NIKADA NE TRČI ZA OVIM LJUDIMA: Starac Ilija otkriva istinu koja pogađa pravo u srce – ali oslobađa
Optinski podvižnik objašnjava zašto neki ljudi moraju da odu od nas i kako da u tome pronađemo mir umesto gorčine.
Jeromonah Serafim Rouz napustio je filozofska lutanja, osnovao manastir u Platini i svojim knjigama oblikovao generacije vernika širom sveta.
Arhijerejski sabor Ruske zagranične crkve doneo je odluku o kanonizaciji jeromonaha Serafim Rouz. Kako navodi nemačka redakcija sajta Unija pravoslavnih novinara, odluka je doneta tokom zasedanja Sabora i za sada nije zvanična, dok Ruska zagranična crkva ne izda zvanično saopštenje.
Prema dostupnim informacijama, otac Serafim bio bi prvi svetitelj rođen u Sjedinjenim Američkim Državama i prvi američki preobraćenik pribrojan svetima. Arhijerejski sabor Ruske zagranične crkve održava se u Nemačkoj, gde su se arhijereji sabrali povodom obeležavanja stogodišnjice osnivanja Eparhije nemačke Ruske zagranične crkve.
Rođen kao Judžin Rouz, otac Serafim primio je pravoslavnu veru 1962. godine i bio duhovno čedo Sveti Jovan Šangajski i Sanfranciski. Njegov put do Crkve bio je dug i obeležen ozbiljnim traganjem: pre obraćenja proučavao je zapadnu filozofiju, ali i istočnjačke religije i misli, posebno budizam i taoizam, tražeći odgovor na pitanje smisla života. Upravo ga je susret sa pravoslavnim predanjem, a naročito sa ličnošću Svetog Jovana, priveo veri koju je do kraja života smatrao puninom istine.

Monaški postrig primio je 1968. godine, a potom je, zajedno sa ocem Germanom (Glebom Podmošenskim), osnovao manastir Manastir Svetog Germana Aljaskog. U tom zabačenom delu severne Kalifornije započeo je podvižnički život, obeležen siromaštvom, fizičkim radom i neprestanim molitvenim trudom. Manastir je ubrzo postao duhovno središte za mnoge Amerikance koji su tek otkrivali pravoslavlje.
Posebno mesto u njegovom radu zauzima izdavačka delatnost. Sa bratstvom je pokrenuo časopis „The Orthodox Word“, kao i štampariju u kojoj su objavljivani prevodi svetootačkih dela, žitija svetih i tekstovi o pravoslavnoj veri. Njegova knjiga „Pravoslavlje i religija budućnosti“ izazvala je veliku pažnju jer se bavi savremenim duhovnim zabludama i pojavama, dok delo „Duša posle smrti“ otvara pitanja o zagrobnom životu u svetlosti svetootačkog učenja.
Njegovi spisi uticali su na generacije pravoslavnih hrišćana u Americi, a prevedeni su i na mnoge jezike radi duhovne koristi vernika širom sveta. Pisao je jasno, neposredno i bez akademske distance, nastojeći da savremenom čoveku približi iskustvo Crkve. Kao prevodilac, učinio je dostupnim na engleskom jeziku niz značajnih tekstova koji dotad nisu bili poznati široj publici, čime je dao veliki doprinos širenju pravoslavlja na Zapadu.
Otac Serafim upokojio se u Gospodu 1982. godine, posle kratke i teške bolesti. Već za života bio je prepoznat kao duhovnik dubokog rasuđivanja, a posle upokojenja njegovo ime počelo je sve češće da se pominje sa poštovanjem. Njegov grob u Platini postao je mesto molitve i pokloništva, a među vernicima se proširilo uverenje da po njegovim molitvama dolazi pomoć i uteha.
Danas se njegovo duhovno nasleđe ogleda ne samo u knjigama koje i dalje pronalaze nove čitaoce već i u živom interesovanju za pravoslavlje među ljudima koji, poput njega nekada, tragaju za istinom. Upravo ta sposobnost da se obrati čoveku savremenog doba, bez uprošćavanja vere, čini njegovo delo trajno aktuelnim i jednim od najznačajnijih svedočanstava pravoslavlja na američkom tlu.
Optinski podvižnik objašnjava zašto neki ljudi moraju da odu od nas i kako da u tome pronađemo mir umesto gorčine.
Osuđivanje izgleda kao sitna navika, ali pravoslavna pouka otvara dublje pitanje o stanju srca i onome što čovek najčešće ne primećuje kod sebe.
Jedan od najvećih grčkih pravoslavnih duhovnika 20. veka objasnio je zašto se prava bitka ne vodi pred ljudima, već u unutrašnjem izboru između gordosti i skromnosti.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Svetogorski starac objašnjava šta se događa u čoveku kada se smiri, zadobije blagodat Božiju i prestane da dozvoljava brigama da mu zavladaju dušom.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Posle smrti patrijarha Adrijana car je zabranio izbor njegovog naslednika i stavio Crkvu pod državnu kontrolu, dok su njegove reforme i promene verskih običaja deo sveštenstva i naroda videli kao potvrdu najstrašnijih proročanstava.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.