NE VODE GREHOVI ČOVEKA U VEČNE MUKE, NEGO OVO: Sveti Tihon je isticao da je ljudski grešiti, a u pakao se ide zbog demonskih navika
Ruski svetitelj je objasnio kako mala slabost čoveka može koštati spasenja.
Poruka ruskog svetitelja suzbija naviku koja guši nadu i otkriva kako da se padovi pretvore u početak, a ne u kraj puta.
Postoji jedna uporna navika koja razara čoveka iznutra, neumoljivo samoprekorevanje. U svakodnevici koja zahteva brzinu, uspeh i nepogrešivost, ljudi sve češće postaju sopstveni najstroži sudije. Greška više nije prilika za učenje, već povod za unutrašnji obračun bez milosti. U tom začaranom krugu, gde nada lako ustupa mesto obeshrabrenju, jedna pouka Sveti Jovan Kronštatski nudi smer koji ne zvuči kao osuda, već kao oslobađanje.
- Ne grdi sebe za svaki pogrešan korak, kao da si svoj neprijatelj, to opterećuje tvoju dušu i gasi nadu. Daj sebi vremena da prepoznaš svoje greške. Zamoli Boga za pomoć: Bože, daj mi dobru misao da razumem svoje greške i mudrost da ih ne ponovim - govorio je Sveti Jovan Kronštatski.
U rečima svetitelja nema opravdavanja slabosti, ali nema ni hladne strogosti koja čoveka lomi. Naprotiv, otvara se prostor za trezveno sagledavanje sopstvenih postupaka, bez očaja koji paralizuje. Greška se ne negira, ali se ne pretvara ni u presudu bez prava na pomilovanje. Pravoslavno iskustvo ne poznaje duhovni rast kroz samouništenje, već kroz pokajanje koje podiže. A pokajanje, kako su učili sveti, nije stalno vraćanje na sopstvene padove, već kretanje napred uz svest o njima. Čovek koji sebi ostavi prostor da razume, a ne samo da osuđuje, već je načinio prvi korak ka unutrašnjem miru.

Dela svetih apostola, začalo 20 (8,26-39)
26. A anđeo Gospodnji reče Filipu govoreći: „Ustani i idi prema jugu na put koji silazi od Jerusalima u Gazu; on je pust." 27. I ustavši pođe. I gle, čovek Etiopljanin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice etiopske, što beše nad svima njenim riznicama, koji beše došao u Jerusalim kao poklonik, 28. pa se vraćaše, i sedeći na kolima svojim čitaše proroka Isaiju. 29. A Duh reče Filipu: „Pristupi i prilepi se tim kolima.
30. A Filip pritrčavši, ču ga gde čita proroka Isaiju, i reče: „Da li razumeš to što čitaš?" 31. „Kako bih mogao ako me ko ne uputi?" I umoli Filipa da se popne i sedne sa njim. 32. A mesto iz Pisma koje čitaše beše ovo: „Kao ovca na zaklanje odvede se, i kao jagnje nemo pred onim koji ga striže, tako ne otvara usta svojih. 33. U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko će iskazati? Jer se uzima sa zemlje život njegov." 34. Onda uškopljenik odgovori i reče Filipu: „Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe ili za nekoga drugoga?"
35. A Filip otvorivši usta svoja, i počevši od Pisma ovoga, propovedi mu jevanđelje o Isusu. 36. Kako pak iđahu putem, dođoše na neku vodu, i reče uškopljenik: „Evo vode, šta me sprečava da se krstim?" 37. A Filip mu reče: „Ako veruješ od svega srca, može." A on odgovarajući reče: „Verujem da je Isus Hristos Sin Božiji." 38. I zapovedi da stanu kola, i siđoše oba u vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga. 39. A kad iziđoše iz vode, Duh Sveti pade na uškopljenika, a anđeo Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vide uškopljenik, nego otide putem svojim radujući se.
Jevanđelje po Jovanu, 22. zač. (6,40-44)
40. „A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i veruje u njega ima život večni; i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan.“ 41. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: „Ja sam hleb koji siđe s neba“, 42. i govorahu: „Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: 'S neba sam sišao?'“ 43. A Isus im odgovori i reče: „Ne gunđajte među sobom. 44. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan.
Ruski svetitelj je objasnio kako mala slabost čoveka može koštati spasenja.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije "ponašaju" pred zahvalnim srcem.
U kratkom savetu svetogorski podvižnik objasnio je kako jedan naizgled običan trenutak prolaska pored bolnice postaje ogledalo našeg odnosa prema patnji, zahvalnosti i sopstvenoj savesti.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Razbijeni spomenici i fotografije pokojnika potresli su nekadašnje stanovnike Vučinića, dok sveštenik Darko Kujundžić upozorava da napadi traju godinama, a Međureligijsko veće BiH traži hitnu istragu.
Pouka velikog ruskog svetitelja podseća na to da je od tuđeg pogleda mnogo važnije ono što psenjavanjem krsnim znakom ispovedamo.
U pravoslavlju se pokajanje ne svodi na izgovorene reči niti na obećanje da se određeni greh više neće ponoviti.
Prepodobni Nikodim savetuje i da čovek češće razmišlja o smrti i zamišlja ono što bi ga tada moglo snaći.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.
Razbijeni spomenici i fotografije pokojnika potresli su nekadašnje stanovnike Vučinića, dok sveštenik Darko Kujundžić upozorava da napadi traju godinama, a Međureligijsko veće BiH traži hitnu istragu.
Pouka velikog ruskog svetitelja podseća na to da je od tuđeg pogleda mnogo važnije ono što psenjavanjem krsnim znakom ispovedamo.
U pravoslavlju se pokajanje ne svodi na izgovorene reči niti na obećanje da se određeni greh više neće ponoviti.
Prepodobni Nikodim savetuje i da čovek češće razmišlja o smrti i zamišlja ono što bi ga tada moglo snaći.
U pravoslavlju se pokajanje ne svodi na izgovorene reči niti na obećanje da se određeni greh više neće ponoviti.
Prepodobni Nikodim savetuje i da čovek češće razmišlja o smrti i zamišlja ono što bi ga tada moglo snaći.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.