenički je najviše vremena provodio u postu i molitvi, u jednoj pećini iznad manastira. U leto 1462. godine Turci su upali u manastir, zapalili ga, a igumana Jovana usmrtili. Na mestu gde je sahranjen kasnije je podignuta nova crkva. Prilikom obnove manastira 1950. godine, na Vidovdan, njegove mošti su iskopane i prenete u manastir i od tada se narod ovog kraja ovde moli, traži lek za svoje bolesti i razrešenje mnogih nevolja. Brojni su oni koji su se ovde izlečili od epilepsije i plućnih bolesti - rekao je iguman Pajsije, prenosi Rina.
wikipedia/printskrinyoutube
Manastir Stjenik
Od tada Manastir Stjenik postaje mesto stalnog okupljanja vernika. Dolaze i pojedinačno i u grupama, a retki su dani kada u manastiru nema onih koji se mole pred moštima svetitelja.
Poseban značaj ima i izvor koji se nalazi iznad manastira. Od drvenih vrata vodi staza kroz šumu, duga oko 500 metara, do mesta koje vernici nazivaju Svetinja.
Svedočenja koja ne ostavljaju ravnodušnim
- Devojčicu koja je rođena slepa roditelji su na svaki praznik dovodili na izvor i umivali je. Nakon jednog bogosluženja, kada je imala tri godine, progledala je, a kasnije je postala čak i učiteljica. Takođe, žena koja je bolovala od srčanih tegoba izbegla je operaciju zahvaljujući molitvi nad moštima i vodi sa svetog izvora. Danas vernici ovde vrlo često dolaze i svi sa sobom nose flaše kako bi natočili vodu i poneli je svojim kućama - kaže stariji meštanin sela.
RINA
Čudotvorni izvor, za čiju odu vernici tvrde da isceljuje
Put do izvora i vera koja ne posustaje
Danas je uobičajeno da vernici sa izvora Svetinja odlaze sa flašama vode, a zatim se vraćaju u manastir na molitvu. Zadržavaju se duže, razgovaraju sa monaštvom i neretko ponovo dolaze.
Do pre nekoliko godina put do manastira bio je znatno teži i vodio je uskom šumskom stazom uz potok, ali to nije sprečavalo vernike da dolaze.
Prema svedočenjima meštana, pojedini su ostajali i preko noći u crkvi, uprkos hladnoći koja je česta u ovom kraju.
Danas je pristup uređeniji, ali razlog dolaska ostaje isti, vera da molitva pred moštima Sveti Jovan Stjenički i voda sa izvora Svetinja mogu pomoći onima koji pomoć traže.
Verni narod tvrdi da male bočice sa vodom i uljem, ostavljene pored čudotvorne ikone u manastiru Panormitis, nestaju iz hrama, a zatim se pojavljuju u domovima ljudi širom sveta – kao odgovor na molitve i znak nebeske utehe.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Izvori posvećeni Prepodobnoj mati Paraskevi privlače vernike i znatiželjnike svojim lekovitim svojstvima i blagorodnom energijom, a predstavljaju mesta gde se vera i priroda skladno prepliću.
Poznat po asketskom životu i neobičnim darovima, ovaj ugodnik Božji ostavio je snažno svedočanstvo vere kroz molitvu, pomoć siromašnima i duhovnu blizinu sa ljudima i posle upokojenja.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.