NIKADA NE TRČI ZA OVIM LJUDIMA: Starac Ilija otkriva istinu koja pogađa pravo u srce – ali oslobađa
Optinski podvižnik objašnjava zašto neki ljudi moraju da odu od nas i kako da u tome pronađemo mir umesto gorčine.
Jeromonah Serafim Rouz napustio je filozofska lutanja, osnovao manastir u Platini i svojim knjigama oblikovao generacije vernika širom sveta.
Arhijerejski sabor Ruske zagranične crkve doneo je odluku o kanonizaciji jeromonaha Serafim Rouz. Kako navodi nemačka redakcija sajta Unija pravoslavnih novinara, odluka je doneta tokom zasedanja Sabora i za sada nije zvanična, dok Ruska zagranična crkva ne izda zvanično saopštenje.
Prema dostupnim informacijama, otac Serafim bio bi prvi svetitelj rođen u Sjedinjenim Američkim Državama i prvi američki preobraćenik pribrojan svetima. Arhijerejski sabor Ruske zagranične crkve održava se u Nemačkoj, gde su se arhijereji sabrali povodom obeležavanja stogodišnjice osnivanja Eparhije nemačke Ruske zagranične crkve.
Rođen kao Judžin Rouz, otac Serafim primio je pravoslavnu veru 1962. godine i bio duhovno čedo Sveti Jovan Šangajski i Sanfranciski. Njegov put do Crkve bio je dug i obeležen ozbiljnim traganjem: pre obraćenja proučavao je zapadnu filozofiju, ali i istočnjačke religije i misli, posebno budizam i taoizam, tražeći odgovor na pitanje smisla života. Upravo ga je susret sa pravoslavnim predanjem, a naročito sa ličnošću Svetog Jovana, priveo veri koju je do kraja života smatrao puninom istine.

Monaški postrig primio je 1968. godine, a potom je, zajedno sa ocem Germanom (Glebom Podmošenskim), osnovao manastir Manastir Svetog Germana Aljaskog. U tom zabačenom delu severne Kalifornije započeo je podvižnički život, obeležen siromaštvom, fizičkim radom i neprestanim molitvenim trudom. Manastir je ubrzo postao duhovno središte za mnoge Amerikance koji su tek otkrivali pravoslavlje.
Posebno mesto u njegovom radu zauzima izdavačka delatnost. Sa bratstvom je pokrenuo časopis „The Orthodox Word“, kao i štampariju u kojoj su objavljivani prevodi svetootačkih dela, žitija svetih i tekstovi o pravoslavnoj veri. Njegova knjiga „Pravoslavlje i religija budućnosti“ izazvala je veliku pažnju jer se bavi savremenim duhovnim zabludama i pojavama, dok delo „Duša posle smrti“ otvara pitanja o zagrobnom životu u svetlosti svetootačkog učenja.
Njegovi spisi uticali su na generacije pravoslavnih hrišćana u Americi, a prevedeni su i na mnoge jezike radi duhovne koristi vernika širom sveta. Pisao je jasno, neposredno i bez akademske distance, nastojeći da savremenom čoveku približi iskustvo Crkve. Kao prevodilac, učinio je dostupnim na engleskom jeziku niz značajnih tekstova koji dotad nisu bili poznati široj publici, čime je dao veliki doprinos širenju pravoslavlja na Zapadu.
Otac Serafim upokojio se u Gospodu 1982. godine, posle kratke i teške bolesti. Već za života bio je prepoznat kao duhovnik dubokog rasuđivanja, a posle upokojenja njegovo ime počelo je sve češće da se pominje sa poštovanjem. Njegov grob u Platini postao je mesto molitve i pokloništva, a među vernicima se proširilo uverenje da po njegovim molitvama dolazi pomoć i uteha.
Danas se njegovo duhovno nasleđe ogleda ne samo u knjigama koje i dalje pronalaze nove čitaoce već i u živom interesovanju za pravoslavlje među ljudima koji, poput njega nekada, tragaju za istinom. Upravo ta sposobnost da se obrati čoveku savremenog doba, bez uprošćavanja vere, čini njegovo delo trajno aktuelnim i jednim od najznačajnijih svedočanstava pravoslavlja na američkom tlu.
Optinski podvižnik objašnjava zašto neki ljudi moraju da odu od nas i kako da u tome pronađemo mir umesto gorčine.
Osuđivanje izgleda kao sitna navika, ali pravoslavna pouka otvara dublje pitanje o stanju srca i onome što čovek najčešće ne primećuje kod sebe.
Jedan od najvećih grčkih pravoslavnih duhovnika 20. veka objasnio je zašto se prava bitka ne vodi pred ljudima, već u unutrašnjem izboru između gordosti i skromnosti.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Tumačeći reči apostola Pavla, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za utorak 4. sedmice po Vaskrsu ruši uobičajeno shvatanje moći.
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Izmene u rasporedu bogosluženja u Manastiru Ribnica nakon hirurške intervencije jeromonaha Arsenija biće privremene.
Dešava se, priča otac Dimitrije, da Bog prima dete sebi, jer želi da izbavi njega i njegove bližnje od nekog težeg krsta.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.