KADA NEMA OVOGA - DUŠA ĆE OSLEPETI: Sveti Jovan Zlatoust ukazuje na trenutak u kojem čovek počinje da gubi sebe
To nije nagli pad, već postepeno udaljavanje od istine, koje počinje onda kada čovek prestane da prepoznaje sopstvenu unutrašnju težinu.
U pouci grčke svetiteljke novog vremena krije se jednostavan, ali zahtevan odgovor na to kako se ostaje miran u svetu koji stalno izaziva reakciju.
U savremenom dobu preplavljenom informacijama, brzim sudovima i još bržim rečima, čovek se sve teže uzdržava od potrebe da komentariše, prosuđuje i prenosi tuđe reči dalje. U tom krugu buke, ogovaranja i unutrašnjeg nemira, sve češće se postavlja pitanje: gde se nalazi granica između govora i tišine koja čuva mir? Odgovor na to pitanje, makar u duhovnom smislu, nudi snažna pouka Svete Sofije Klisurske.
- Gledaj svojim očima, ali ne vidi ništa. Slušaj ušima, ali ne čuj ništa. Ne huli svojim ustima. Stavite katanac preko usta da ne prenosiš reči jedne osobe drugoj. Imaj ljubavi za sve. Zaklonite druge da vas Bog zaštiti. Imajte strpljenja, draga moja deco, puno strpljenja... - govorila je grčka svetiteljka novog vremena Sveta Sofija Klisurska.
U toj jednostavnoj, ali zahtevnoj poruci sabrano je pravilo duhovne discipline koje se danas čini gotovo zaboravljenim: uzdržanost od reči koje ranjavaju, od slušanja koje sudi i od pogleda koji traži tuđu slabost. U vremenu u kojem je govor postao brz, a tišina retka, ova pouka podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko govori, već koliko ume da prećuti.
Na kraju, poruka Svete Sofije Klisurske ostaje kao jasan poziv: mir se ne gradi spoljašnjom bukom, već unutrašnjim ćutanjem, ljubavlju i strpljenjem, koje čuva i čoveka i njegovog bližnjeg.
To nije nagli pad, već postepeno udaljavanje od istine, koje počinje onda kada čovek prestane da prepoznaje sopstvenu unutrašnju težinu.
U jednoj svojoj pouci svetogorski podvižnik opisuje preokret vrednosti u kojem se ono što je nekada budilo stid danas predstavlja kao napredak.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Veliki ruski svetitelj na jednostavan način osvetljava tešku istinu: sve što se meri slavom i bogatstvom gubi smisao pred delima učinjenim drugome.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Sveti Jakov bio je sin pravednog Josifa, zaručnika Presvete Bogorodice, i brat Gospodnji po telu, kako ga naziva crkveno predanje.
Vladimir je bio desna ruka dvojici patrijarha.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.
Kada neko više ne želi da bude deo našeg života, insistiranje i pokušaj da ga zadržimo može samo produbiti bol.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Crkva nas podseća da pomoć ne mora uvek da bude vidljiva i opipljiva.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Sveti Jakov bio je sin pravednog Josifa, zaručnika Presvete Bogorodice, i brat Gospodnji po telu, kako ga naziva crkveno predanje.
Pravo na sud pripada isključivo Bogu.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Brige zbog novca i materijalne sigurnosti mogu postati veliki teret, naročito kada čovek ne zna odakle da počne i kako da izađe iz teške situacije.