Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Svakodnevica često izgleda isto: mnogo govorimo, a malo slušamo; lako se vređamo, a teško opraštamo; neumorno tražimo zadovoljstvo, a izbegavamo napor koji jedini donosi zrelost. U toj buci čovek često izgubi meru i orijentir. Upravo na tom mestu, gotovo iznenađujuće precizno, jedna pouka starca Simeona Atonskog otvara prostor za preispitivanje i nudi put koji nije lak, ali je jasan.
U njegovim kratkim, gotovo britkim odgovorima na suštinska pitanja kao da se sabira iskustvo celog jednog duhovnog života:
„1. Koji učitelj je najbolji? Stradanje.
2. Koja učiteljica je najlošija? Naslada. 3.Koja sposobnost je najređa? Sposobnost davanja. 4. Koja sposobnost je najbolja? Sposobnost praštanja. 5. Koja sposobnost je najteža? Sposobnost ćutanja. 6. Koja sposobnost je najvažnija? Sposobnost ispitivanja. 7. Koja sposobnost je najpotrebnija? Sposobnost slušanja. 8. Kakva borba je najopasnija? Zaslepljenost. 9. Koja navika je najneprijatnija? Svadljivost. 10. Koja navika je najštetnija? Brbljivost. 11. Koji čovek je najjači? Koji je u stanju da pozna Istinu. 12. Koji čovek je najslabiji? Koji sebe smatra najjačim. 13. Koji čovek je najrazumniji? Koji sleduje za svojim srcem. 14. Koja privezanost je najopasnija? Privezanost svome telu. 15. Koji čovek je najsiromašniji? Koji ljubi novac. 16. Koji čovek je najbliži Bogu? Milostiv. 17. Koji čovek je najslabiji? Koji pobedi druge. 18. Koji čovek je najjači? Koji pobedi sebe. 19. Šta se suprotstavlja brizi? Radost. 20. Šta se suprotstavlja stradanju? Trpljenje. 21. Koji je znak zdrave duše? Vera. 22. Koji je znak bolesne duše? Beznađe. 23. Koji je znak pogrešnih postupaka? Razdražljivost. 24. Koji je znak dobrih dela? Mir u duši. 25. Šta je najstrašnije od svega? Okasnelo pokajanje. 26. Kakvo stradanje je najgore? Ono koje proizilazi iz naših sopstvenih zabluda. 27. Šta je najveća sreća? Ona zbog koje smo se odrekli sami sebe.“
Ova pouka ne ulazi u rasprave, već postavlja ogledalo. U njemu se jasno vidi koliko su vrednosti koje se nude kao poželjne često suprotne onima koje se zaista traže: tišina umesto buke, praštanje umesto dokazivanja, samosavladavanje umesto nadmetanja.
U vremenu u kojem se snaga često meri uticajem nad drugima, starac Simeon podseća na staro, ali zaboravljeno merilo: najjači je onaj koji savlada sebe. I upravo tu, u toj tihoj unutrašnjoj borbi, počinje promena koja ne zavisi od okolnosti, već od odluke.
Čitanje Jevanđelja za subotu 3. sedmice po Vaskrsu
Shutterstock/Saulich Elena
Jevanđelje
Dela svetih apostola, začalo 21 (8,40; 9,1-19)
40. A Filip se obrete u Azotu; i prolazeći propovedaše jevanđelje svima gradovima, dok ne dođe u Kesariju.
1. A Savle, još dišući pretnjom i ubistvom na učenike Gospodnje, pristupi prvosvešteniku, 2. i zatraži od njega poslanice u Damask za sinagoge, da ako koga nađe koji je od ovoga Puta, i ljude i žene, svezane dovede u Jerusalim. 3. A kad putovaše i dođe blizu Damaska, iznenada obasja ga svetlost sa neba, 4. I padnuvši na zemlju ču glas gde mu govori: „Savle, Savle, zašto me goniš?"
5. A on reče: „Ko si ti, Gospode?" A Gospod reče: „Ja sam Isus koga ti goniš, teško ti je protiv bodila praćati se." 6. A on drhteći od straha reče: „Gospode, šta ću da činim?" A Gospod mu reče: „Nego ustani i uđi u grad, pa će ti se kazati šta treba da činiš." 7. A ljudi koji putovahu s njim stajahu nemi, čujući glas, a nikoga ne videći. 8. A Savle ustade sa zemlje i otvorenim očima svojim nikoga ne viđaše. Oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask. 9. I beše tri dana slep, i ne jede, niti pi.
10. A u Damasku beše jedan učenik, po imenu Ananija, i reče mu Gospod u viđenju: „Ananija!" A on reče: „Evo me, Gospode!" 11. A Gospod njemu: „Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu, 12. i vide u viđenju čoveka, po imenu Ananiju, gde uđe i metnu ruku na njega da progleda." 13. A Ananija odgovori: „Gospode, čuo sam od mnogih za toga čoveka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu. 14. I ovde ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje."
15. A Gospod mu reče: „Idi, jer mi je on sasud izbrani, da iznese Ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve; 16. a ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za Ime moje." 17. I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: „Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga." 18. I odmah otpade od očiju njegovih kao krljušt, i progleda, i ustavši krsti se; 19. I uzevši hranu, okrepi se. I bi Savle nekoliko dana sa učenicima koji bejahu u Damasku.
Jevanđelje Jovan, 23. zač. (6,48-54)
48. Ja sam hleb života. 49. Oci vaši jedoše manu u pustinji, i pomreše. 50. Ovo je hleb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. 51. Ja sam hleb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hleba živeće vavek; i hleb koji ću ja dati telo je moje, koje ću ja dati za život sveta. 52. Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: „Kako može ovaj dati nama telo svoje da jedemo?" 53. A Isus im reče: „Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete telo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. 54. Koji jede moje telo i pije moju krv ima život večni; i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan."
Jedan od najvećih grčkih pravoslavnih duhovnika 20. veka objasnio je zašto se prava bitka ne vodi pred ljudima, već u unutrašnjem izboru između gordosti i skromnosti.
Učenje jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja usmerava pažnju na to da se upravo kroz različitosti gradi punoća ljudskih odnosa i razumevanja među ljudima.
Ispod površine akumulacije ponovo su se pojavili ostaci starog Karakurta, sela koje je potopljeno, a čiji verski objekti svedoče o zajedničkom životu muslimana i hrišćana.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
Trud, molitva i podvig imaju svoje mesto, ali bez Božje blagodati ono što je posejano u srcu može ostati jalovo, dok se čak i vrlina može pretvoriti u novu priliku za gordost i samoljublje.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Ispod površine akumulacije ponovo su se pojavili ostaci starog Karakurta, sela koje je potopljeno, a čiji verski objekti svedoče o zajedničkom životu muslimana i hrišćana.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.